Situacija koju je donio COVID-19 je zabrinjavajuća, ne samo kao pitanje globalnog zdravlja i biološke sigurnosti, već ona može biti i svjetski sigurnosni izazov, Anis H. Bajrektarević, šef katedre, profesor međunarodnog prava i globalnih političkih studija na Univerzitetu u Beču (Austrija) u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Bajrektarević, rodom iz Sarajeva, i bivši ambasador Malezije u Ujedinjenim narodima (UN) Tan Sri Hasmy Agam, 5. aprila su objavili analizu i poziv UN-upod naslovom "Svijet na autopilotu: Vijeće sigurnosti UN-a mora sazvati hitnu sjednicu o COVID-19".
Analiza je nastala u okviru Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije iz Ljubljane (IFIMES).
RSE: Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda (UN), prvi put se na temu COVID-19 sastalo 10. aprila. Vi ste nekoliko dana ranije javno apelovali da se održi zasjedanje ovog tijela, skupa sa bivšim ambasadorom Malezije u UN-u. Mediji su prenijeli da je generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš (Guterres) upozorio kako pandemija korona virusa prijeti međunarodnom miru i sigurnosti. Da li je to dovoljna aktivnost ako imamo u vidu svjetske razmjere pandemije?
Bajrektarević: Savjet sigurnosti je u nekoj vrsti paralize. Ponavlja se prebacivanje krivnje, što je povijest toga tijela. Mi smo u svom tekstu htjeli da pojačamo glas zemaljakoje ne spadaju u veliku petorku (Velika Britanija, Francuska, Kina, SAD i Rusija).
Privatne kompanije kao partneri međunarodnih organizacija
RSE: Kako generalno ocjenjujete ponašanje i aktivnost međunarodnih organizacija, specijalnih agencija i saradnju zemalja svijeta kao zajedničku odbranu od pandemije korona virusa?
Bajrektarević: Strašno i nedopustivo je da imamo privatne kompanije kao sve važnije partnere međunarodnim organizacijama. Logika kompanije prati profit, a ne dobrobit svih segmenata društva. Kompanije ne podliježu demokratskim mehanizmima kontrole i provjera, često se dešava da one velike, čakne plaćaju porez.
Ako smo, iole, ozbiljni, moramo staviti pod javnu kontrolu i nadzor poslovanje najvažnijih međunarodna tijela, a također ispitati imovinu njenih visokih dužnosnika kad dolaze i kad odlaze, uključujući članove njihove obitelji, te način finansiranja školarine za njihovu djecu.
To se posebno odnosi na specijalizirane agencije poput Svjetske zdravstvene organizacije, Organizacije za sprečavanje kemijskog naoružanja, ili Atomsku agenciju – udjel nedržavnog u budžetu ovih važnih tijela, koji odlučuju o ratu i miru, te opstanku jedne zemlje, ili cijele planete, kao što je sada COVID -19, ne smije prelaziti 5 posto.
Planeta stala, kapital neoštećen
RSE: Da li je postojeća situacija, obilježena prije svega brigom za zdravlje, uticala na velike sile da stave u drugi plan ideološke i političke razlike, kako bi dale prednost ljudskim pravima, a posebno pravima radnika ?
Bajrektarević: U Analizi koju smo sačinili, uz poziv Generalnoj skupštini UN, jasno smo naznačili: Planeta je stala, iako je kapital ostao neoštećen, netaknut. Došlo je do globalnog zastoja, jer su radnici poslani kući. Dakle, oporavak dolazi s radnom snagom. Povijesno, rad nas nikada nije izdao, dok kapital jeste.
Isto tako, ljudska prava nikada nisu izdala državu i njenu društvenu koheziju, ali su države i prečesto slavljena tržišta, isuviše puta u povijesti iznevjerili ljude. Stoga, nema istinskog izlaska iz krize a da se ne ojačaju radna i ljudska prava.
RSE: Kako vidite situaciju u regionu, posebno saradnju zemalja u zaustavljanju zaraze korona virusom?
Bajrektarević: Krećem od toga da u cijeloj regiji imamo sjajne pojedince, odlične stručnjake koji se bore s korona virusom, imamo sjajnu vibraciju običnih ljudi. Južni Slaveni se moraju vratiti jedni drugima. Treba vjerovati svojim ljudima, bez obzira odakle se oni javljaju, iz kojeg malog mjesta.
Demokracija nije samo šetnja do glasačke kutije
RSE: Da li se trenutna situacija u svijetu može opisati onako kako ste jednom naveli, kao sukob analognog čovjeka i digitalne autokratije?
Bajrektarević: Demokracija nije samo ritualna šetnja jednom u četiri godine do glasačke kutije – njeni se sadržaji žive svaki dan (uključujući pravo na zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, stanovanje, na demokraciju, nadignitet), ali njeni sadržaji obavezuju i vlast da ne tretira svoje građanstvo kao teretni vagon pun stoke.
Mnogi su u izvršnoj vlasti vidjeli u ovome priliku da 'treniraju' svoje autokratske sklonosti, mimo parlamenta i ustava. Od naloga djeci da crtaju crteže sa likom premijera, do nehumanog zatvaranja dijela populacije u kućni pritvor, i do dovođenja 59 osoba na mjesto vladinih savjetnika za medije – ovdje govorim o zemljama EU, ne o nama sa Balkana.
Povjerenje u medije iznimno je loše, a to nije dobro za ukupno stanje društva. Novinari nisu tek puki ponavljači proklamacija koje dolaze od Vlade i drugih centara moći, nego oni moraju biti istraživači u službi građana.
RSE: Da li je i čemu, sve skupa naučila pandemija COVID-19?
Bajrektarević: Nije moguće živjeti skupa ako zaziremo jedni od drugih. Civilizacija se ne može zasnivati na podozrenju, a susjeda ne možete sumnjičiti da vas dodirom može ubiti. Ljudi su socijalna bića – za njih je horizontalna interakcija i okvir i sadržaj, i put i odredište.
Za naš region moram reći da mi se često čini kako umjesto saradnje postoji podozrenje među zemljama, te da nismo stvorili države sljednice, nego zavedena rukovodstva i rijeku onih koji čekaju kartu u jednom pravcu. Trebali bi prestati s hranjenjem razlika i graditi budućnost, svako u svojoj zemlji, a ne, negdje tamo daleko.
Zašto podaci ne pokazuju cijelu sliku?
Dnevna kompilacija slučajeva zaraženih korona virusom koje objavljuje Univerzitet Johns Hopkins je najkompletnija na svijetu, ali se oslanja na informacije koje dostavljaju vlade pojedinih država.
U mnogim zemljama postoje restrikcije o objavljivanju takvih informacija ili drugi razlozi zašto se ne želi prikazati puna slika.
Metodologija, direktnost, transparentnost i kvalitet ovih podataka može dramatično varirati od zemlje do zemlje.
Facebook Forum