U intervjuu za Radio Slobodna Evropa profesor na Fakultetu za turizam u Baru, Miloš Bigović, govori o tome da li je ljetnja sezona podbacila, zašto se domaći turizam uporno okreće Istoku, a ne Zapadu, da li je Crna Gora preskupa destinacija u odnosu na ono što nudi, i kako osmisliti jedinstveni proizvod i ponudu koja će donijeti više novca domaćem turizmu.
RSE: Nakon velike junsko-julske rupe, početak avgusta obilježio je priliv velikog broja turista. No, turistički poslenici se žale da je sezona slabija u odnosu na prošlogodišnju, neki čak pominju i pad od 15 do cijelih 30 posto. Kakvi su vaši podaci i utisci o ovogodišnjoj ljetnjoj sezoni? Koliko će biti lošija od prethodne ili će možda biti na nivou prošlogodišnje?
Bigović: Da li je pad ili rast u pitanju, to je teško reći bez adekvatnih i zvaničnih statističkih podataka. Po mojim informacijama i saznanjima, trenutno imamo podatke za jun i tu bilježimo izuzetno blagi pad, gotovo zanemariv. Što se tiče jula i avgusta, moraćemo da sačekamo zvanične statističke podatke da bi smo mogli da damo ozbiljnu i odgovornu ocjenu da li se radi o drastičnom padu ili ipak imamo broj gostiju koji je bio na nivou prošle, odnosno prošlih godina. Nezahvalno je odokativno davati ocjene da li se radi o velikom, malom, srednjem ili bilo kavom padu ili porastu, ili o bilo kakvim projekcijama o kretanju gostiju. Ipak bih sačekao zvanične podatke. Mada, treba uzeti u razmatranje i te impresije koje dolaze sa terena.
RSE: Kada turistički poslenici kažu da je sezona podbacila, da li je to po vama korektna formulacija? Nije valjda sezona podbacila, nego je to prije posljedica pogrešne procjene onih koji su insistirali da se domaća ponuda uporno oslanjanja na istočno tržište, koje će po njima garantovati stalne goste na crnogorskom primorju? Da li je sezona podbacila ili su stratezi podbacili?
Bigović: Djelimično i jedno i drugo se može reći da je istinito, ali je tu ključni problem na bazi kojih parametara mi sagledavamo da li je podbacila ili nije. Da li mi treba da govorimo o tome da porast broja gostiju iz godine u godinu je uspjeh sezone? To je bio parametar do sada. Imali smo od nezavisnosti pa do prethodne godine konstantan porast dolazaka i noćenja. To je bio neki parametar uspjeha. Da li povećanje iz godine u godinu znači konstantan uspjeh?
Po ekonomskom zakonima to je nemoguće postići. Nekada ćete doći u neku tačku zasićenja, kada će taj nivo porasta biti izuzetno mali ili će biti na nivou prethodnih godina. Dakle, da li smo možda došli do te tačke zasićenja, kada sa ovim kvalitetom ponude, koji sada imamo, naprosto ne možemo da učinimo više, nego što činimo sada.
Ipak su možda upitni parametri po kojima mi baratamo i donosimo ocjene.
RSE: Osim lošeg vremena i rusko-ukrajinske krize, koje mnogi navode kao ključne razloge za lošu sezonu, koji su to drugi, po vama, objektivni razlozi za to?
Bigović: Vremenske prilike i kriza na nekim tržištima su neke objektivne okolnosti na koje se ne može uticati. Problem crnogorskog turizma jeste taj što ponuda nije na adekvatan način stavljena u funkciju i nije upakovana u odgovarajuću proizvod. Mi ponudom ne odgovaramo na adekvatan način. Iz prostog razloga što mi, kada promovišemo našu destinaciju, se trudimo da prezentujemo naše prirodne i antropogene vrijednosti. Prezentujemo atrakcije.
