Uhljebljivanje nekompetentnih ljudi na funkcije odlučivanja je toliko očita praksa u Bosni i Hercegovini da se bilo kakvo negodovanje već unaprijed tretira kao uzaludan poduhvat. Ipak, postoje i oni čiji zdrav razum ne dozvoljava da budu nijemi posmatrači. Baš u četvrtak je Udruženje reditelja i rediteljica u BiH uputilo javno pismo ministru kulture i sporta Kantona Sarajevo Sameru Rešidatu, jer je, kako navodi Udruženje, podržao imenovanje anonimnih članova vladajućih političkih stranaka u upravne i nadzorne odbore institucija kulture u Kantonu, a ne osobe koje bi svojom stručnošću doprinijele poboljšanju teškog stanja u ovim ustanovama.
Pjesnikinja Ferida Duraković, donedavno i dugogodišnja sekretarka PEN centra BiH, kaže za RSE da se prijavila na konkurs za izbor članova u upravnom i nadzornom odboru javnih ustanova kulture. Međutim, još uvijek bez ikakvog odgovora.
"Predala sam papire da budem članica nekog upravnog odbora, jer se smatram kompetentnom, a ne podobnom. Međutim, nisam dobila nikakvu informaciju – ni da sam primljena ili odbijena. Ako budem odbijena, nije nikakva tužna vijest jer postoje mlađi ljudi koji su kompetentniji od mene i ne moraju da imaju životno iskustvo, ali imaju školu. Ali, ako se desi nešto treće, onda je to dokaz opšte mediokritetizacije kulturnog života što, zapravo, i vidimo", ističe Duraković.
Naša sagovornica ističe da su ovdašnji kulturni radnici - kao, uostalom, i svi ostali djelatnici - otupili na ovu pojavu.
"Birači biraju svoje političare, umjetnike niko ništa ne pita, a političari postavljaju svoje ministre. To je jedna halka u kojoj se tačno zna ko će i kada doći i gdje, jer vi tačno vidite koje predstave dobijaju donacije, na kojem mjestu sjede u upravnim odborima oni koje postavljaju političke partije. Zna se da smo se zabetonirali u tri tora, tako da to mene ništa ne iznenađuje osim što me čini jako tužnom", navodi Duraković.
Među ogorčenim umjetnicima i kulturnim radnicima je i glumac Alban Ukaj. On poteze ministra kulture i sporta Kantona Sarajevo Samera Rešidata, inače člana stranke Demokratska fronta (DF), ocjenuje nečuvenim.
"Ja sam probao da se informišem o imenima koja su odabrana za nadzorne i upravne odbore, ali za većinu od njih niko nije čuo. Većina ljudi koji su konkurisali, prijavili su se da bi uzeli još para osim onoga što im je mjesečna plata. Nečuveno je da ministar (Samer Rešidat) postavlja svoju sekretaricu u upravnom i nadzornom odboru. To je pokazatelj da sve više tonemo u primitivizam i da postajemo ozbiljna provincija", kaže Ukaj za RSE.
Ni dramaturg Almir Imširević ne krije razočarenje na ovu ministrovu odluku.
"Čini mi se da kod nas u BiH iznenađenja traju jedan dan. Mi smo jedan dan iznenađeni postavljanjem ministra Samera Rešidata na to mjesto. Nakon jednog dana ta priča je postala dosadna. Ljudi iz kulture su se podijelili na one kojima je to uredu i one koji to ne podržavaju. Moram reći i da su moje kolege iz drugih esnafa i esnafa kojem pripadam požurili već nakon drugog dana da 'razgovaraju' sa ministrom, i ne znam o čemu su razgovarali ako pravog i ozbiljnog susreta sa ljudima iz kulture nije bilo. Razgovori ministra sa tri čovjeka kojima ministar obećava ovo ili ono ne rješavaju sistem", upozorava Imširević, te dodaje:
"Mislim da nije suština u izboru tih imena, već ovlasti tih upravnih i nadzornih odbora - kako rade ovi odbori. Na kraju krajeva, imamo prve ljude pozorišta koji ne rade ono što bi trebali da rade, i niko od nas na to ne reaguje zato što imamo hiljadu nekih skrivenih razloga zbog kojih nas je strah ili stid da pričamo o tome".
Na sastanku sa ministrom Rešidatom krajem marta ove godine Udruženje reditelja i rediteljica u BiH je predložilo da se za upravne i nadzorne odbore javnih ustanova kulture ukinu finansijske naknade, odnosno da članovi Udruženja kroz rad u odborima svojim znanjem i iskustvom, pritom bez ikakve materijalne koristi, doprinesu radu institucija kulture. Odgovor do danas nije uslijedio.
"Smatram da odgovornost za ovakve situacije snose i umjetnici. Ovakve poteze više ne smijemo dozvoliti. Moramo biti puno glasniji i radikalniji u našim odlukama i zahtjevima. Smatram da dobar dio postavljenih ljudi u skupštini Kantona (Kanton Sarajevo) i Parlamentu Federacije BiH su jedan od najnižih slojeva društva. Ne smijemo više dozvoliti tim ljudima da donose odluke", pojašnjava Alban Ukaj.
Sličnog je stava i Almir Imširević.
"Imam pravo da budem nezadovoljan što imamo tog ministra koji u prvoj izjavi kaže da ne voli književnost. Upozoravam ljude koji se bave kulturom da ljudi koji se boje knjiga nisu najbolje osobe da vode ne samo ministarstvo, nego bilo šta drugo", riječi su Imširevića.
Dugogodišnja uljuljkanost bh. građanstva i manjak društvene odgovornosti ne idu u prilog izgradnji zdravog društva, navode naši sagovornici.
"Čitav život živim kulturu, ali ne živim dobro u toj kulturi. Znam da je ovo siromašna zemlja, da u zemlji ima na desetine hiljada nezaposlenih mladih sposobnih ljudi i njima je na prvom mjestu preživljavanje. Dakle, ovoj državi je na prvom mjestu ekonomija i to mogu da razumijem. Ali, kada u debelo uho zabodete previše nježnu riječ misleći da će to uho saslušati jednom ili sto puta ono što imate da kažete, te vam kaže da će vam pomoći a ništa se ne desi, šta vam preostaje – ili da se objesite ili da ušutite", zaključuje Ferida Duraković.