Bosna i Hercegovina na putu za EU trebaće postepeno mijenjati domaće zakonodavstvo o upotrebi sijalica i njihovoj energetskoj efikasnosti. Klasične sijalice se od početka januara 2013. više ne koriste u Evropskoj uniji. Na bh. tržištu, pored klasičnih, dominiraju i sijalice sa živom jer su jeftinije od LED sijalica.
S druge strane, u Bosni i Hercegovini još nema organizovanog sistema sakupljanja dotrajalih štednih sijalica, kaže za RSE stručna savjetnica za poslove upravljanja otpadom u Ministarstvu okoliša i turizma Federacije BiH Azra Bašić:
„Otpadne sijalice u Bosni i Hercegovini sakuplja jedna od ovlaštenih firmi za sakupljanje opasnog otpada, to je KEMIS-BH iz Lukavca. Sijalice toj firmi predaju pretežno privatne firme koje su u vlasništvu stranih osnivača. Predaja je na dobrovoljnoj osnovi. Za predaju, koju je naravno potrebno platiti, odluče se jer imaju takav sistem u svojim matičnim društvima. Od domaćih firmi otpadne sijalice redovno predaje Elektroprivreda. Sakupljene količine su relativno niske.“
U protekle dvije godine KEMIS-BH je sakupio oko dvanaest tona otpadnih sijalica. Budući da Bosna i Hercegovina nema kapaciteta da ih reciklira, ova firma sijalice izvozi u Austriju prema dozvolama koje pribavlja od nadležnog tijela. Ministarstvo okoliša i turizma Federacije BiH pristupilo je primjeni direktive Evropske unije (2002/96). U oktobru 2012. donesen je Pravilnik o postupanju s otpadnom elektronskom opremom.
„Našim pravilnikom propisana je naknada, konkretno za opremu za osvjetljenje, odnosno sijalice iznosi 1,20 KM po komadu. Nakon usvajanja organiziranog sistema otpadne sijalice će biti moguće predati u određene spremnike komunalnih firmi, kao i kod trgovaca. Oni će postojati tamo gdje se budu kupovale nove sijalice. U skladu sa pravilnikom, trgovci i distributeri su dužni od svojih kupaca besplatno preuzeti jednaku količinu te opreme koju su im i prodali. Kad pričate o ovim naknadama, ljudima nije jasno da su tu zapriječene naknade prema fondu. U biti, operater sistema bi trebao da radi ispod ovih naknada.“
Bašić navodi da bi Ministarstvo u naredna četiri mjeseca trebalo uspostaviti i operatere sistema:
„Operater sistema je onaj koga osnivaju privredna preduzeća i koji će građanima na određena mjesta staviti određene kontejnere zatvorenog tipa u koje će građani moći da odlažu ove sijalice, potpuno sigurno za okoliš. Opereter sistema će te sijalice preuzimati i one idu u reciklažni ciklus. Iz tih sredstava oprerater sistema izgrađuje infrastrukturu. Infrastruktura je, između ostalog, i ovaj kontejner. Veoma je bitno da se osigura mogućnost konačnom potrošaču da dostupno i jednostavno odvaja ovu vrstu otpada, pri čemu mora biti za krajnjeg korisnika to besplatno.“
Pored štednih sijalica, tu su i televizori i frižideri. Ovi kućanski aparati imaju opasne komponente, pa je stručno postupanje i sa njima vrlo značajno.
„Iz frižidera je potrebno izdvojiti gasove koji su štetni za ozonski omotač, iz štednih sijalica, neonki i plinskih sijalica izdvojiti živu, iz ekrana izdvojiti olovo i barij, itd. Za ove obrade potrebne su posebne tehnologije koje trenutno u državi ne postoje. U konačnici je cilj postizanja što većeg stepena sakupljanja ovakvih otpadnih elektronskih materija, što znači i veću mogućnost za nova radna mjesta. Već i sada imamo zainteresovanog operatera koji je registriran ovdje, na području Sarajeva. On će biti budući operater sistema ukoliko ispuni sve uvjete koji su propisani našim pravilnikom.“
Istraživanja pokazuju da prosječna količina elektronske opreme koja se stavlja na tržište Evropske unije godišnje po stanovniku iznosi 16 kilograma, dok sakupljena količina iznosi od jednog kilograma u Rumuniji do 17 kilograma po stanovniku godišnje u zemljama Beneluksa, Skandinavije i u Švajcarskoj.
Kako navodi Bašić, Pravilnik o postupanju s otpadnom elektronskom opremom još nije donesen u Republici Srpskoj.
