U BiH u slučaju operacije neophodno je obezbijediti zamjensku krv. To je moguće samo u entitetima u kojima se oboljeli liječi. Ukoliko nije hitno, ko želi pomoći mora u neku od entitetskih bolnica. Iz RS ne mogu pomoći pozivom na humanitarni telefon u FBiH, i obratno. Ako štrajkuje jedna od entitetskih željeznica, druga ne vozi jer ovise jedna o drugoj. Politička podijeljenost BiH tako je postala svakodnevica građana, protiv koje se sve teže boriti.
Nakon teške saobraćajne nesreće u RS povrijeđenom je bila potrebna zamjenska krv kako bi se nadomjestile zalihe koje će biti utrošene tokom operacije. Njegovi prijatelji iz FBiH su, da bi dali krv, morali u najbližu bolnicu u RS, mada u FBiH postoji Zavod za transfuzijsku medicinu.
Iako se iz FBiH krv šalje u RS ukoliko se uputi zahtjev i ako je hitno, podijeljenost u ovom segmentu je evidentna, kaže direktor federalnog zavoda Mithat Haračić. Spreman je na svaku vrstu saradnje jer politizaciju među medicinskim radnicima, kaže, treba ukinuti.
„Nije samo u pitanju krv nego uopšte medicinska praksa. Ljudi putuju, ljudi se povrijeđuju, nažalost, ljudi imaju akutna oboljenja, granice više praktično ne postoje. Prema tome, iluzorno je da se ovakav jedna sistem primjenjuje, koji podržava na neki način zatvaranje u neke svoje ćepenke, u neke svoje kantone“, kaže Haračić.
Poslanik SNSD-a u Parlamentu BiH i ugledni hirurg u zvorničkoj bolnici Lazar Prodanović smatra kako kako barijere najčešće nisu administrativne, već one u glavama ljudi.
„Direktive EU obavezuju BiH na apsolutnu prohodnost u pogledu pružanja zdravstvene zaštite na čitavom teritoriju zemalja članica i apsurd bi bio da mi sada u BiH imamo barijeru u tom smislu“, smatra Prodanović.
Almir Čehajić Batko, inicijator brojnih humanitarnih akcija u BiH, radeći u sklopu emisije Udri muški, susretao se sa bezbroj sličnih, u najmanju ruku nelogičnih stvari koje silom odvajaju ljude. Jedna od njih je nepostojanje jedinstvenog humanitarnog broja za prikupljanje pomoći bilo za liječenje ili u slučaju nepogode.
„Ljudi to hoće, a ne mogu. Najužasniji staus imaju obični, normalni ljudi. A u jednoj sobi u stanovima si ti na jednom operateru, a u drugoj sobi si u romingu. To je sramno“, kaže on.
„Birali ste nepostojeći broj“, signal je koji se dobije kad se iz FBiH odazovete na humanitarni telefon u RS, i obratno. A ovaj poziv nekad znači razliku između života i smrti, kaže Batko:
„Kad dobiješ dijagnozu koja se ne može liječiti ovdje, a dobiješ fakturu koja iznosi, vjerujte mi, do sto, dvjesto, najčešće dvjesto pedeset hiljada eura kada je u pitanju transplantacija koštane srži, tada ti vidiš, ustvari, nekoga ko će sigurno umrijeti jer ne postoji način da se ponekad uradi onaj korak da imaš otvoreno liječenje i otvorenu šansu.“
Segregacija ukorijenjena u sistem
Podijeljenost je i unutar Federacije gdje je nadležnost zdravstva po kantonima. To je na svojoj koži osjetila Mehudina Vehab, majka devetogodišnjeg Hanana koji od države ni od kantona nije dobio ništa za operaciju u Ljubljani koja mu je donijela novi život.
„Tražila sam pomoć od države, koja je izostala. Prvo u mom Zeničko-dobojskom kantonu sam dobila odbijenicu od Ministarstva zdravstva. I gdje nisu imali nikakvu pomoć. Onda sam tražila u Zavodu za reosiguranje u Sarajevu, koji također nisu imali ni trunke razumijevanja zato što sam iz drugog kantona“, navela je Vehab.
Vernes Buljugija
Isto je na svim poljima - od obrazovanja koje u FBiH ima elemente segregacije kada su u pitanju dvije škole pod jednim krovom, pa do saobraćaja. Ukoliko štrajkuju Željeznice RS, saobraćaj koji prelazi ovim entitetom ne obavlja se što iz solidarnosti, što zbog apsurda.
„Političke elite dovode do do ovih apsurda i do ovih podjela. Jer apsurd je sada da kolege i ja kao mašinovođa iz Federacije vozimo do Doboja, pa se skida lokomotiva, pa dolaze kolege iz RS-a i uzimaju taj isti voz i sa svojom lokomotivom voze do granice“, kaže predsjednik Sindikata mašinovođa FBiH Vernes Buljugija.
U BiH sve pršti od nacije i vjernika, a sve je manje humanosti i razumijevanja, kaže profesor na FPN u Sarajevu Besim Spahić.
„Pa ni o invalidima BiH ne možemo govoriti. Kaže: ’Briga mene za njihovim invalidima, mi ćemo naše.’ A onda kad su naši, e onda iz naše stranke, a ne iz one druge stranke, iz istog naroda itd. Ta segregacija je ukorijenjena u sistem, u Ustav, u Dejtonski sporazum, i mi vidimo da to ne može funkcionirati. To je katastrofa, to je antihumano. Mi smo izgubili humanost. Mi smo puni vjere, nacije i pravih pripadnika svog naroda - ali pravih ljudi i pravih profesionalaca nema“, smatra Spahić.
