Kristof Bender, zamjenik predsjedavajućeg Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) i saradnik bečkog Instituta za humane nauke, za ‘Zašto?’ objašnjava zbog čega Evropska unija na samitu u Sofiji, na kojem je najavila veći angažman i pomoć zemljama regiona, nije izašla sa konkretnim planom proširenja, uključujući i ciljane datume za pojedine zemlje.
- Signali
Pristupanje Evropskoj uniji će, pored ostalih stvari, zavisiti od stvarnih reformi.
Davanje datuma u ovom momentu stoga ne bi bilo od pomoći.
Ali, istina je da su se zapadnobalkanske zemlje možda nadale otvorenijim signalima od strane EU koji nisu došli.
Ovo odražava skepticizam u mnogo članicama EU po pitanju daljnjeg proširenja.
- Stav
Mi sada u Evropskoj uniji imamo države koje imaju značajne probleme sa vladavinom zakona -- Mađarsku i Poljsku.
To znači da ima vrlo malo apetita među zemljama članicama, uključujući i one koje u principu podržavaju daljnje proširenje, da se krene prema primanju novih članica koje bi mogle postati male Mađarske ili male Poljske.
Čak i prije ovakvog razvoja događaja u EU, bilo je jasno da je ljestvica za daljnje proširenje postavljena visoko, da zemlje koje se žele pridružiti moraju biti vrlo dobro pripremljene, bolje pripremljene od zemalja koje su su se prije pridruživale EU.
Problemi sa Mađarskom i Poljskom su samo pojačali ovaj stav.
- Izazov
Zapadnobalkanske zemlje moraju uvjeriti skeptike unutar EU da su ozbiljne po pitanju reformi. Ovo moraju pokazati kroz konkretne rezultate.
Dugoročno, nije bitno šta kaže Komisija ili predsjednik jedne ili druge države članice.
Ono što je bitno je stvarni napredak, jer na kraju se sve države članice moraju složiti oko primanja novih članica.
Ovo nije nešto što će se samo desiti kako vrijeme odmiče. Postati članica EU je veliki i ambiciozan izazov.
- Sigurnost
Na to treba gledati ovako. Zemlje kandidati bi trebalo da preuzmu inicijativu da istupe i kažu, ‘razumijemo da moramo biti vrlo dobro pripremljeni, pa nam, molim vas, pomozite, strogo nas nadgledajte, dajte nam intenzivnije povratne informacije’.
Poziv makedonskog premjera Zorana Zaeva da se Antikorupcijski izvještaj za Zapadni Balkan pripremi u skladu sa sofisticiranom metodologijom koju je razvila Evropska komisija za svoje zemlje članice je dobar korak. Potrebno je više toga.
Na kraju, proširenje će se desiti samo ako se zapadnobalkanske zemlje istaknu i uspiju impresionirati one u EU koji na njih trenutno gledaju sa skepsom.
Uvijek je bilo ovako. Nikada nije bilo sigurnosti. Nijedan kandidat nikada nije mogao uzeti pristupanje zdravo za gotovo. To je bio slučaj sa Velikom Britanijom, kao i sa zemljama koje su pristupile 2004.
- Populisti
Ali postoji jedan jasan rizik. Proces pristupanja gubi kredibilitet u regionu jer su mnoge zapadnobalkanske zemlje blokirane zbog razloga koji nisu vezani za evropske standarde ili pristupne kriterije.
Makedonija je blokirana zbog spora sa Grčkom oko imena. Kosovo nije priznato od strane pet zemalja članica. Evropska komisija je preporučila početak pregovora sa Albanijom i Makedonijom, koje su to zaslužile, mada neke zemlje oklijevaju.
Ako sve ove zemlje budu i dalje politički blokirane, to će još više ugroziti kredibilitet pristupnog procesa, ugroziće ideju da je to proces zasnovan na zaslugama, oslabiće reformiste i ojačaće populiste, dozvolivši im da tvrde da EU svakako nije ozbiljna.
- Kredibilitet
S druge strane, ako se neki od ovih političkih problema riješi, dobićemo suprotnu dinamiku.
Zamislimo da je spor Makedonije i Grčke oko imena riješen, da su Albanija i Makedonija počele pregovore, i da je BiH postala kandidat.
Ovo bi osnažilo reforme, ojačalo bi one snage na Zapadnom Balkanu koje vjeruju u evropsku budućnost i ojačalo bi kredibilitet EU na Balkanu.
- Fokus
Pitam se da li je uloga Rusije na Zapadnom Balkanu značajno precijenjena?
Naravno, Rusija pokušava da naruši i ošteti napore EU usmjerene ka stabilizaciji i konsolidaciji ovih mladih demokratija.
Međutim, ako Evropska unija iskoristi sredstva koja ima na raspolaganju kako bi pomogla reformistima na Zapadnom Balkanu, ja onda ne bih suviše brinuo o Rusiji ili nekom drugom akteru izvana.
EU i njene države članice bi trebalo da se manje fokusiraju na to šta rade drugi, a više na to šta one mogu uraditi.
