Belma Malagić je student prve godine Medicinskog fakulteta u Tuzli. Rođena je 15. jula 1995. godine, u vrijeme kad su njen otac i ostala familija ubijeni u genocidu u Srebrenici.
Piše od svoje desete godine i jedinu očevu sliku stavila je na naslovnicu knjige "Moć sudbine". To je knjiga o porodici i njenom ocu Harizu kojeg nikada nije upoznala. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici Snagovo, a sahranjen je u Memorijalnom centru Potočari.
Belma je opisala sudbinu svoje porodice, koja je godinama tragala za kostima ubijenih članova porodice. U knjizi je potresna priča djevojčice koja je samo na taj način upoznala oca kojeg nikada nije vidjela. Pisanje ove knjige trajalo je dugo.
"Od prvog razreda počela sam pisati dijelove knjige. To je trajalo do trećeg razreda srednje škole, a zatim sam sve te dijelove sastavila u jednu cjelinu", kaže Belma.
Belma je knjigom pokušala ispuniti prazninu nastalu uslijed nedostatka jednog roditelja.
"Kako je došlo do toga da napišem ovu knjigu? Nedostatak jednog roditelja je veliko uskraćenje - predstavlja jednu veliku prazninu. Ovom knjigom pokušala sam popuniti tu prazninu. Uspjela sam, na neki način u tome. Slika koja se nalazi na naslovnici ove knjige je, zapravo je slika koja me podsjeća na oca i kad je vidim osjetim da ga nikada, baš nikada neću zaboraviti", ističe ona.
Porodičnu dramu Belma preživljava skupa sa majkom, čije su riječi i sjećanje pomogle Belmi da upozna svoga oca. Belma kaže da je oca upoznala iz priča koje su ostale nedovršene.
"Svi koji su pričali o tome, o mom ocu, nikada nisu završili tu priču. Naš razgovor bi se uvijek završavao plačem. Slike koje sam ja stvarala o ocu prenijela sam na papir i uvrstila u knjigu", navodi Belma.
O događajima iz Srebrenice, Belmi je pričala njena majka, pa je Sadina, na neki način sudjelovala u stvaranju pisanog djela.
"Ja sam majka kao i svaka druga majka. Prepričala sam Belmi ono što sam preživljavala. Nisam željela da budem nikakav heroj ove knjige. Belma je to sve opisala, a ka sam je podržavala u tome. Imale smo razumijevanje jedna prema drugoj cijelo ovo vrijeme", pojašnjava majka Sadina.
Pisanje pomaže
"Pisanje knjige pomoglo mi je da shvatim ko sam i šta sam ja. Postojale su kod mene dileme odakle sam. Moji korijeni su iz Glogove kod Bratunca, a u rodnom listu piše da sam rođena u Tuzli. Gdje ja pripadam, pitala sam se? Ja sam odlučila da moja rodna gruda,ipak, bude Glogova", iskreno će Belma Malagić.
Malagići su se među prvima vratili u Glogovu i obnovili kuću. Sada borave na relaciji Lukavac - Glogova.
"Te 2005. godine sa Belmom sam došla u Glogovu prvi put. Od tada smo redovno ovdje. Obnovili smo kuću i skoro cijeli raspust provodimo u Glogovoj sa familijom", riječi su mlade spisateljice.
Belma je svoj povratak u Glogovu opisala sa dosta sjete. Kaže da je svaki djelić ovog kraja podsjeća na oca.
Prvu promociju svoje knjige "Moć sudbine" Belma je imala u Lukavcu, dok će druga biti održana u Srebrenici, gdje je njena porodica boravila tokom ratnih dešavanja.