To je realnost BiH o kojoj se u visokim krugovima ne govori.
Nakon teške saobraćajne nesreće u RS povrijeđenom je bila potrebna zamjenska krv kako bi se nadomjestile zalihe koje će biti utrošene tokom operacije. Njegovi prijatelji iz FBiH su, da bi dali krv, morali u najbližu bolnicu u RS, mada u FBiH postoji Zavod za transfuzijsku medicinu.
Iako se iz FBiH krv šalje u RS ukoliko se uputi zahtjev i ako je hitno, podijeljenost u ovom segmentu je evidentna, kaže direktor federalnog zavoda Mithat Haračić. Spreman je na svaku vrstu saradnje jer politizaciju među medicinskim radnicima, kaže, treba ukinuti.
„Nije samo u pitanju krv nego uopšte medicinska praksa. Ljudi putuju, ljudi se povrijeđuju, nažalost, ljudi imaju akutna oboljenja, granice više praktično ne postoje. Prema tome, iluzorno je da se ovakav jedna sistem primjenjuje, koji podržava na neki način zatvaranje u neke svoje ćepenke, u neke svoje kantone“, kaže Haračić.
Haračić: Iluzorno je da se ovakav jedna sistem primjenjuje, koji podržava na neki način zatvaranje u neke svoje ćepenke,
Poslanik SNSD-a u Parlamentu BiH i ugledni hirurg u zvorničkoj bolnici Lazar Prodanović smatra kako kako barijere najčešće nisu administrativne, već one u glavama ljudi.
„Direktive EU obavezuju BiH na apsolutnu prohodnost u pogledu pružanja zdravstvene zaštite na čitavom teritoriju zemalja članica i apsurd bi bio da mi sada u BiH imamo barijeru u tom smislu“, smatra Prodanović.
Almir Čehajić Batko, inicijator brojnih humanitarnih akcija u BiH, radeći u sklopu emisije Udri muški, susretao se sa bezbroj sličnih, u najmanju ruku nelogičnih stvari koje silom odvajaju ljude. Jedna od njih je nepostojanje jedinstvenog humanitarnog broja za prikupljanje pomoći bilo za liječenje ili u slučaju nepogode.
„Ljudi to hoće, a ne mogu. Najužasniji staus imaju obični, normalni ljudi. A u jednoj sobi u stanovima si ti na jednom operateru, a u drugoj sobi si u romingu. To je sramno“, kaže on.
„Birali ste nepostojeći broj“, signal je koji se dobije kad se iz FBiH odazovete na humanitarni telefon u RS, i obratno. A ovaj poziv nekad znači razliku između života i smrti, kaže Batko:
„Kad dobiješ dijagnozu koja se ne može liječiti ovdje, a dobiješ fakturu koja iznosi, vjerujte mi, do sto, dvjesto, najčešće dvjesto pedeset hiljada eura kada je u pitanju transplantacija koštane srži, tada ti vidiš, ustvari, nekoga ko će sigurno umrijeti jer ne postoji način da se ponekad uradi onaj korak da imaš otvoreno liječenje i otvorenu šansu.“
Segregacija ukorijenjena u sistem
Podijeljenost je i unutar Federacije gdje je nadležnost zdravstva po kantonima. To je na svojoj koži osjetila Mehudina Vehab, majka devetogodišnjeg Hanana koji od države ni od kantona nije dobio ništa za operaciju u Ljubljani koja mu je donijela novi život.
„Tražila sam pomoć od države, koja je izostala. Prvo u mom Zeničko-dobojskom kantonu sam dobila odbijenicu od Ministarstva zdravstva. I gdje nisu imali nikakvu pomoć. Onda sam tražila u Zavodu za reosiguranje u Sarajevu, koji također nisu imali ni trunke razumijevanja zato što sam iz drugog kantona“, navela je Vehab.
Isto je na svim poljima - od obrazovanja koje u FBiH ima elemente segregacije kada su u pitanju dvije škole pod jednim krovom, pa do saobraćaja. Ukoliko štrajkuju Željeznice RS, saobraćaj koji prelazi ovim entitetom ne obavlja se što iz solidarnosti, što zbog apsurda.
„Političke elite dovode do do ovih apsurda i do ovih podjela. Jer apsurd je sada da kolege i ja kao mašinovođa iz Federacije vozimo do Doboja, pa se skida lokomotiva, pa dolaze kolege iz RS-a i uzimaju taj isti voz i sa svojom lokomotivom voze do granice“, kaže predsjednik Sindikata mašinovođa FBiH Vernes Buljugija.
U BiH sve pršti od nacije i vjernika, a sve je manje humanosti i razumijevanja, kaže profesor na FPN u Sarajevu Besim Spahić.
„Pa ni o invalidima BiH ne možemo govoriti. Kaže: ’Briga mene za njihovim invalidima, mi ćemo naše.’ A onda kad su naši, e onda iz naše stranke, a ne iz one druge stranke, iz istog naroda itd. Ta segregacija je ukorijenjena u sistem, u Ustav, u Dejtonski sporazum, i mi vidimo da to ne može funkcionirati. To je katastrofa, to je antihumano. Mi smo izgubili humanost. Mi smo puni vjere, nacije i pravih pripadnika svog naroda - ali pravih ljudi i pravih profesionalaca nema“, smatra Spahić.
To je realnost BiH o kojoj se u visokim krugovima ne govori.