Centar za humanu politiku iz Doboja objavio je iscrpnu komparativnu analizu prijavljene imovine političara i političkih subjekata na izborima 2006. i 2010. godine. Istraživanje, provedeno u saradnji sa nevladinom organizacijom "Kult“ iz Sarajeva, pokazalo je da su bh. političari sve bogatiji i da je sve veća razlika u bogastvu između političara i ostalih građana.
Kandidati na izborima za državni i entitetski nivo vlasti obavezni su da u roku od 15 dana od dana prihvatanja kandidature podnesu izjavu o imovinskom stanju Centralnoj izbornoj komisiji BiH.
Tek, do isteka roka, svoje imovinske kartone nije dostavilo preko 370 kandidata, kaže Rusmir Pobrić iz nevladine organizacije „Kult“ sa Ilidže.
„Sada, 2. septembra, Centralna izborna komisija najavila je sankcije i novčane kazne za sve kandidate, u skladu s Izbornim zakonom najavljuje kazne od hiljadu do pet hiljada KM za kandidate, odnosno od hiljadu do deset hiljada za političkog subjekta. Međutim, od sankcija nije ništa bilo, produžavani su rokovi iz dana u dan. Davano je sedam po sedam dana, da bi, u saopštenju, nakon 40 dana, u oktobru, bilo rečeno da će samo osam kandidata/kandidatkinja biti kažnjeno, minimalnim kaznama od po 1.000 KM“, navodi Pobrić.
I onim što su napisali u imovinskom kartonu, brojni kandidati su pronašli način da izigraju svoju obavezu, kaže Pobrić.
„Primjer skrivanje podataka: uputstvom o popunjavanju podataka se striktno propisuje da se novčani iznosi prikazuju u konvertibilnim markama. Mi smo imali prikazivanje u eurima, u dolarima, u kanadskim dolarima, u turskim lirama. Uputstvo traži preciziranje imovine – traži površinu nekretnine, adresu nekretnine, traži model, marku, godište automobila, kako bi se tačno mogla znati prava vrijednost imovine, međutim, imamo primjere da navedu da imaju kuću ili stan i, umjesto kvadrature i adrese, kako bi se stvarna procjena mogla napraviti, navedu samo „porodična kuća“,“ objašnjava Pobrić.
Momir Dejanović iz Centra za humanu politiku iz Doboja podsjeća da kod bh. građana postoji perecepcija da su političari i političke stranke korumpirani. Istraživanjem je utvrđena veća razlika u visini prihoda i vrijednosti imovine između penzionera i zaposlenih, i stranačkih kandidata na izborima, izabranih poslanika i lidera parlamentarnih stranaka.
„Kada se radi o prijavljenoj imovini poslanika, ovdje se nešto desilo da su sada poslanici u Narodnoj skupštini RS po prosječno prijavljenoj imovini najbogatiji, jer imaju preko milion, 1,146.000 KM prosječno prijavljene imovine“, navodi Dejanović.
Po prijavljenoj imovini Dodik najbogatiji, Ljubić najsiromašniji
Na top listi najbogatijih stranačkih kandidata vodi član SNSD, Kojić Đorđe, poslanik u NS RS, čija imovina je preko 20 miliona maraka, navodi Dejanović.
Milorad DodikIpak je napravljena i lista najbogatijih političkih lidera stranaka.
„Najbogatiji po prijavljenoj ličnoj imovini je Milorad Dodik, koji je prijavio imovinu od 2,851.000 KM, drugi je Zlatko Lagumdžija, koji je na prethodnim izborima bio prvi“, navodi on.
Zlatko Lagumdžija (SDP BiH ) je prijavio imovinu vrijednu 1,400.000 KM, dok je najmanje bogat, ili najsiromašniji politički lider, Božo Ljubić (HDZ 1990) koji je prijavio imovinu vrijednu 115 hiljada KM.
„“Milionera“ je 2006. bilo 67, sada ih ima 99.“ – dodaje Dejanović.
Prijavljivanje imovine treba proširiti, ne zadržavati se samo na političarima, smatra Dejanović.
„I na druge predstavnike izvršne vlasti, pravosudne vlasti, direktore javnih preduzeća. Treba vršiti i kontrolu prijavljene imovine u tri koraka. U prvom koraku mora se vršiti kontrola onoga što neko prijavljuje, u drugom koraku treba vršiti kontrolu da li ta prijavljena imovina odgovara stvarnoj prijavljenoj imovini, i treći korak je kontrola da li je prijavljena imovina, odnosno da li je stvarna imovina, stečena na zakonit način“, kaže Dejanović.
Bez obzira na svu nepouzdanost obrađenih podataka, ovom istraživanju nije bio cilj da se utvrdi da li je prijavljena imovina stvarna, i da li je stečena na zakonit način.
U Centru za humanu politiku to ostavljaju za druga istraživanja i drugim institucijama. Nadležno tijelo koje bi se time trebalo baviti je Agencija za prevenciju korupcije u BiH, ali ona još ne postoji. Čeka se da nove vlasti imenuju direktora i zamjenike direktora ove agencije.