Ono što nama u ovoj fazi razvoja fali jeste da te atrakcije i te vrijednosti koje imamo, sa odgovarajućim dodatnim sadržajima, upakujemo na taj način da prezentujemo proizvod. Mi ne treba da prezentujemo atrakciju, mi treba da prezentujemo proizvod. To je ono što se u Crnoj Gori ne radi - niti rade hotelijeri, niti radi Nacionalna turistička organizacija, niti Ministarstvo na adekvatan način. Ima tu pokušaja i određenih iskoraka koje treba pozdraviti, ali to nije dovoljno. Mi više ne možemo da se oslanjamo na atrakcije. Mi moramo da se oslanjamo na prodaju konkretnog proizvoda. To je jedina šansa da bi smo mi, u finansijskom smislu, u značajnoj mjeri, poboljšali naš sveukupni potencijal i plasman nas, kao jedne zaista rijetko jedinstvene destinacije na Mediteranu.
RSE: Imam priliku često da razgovaram sa strancima koji su, ili bili u Crnoj Gori, ili planiraju posjetu. Oni koji su bili, govore kako je Crna Gora preskupa za ono što nudi, a oni koji planiraju, u velikoj su dilemi jer im je najveća stavka u budžetu za odmor avio prevoz, koji je takođe veoma skup do Crne Gore.
Bigović: U prosjeku, kada se uzme nivo destinacijskih cijena, Crna Gora jeste preskupa. Za niži nivo kvaliteta, ipak je moguće da se pronađu neke jeftinije usluge. Što se tiče prosjeka, Crna Gora jeste skupa destinacija. Mi ne možemo nikako tu avio dostupnost da poboljšamo sve dok ne budemo radili na tome da prodajemo jedinstven proizvod.
Montenegro airlines, kao nacionalna avio kompanija, bez obzira kakva je njena dalja sudbina, moraće da se uključi u stvaranje jedinstvenog proizvoda. Ona će morati da bude kopča koja će, u okviru proizvoda, da ima jednu zaista značajnu ulogu koja će doprinositi razvoju situacije. Mi sada nemamo takvu situaciju. Montenegro airlines radi relativno nezavisno, što nije dobro. Mora biti dio proizvoda. Kada imate jedan jedinstven proizvod, imaćete mogućnost da snizite cijene avio karata, a da ne pričamo o brojnim drugim pogodnostima.
I politika koju je naše Ministarevo imalo prema lowcost avio kompanijama nije adekvatna iz više razloga. Destinacije kao što su Brisel i London, nisu bili toliko dobar potez jer smo trebali da se povežemo sa njemačkim tržištima i koliko je to bilo moguće sa istočno-evropskim. To su bile destinacije koje smo mi, sa lowcost kompanijama, trebali da povežemo sa Crnom Gorom. To bi imalo mnogo veći efekat, nego što ga sada imamo.
RSE: Zašto, po vama i sada, kada je domaći turizam evidentno osjetio posljedice orjentisanosti samo na istok, ljudi u turizmu, kada govore o novim tržištima, jedva da pomenu zapadno? Čega se to oni plaše?
Bigović: Teško je dati adekvatnu ocjenu, ali po mom skromnom mišljenju ipak mislim da je tu bojazan da li taj nivo kvaliteta odgovara zapadnom gostu. Ne zbog atrakcija koje mi imamo u Crnoj Gori jer ih puno imamo, i na svjetskom su nivou. Problem je što dodatni sadržaji, koji moraju da ispune destinacijski boravak, nisu na onom nivou koji ipak zapadni gost očekuje.
Ne možete da imate određeni hotel, koji ima četiri ili pet zvjezdica, i jako skroman nivo dodatnih sadržaja. Zamislite par kišnih dana za gosta koji boravi 10 dana. On mora da ih ispuni na neki način. Šta mu možete pružiti, ako hotel nema bukvalno nikakav dodatni sadržaj? Ako neko misli da je dodatni sadržaj besplatan Internet, on je u velikoj zabludi. Mora da stvara takav dodatni sadržaj koji će gostu konstantno da stvara utisak da on nešto novo doživljava. Toga u Crnoj Gori nema. Nema stepena inovativnosti i kreativnosti, kako bi smo išli u krak sa zapadnim svijetom.
