Florian Bieber, stručnjak za Balkan sa Univerziteta u Grazu, za ‘Zašto?’ objašnjava zbog čega je Milo Đukanović, političar sa najdužim stažom na vlasti u Evropi, odlučio da se na aprilskim izborima opet kandiduje za predsjednika Crne Gore, nakon šest premijerskih i jednog mandata na čelu države u proteklih skoro 30 godina.
- Povratak
Ako bude izabran za predsjednika Crne Gore, Milo Đukanović će na kraju mandata ukupno biti na vlasti duže od tri decenije: dva puta kao predsjednik, šest puta kao premijer i dva puta kao ‘siva eminencija’ na čelu vladajuće partije.
Zbog čega onda povratak na vlast?
Naravno, postoje mnogo objašnjenja, uključujući i tvrdnju njegove partije da je opozicija samo skup izdajnika, zbog čega Predsjedništvo mora ostati u sigurnim rukama.
Istina je da je opozicija podijeljena a određeni njeni dijelovi kompromitovani pro-ruskom i srpskom retorikom.
Ipak, Đukanovićev povratak nema nikakve veze sa tim.
- Klijentilizam
Tokom protekle tri decenije, Đukanović je napravio sistem u kojem nikada nije došlo do prekida srastanja države i partije, kao u drugim bivšim jugoslovenskim republikama.
Vladajuća Demokratska partija socijalista je postala sveobuhvatna partija bez jasnog programa.
Naravno, ona podržava evroatlantske integracije ali je takođe pionir po pitanju lažnih i plitkih reformi, koje su sada model za većinu vlada na Zapadnom Balkanu.
Vladajuća partija i njen model vladavine, baziran na klijentilizmu -- i državnoj kontroli -- zavise od jedne osobe koja sistem drži pod kontrolom -- Mila Đukanovića.
Stoga, nema puno prostora za opciju njegovog penzionisanja.
- Žrtvovanje
U nedostatku popularnog i sposobnog vođe, dominacija partije će vjerovatno jenjavati.
Jedino slabost opozicije, iscjepkane na tuce partija sa suprotstavljenim prioritetima i programima i vođene od strane političara koji se bore protiv vlade već 20 godina, olakšava vladavinu DPS-a.
Kako god bilo, Đukanović je uhvaćen u zamku sistema koju je sam napravio.
Prepuštanje sistema vladavine jednog čovjeka koji je stvorio dovešće do pojave lidera koji će prije ili kasnije morati žrtvovati Đukanovića ili onoga koji će nastojati sprovesti istinske reforme i transformaciju ali koji će se također morati otarasiti vladara.
Zbog toga izgleda da će Đukanović i Crna Gora suštinski ostati vezani još mnogo godina.
Ipak, nemogućnost vladajuće partije da ostavi Đukanovića iza sebe kratkoročno može pomoći da se osvoje izbori ali će na kraju rezultirati njenim padom i nemogućnošću oporavka.