Kandidati na izborima za državni i entitetski nivo vlasti obavezni su da u roku od 15 dana od dana prihvatanja kandidature podnesu izjavu o imovinskom stanju Centralnoj izbornoj komisiji BiH.
Tek, do isteka roka, svoje imovinske kartone nije dostavilo preko 370 kandidata, kaže Rusmir Pobrić iz nevladine organizacije „Kult“ sa Ilidže.
„Sada, 2. septembra, Centralna izborna komisija najavila je sankcije i novčane kazne za sve kandidate, u skladu s Izbornim zakonom najavljuje kazne od hiljadu do pet hiljada KM za kandidate, odnosno od hiljadu do deset hiljada za političkog subjekta. Međutim, od sankcija nije ništa bilo, produžavani su rokovi iz dana u dan. Davano je sedam po sedam dana, da bi, u saopštenju, nakon 40 dana, u oktobru, bilo rečeno da će samo osam kandidata/kandidatkinja biti kažnjeno, minimalnim kaznama od po 1.000 KM“, navodi Pobrić.
Pobrić: Uputstvom o popunjavanju podataka se striktno propisuje da se novčani iznosi prikazuju u konvertibilnim markama. Mi smo imali prikazivanje u eurima, u dolarima, u kanadskim dolarima, u turskim lirama.
I onim što su napisali u imovinskom kartonu, brojni kandidati su pronašli način da izigraju svoju obavezu, kaže Pobrić.
„Primjer skrivanje podataka: uputstvom o popunjavanju podataka se striktno propisuje da se novčani iznosi prikazuju u konvertibilnim markama. Mi smo imali prikazivanje u eurima, u dolarima, u kanadskim dolarima, u turskim lirama. Uputstvo traži preciziranje imovine – traži površinu nekretnine, adresu nekretnine, traži model, marku, godište automobila, kako bi se tačno mogla znati prava vrijednost imovine, međutim, imamo primjere da navedu da imaju kuću ili stan i, umjesto kvadrature i adrese, kako bi se stvarna procjena mogla napraviti, navedu samo „porodična kuća“,“ objašnjava Pobrić.
Momir Dejanović iz Centra za humanu politiku iz Doboja podsjeća da kod bh. građana postoji perecepcija da su političari i političke stranke korumpirani. Istraživanjem je utvrđena veća razlika u visini prihoda i vrijednosti imovine između penzionera i zaposlenih, i stranačkih kandidata na izborima, izabranih poslanika i lidera parlamentarnih stranaka.
„Kada se radi o prijavljenoj imovini poslanika, ovdje se nešto desilo da su sada poslanici u Narodnoj skupštini RS po prosječno prijavljenoj imovini najbogatiji, jer imaju preko milion, 1,146.000 KM prosječno prijavljene imovine“, navodi Dejanović.
Po prijavljenoj imovini Dodik najbogatiji, Ljubić najsiromašniji
Na top listi najbogatijih stranačkih kandidata vodi član SNSD, Kojić Đorđe, poslanik u NS RS, čija imovina je preko 20 miliona maraka, navodi Dejanović.
„Najbogatiji po prijavljenoj ličnoj imovini je Milorad Dodik, koji je prijavio imovinu od 2,851.000 KM, drugi je Zlatko Lagumdžija, koji je na prethodnim izborima bio prvi“, navodi on.
Zlatko Lagumdžija (SDP BiH ) je prijavio imovinu vrijednu 1,400.000 KM, dok je najmanje bogat, ili najsiromašniji politički lider, Božo Ljubić (HDZ 1990) koji je prijavio imovinu vrijednu 115 hiljada KM.
„“Milionera“ je 2006. bilo 67, sada ih ima 99.“ – dodaje Dejanović.
Prijavljivanje imovine treba proširiti, ne zadržavati se samo na političarima, smatra Dejanović.
„I na druge predstavnike izvršne vlasti, pravosudne vlasti, direktore javnih preduzeća. Treba vršiti i kontrolu prijavljene imovine u tri koraka. U prvom koraku mora se vršiti kontrola onoga što neko prijavljuje, u drugom koraku treba vršiti kontrolu da li ta prijavljena imovina odgovara stvarnoj prijavljenoj imovini, i treći korak je kontrola da li je prijavljena imovina, odnosno da li je stvarna imovina, stečena na zakonit način“, kaže Dejanović.
Bez obzira na svu nepouzdanost obrađenih podataka, ovom istraživanju nije bio cilj da se utvrdi da li je prijavljena imovina stvarna, i da li je stečena na zakonit način.
U Centru za humanu politiku to ostavljaju za druga istraživanja i drugim institucijama. Nadležno tijelo koje bi se time trebalo baviti je Agencija za prevenciju korupcije u BiH, ali ona još ne postoji. Čeka se da nove vlasti imenuju direktora i zamjenike direktora ove agencije.