„Mi očekujemo da se i u Republici Srpskoj vrlo brzo donese ovaj pravilnik, jer su oni preuzeli tekst našeg pravilnika koji treba malo da prilagode svojoj strukturi. Ovo su samo sistemi koji se prepisuju iz susjednih zemalja. Ništa mi sada ne izmišljamo. Ovo je praktično sistem iz Slovenije prenesen u BiH.“
S druge strane, u Bosni i Hercegovini još nema organizovanog sistema sakupljanja dotrajalih štednih sijalica, kaže za RSE stručna savjetnica za poslove upravljanja otpadom u Ministarstvu okoliša i turizma Federacije BiH Azra Bašić:
„Otpadne sijalice u Bosni i Hercegovini sakuplja jedna od ovlaštenih firmi za sakupljanje opasnog otpada, to je KEMIS-BH iz Lukavca. Sijalice toj firmi predaju pretežno privatne firme koje su u vlasništvu stranih osnivača. Predaja je na dobrovoljnoj osnovi. Za predaju, koju je naravno potrebno platiti, odluče se jer imaju takav sistem u svojim matičnim društvima. Od domaćih firmi otpadne sijalice redovno predaje Elektroprivreda. Sakupljene količine su relativno niske.“
U protekle dvije godine KEMIS-BH je sakupio oko dvanaest tona otpadnih sijalica. Budući da Bosna i Hercegovina nema kapaciteta da ih reciklira, ova firma sijalice izvozi u Austriju prema dozvolama koje pribavlja od nadležnog tijela. Ministarstvo okoliša i turizma Federacije BiH pristupilo je primjeni direktive Evropske unije (2002/96). U oktobru 2012. donesen je Pravilnik o postupanju s otpadnom elektronskom opremom.
„Našim pravilnikom propisana je naknada, konkretno za opremu za osvjetljenje, odnosno sijalice iznosi 1,20 KM po komadu. Nakon usvajanja organiziranog sistema otpadne sijalice će biti moguće predati u određene spremnike komunalnih firmi, kao i kod trgovaca. Oni će postojati tamo gdje se budu kupovale nove sijalice. U skladu sa pravilnikom, trgovci i distributeri su dužni od svojih kupaca besplatno preuzeti jednaku količinu te opreme koju su im i prodali. Kad pričate o ovim naknadama, ljudima nije jasno da su tu zapriječene naknade prema fondu. U biti, operater sistema bi trebao da radi ispod ovih naknada.“
Bašić navodi da bi Ministarstvo u naredna četiri mjeseca trebalo uspostaviti i operatere sistema:
„Operater sistema je onaj koga osnivaju privredna preduzeća i koji će građanima na određena mjesta staviti određene kontejnere zatvorenog tipa u koje će građani moći da odlažu ove sijalice, potpuno sigurno za okoliš. Opereter sistema će te sijalice preuzimati i one idu u reciklažni ciklus. Iz tih sredstava oprerater sistema izgrađuje infrastrukturu. Infrastruktura je, između ostalog, i ovaj kontejner. Veoma je bitno da se osigura mogućnost konačnom potrošaču da dostupno i jednostavno odvaja ovu vrstu otpada, pri čemu mora biti za krajnjeg korisnika to besplatno.“
Pored štednih sijalica, tu su i televizori i frižideri. Ovi kućanski aparati imaju opasne komponente, pa je stručno postupanje i sa njima vrlo značajno.
„Iz frižidera je potrebno izdvojiti gasove koji su štetni za ozonski omotač, iz štednih sijalica, neonki i plinskih sijalica izdvojiti živu, iz ekrana izdvojiti olovo i barij, itd. Za ove obrade potrebne su posebne tehnologije koje trenutno u državi ne postoje. U konačnici je cilj postizanja što većeg stepena sakupljanja ovakvih otpadnih elektronskih materija, što znači i veću mogućnost za nova radna mjesta. Već i sada imamo zainteresovanog operatera koji je registriran ovdje, na području Sarajeva. On će biti budući operater sistema ukoliko ispuni sve uvjete koji su propisani našim pravilnikom.“
Istraživanja pokazuju da prosječna količina elektronske opreme koja se stavlja na tržište Evropske unije godišnje po stanovniku iznosi 16 kilograma, dok sakupljena količina iznosi od jednog kilograma u Rumuniji do 17 kilograma po stanovniku godišnje u zemljama Beneluksa, Skandinavije i u Švajcarskoj.
Kako navodi Bašić, Pravilnik o postupanju s otpadnom elektronskom opremom još nije donesen u Republici Srpskoj.
„Mi očekujemo da se i u Republici Srpskoj vrlo brzo donese ovaj pravilnik, jer su oni preuzeli tekst našeg pravilnika koji treba malo da prilagode svojoj strukturi. Ovo su samo sistemi koji se prepisuju iz susjednih zemalja. Ništa mi sada ne izmišljamo. Ovo je praktično sistem iz Slovenije prenesen u BiH.“
