Na nedavnom draftu za NBA ligu, čak šestorica košarkaša sa prostora bivše Jugoslavije izabrani su za potencijalna pojačanja najvećih profesionalnih klubova Amerike. Istovremeno, tri reprezentacije, nastale od nekad zajedničke, spremaju se za predstojeći svjetski kup u Španiji, a na pragu su i kvalifikacije za Evro basket naredne godine. O tome za RSE govori Edin Avdić, komentator sportskog kanala Arena sport i jednog od najboljih poznavalaca ovoga sporta u regionu.
RSE: Posljednji draft za američku profesionalnu ligu upućuje na bolje dane za košarku u regionu.
Avdić: Činjenica je da je tako. Dosta se pričalo o finansijskim nedostacima, koji su evidentni u košarci, ne samo u našem regionu, nego i u Evropi, ali ipak veliki broj mladih igrača je izabran na draftu, gdje je realno očekivati da će Šarić, kada se odluči da ode u NBA, i Nurkić, već naredne sezone dobiju određeni prostor i da potvrde ono što su demonstrirali u Jadranskoj ligi. Jadranska liga je finansijski zaista skromna, ali igrači koji su u posljednje vrijeme došli u prvi plan su izuzetno talentovani, prilično mladi i imali su bitnu ulogu u pobjedničkim ekipama. Nismo imali slučaj protekle sezone u Jadranskoj ligi da mladi igrači prave statistike na uštrb rezultata. Šarić je predvodio Cibonu do titule šampiona, Nurkić je igrao na final foru Jadranske lige i izborio je Evro ligu, Bogdanović je bio fantastičan u redovima Partizana. Svi ti timovi su imali kvalitetne omjere pobjeda i poraza.
RSE: Dario Šarić je tamo išao sa najviše izgleda, ali je meni barem pravo iznenađenje bio iskorak, koji je posljednju godinu napravio Jusuf Nurkić. Izbor na 16. mjesto poslije toga je došao kao normalan.
Avdić: Iz razgovora sa generalnim menadžerima, koje ja poznajem u NBA, on je u prva dva mjeseca prošle sezone počeo da kotira značajno jer visok igrač uvijek ima prolaz, posebno u NBA. Centri su uvijek na cijeni, posebno centri koji mogu dobro da trče, a to je slučaj sa Nurkićem. Njegov uspon je izuzetan. On se ne bavi košarkom dugo. On što je pokazao u kratkom vremenskom intervalu je zaintrigiralo sve u NBA, tako da su mnogi od njih provodili dosta vremena u Zagrebu. Očekivao sam da će Atlanta da uzme Nurkića, pošto su se oni najviše interesovali za njega. Međutim, uzeo ga je Denver. Mislim da je i za Nurkića dobro što je došao u Denver jer oni imaju osjećaj za internacionalnu košarku. Svjesni su da se on još uvijek razvija. Tu ima puno prostora za napredak, a on posjeduje prirodnu snagu, koja nije baš svojstvena velikom broju igrača.
RSE: On je među najubjedljivijim mladim centrima Evrope. Meni se još jedan dečko nametnuo snagom talenta, a to mali Jokić iz Megavizure, koji ima još kraći košarkaški staž.
Avdić: On fascinira lakoćom kojom igra košarku. On je izuzetno talentovan i sve što radi, nekako dolazi dosta prirodno njemu. On posjeduje izuzetan šut i izuzetno razumijevanje igre. Za njega može da bude problem to što on nije fizički dominantan igrač i ostaje pitanje koliko će on moći da kompenzuje te neke svoje fizičke nedostatke u odnosu na NBA igrače, koji su izuzetno snažni, izuzetno brzi i koji dominiraju na taj način.
RSE: Ako išta može radovati, poslije zaista mučne košarkaše sezone u ABA ligi, skoro pa u čitavom regionu zbog besparice, svađa, psovki i tuči je činjenica da su selektori dobili nove snage na koje mogu ozbiljno računati. Svi ovi mladići, osim Jokića, našli su se na spiskovima potencionalnih učesnika skoro svjetskog kupa ili pak kvalifikacija za Eurobasket. Slovenci imaju najviše NBA igrača i velika evropska imena. Repeša je izabrao provjerene snage. Đorđević pokušava renovirati ekipu. Kome će se to najviše isplatiti na predstojećem Svjetskom kupu?
Avdić: Slovenija je vejrovatno papirnato već duže vrijeme najbolja ekipa, ali samo papirnato. Oni nikada nisu uspjeli da okupe svoj najbolji sastav. Upravo taj neki mentalitet Balkana tu može da se osjeti. Određeni igrači ne žele da igraju jer igra neki drugi, jer im se ne sviđa uloga u reprezentaciji. Kojekakvi razlozi su tu u pitanju. Slovenija u svojim redovima ima, u ovom trenutku, najboljeg NBA igrača sa prostora bivše Jugoslavije. Goran Dragić je odigrao fenomenalnu sezonu. Bit će u sastavu reprezentacije. Jure Zdovc je na evropskom prvenstvu 2009. godine u Poljskoj vodio reprezentaciju Slovenije do njenog najvećeg uspjeha u istoriji. To je bilo polufinale i bili su dosta blizu pobjedi, ali u produžetku su izgubili od reprezentacije Srbije. Bili su dosta blizu da zaigraju finale, pri čemu je to bio jedan krnji sastav Slovenije, koji je imao i problema sa povredama tokom prvenstva. Vidjet ćemo koliko oni mogu da naprave. Imaju izuzetan potencijal. Fizički su i atletski vjerovatno najbolja reprezentacija na prostoru bivše Jugoslavije.
Hrvatska je napravila promjenu u smislu da nećemo vidjeti Drejpera, kao naturalizovanog igrača, nego je tu sada Oliver Lafajet, koji igra kod Velimira Perasovića u Valensiji i koji je sada potpisao jedan prilično dobar ugovor sa Olimpijakosom. Hrvatska je nakon godina praznog hoda uspjela da se uključi u borbu za medalju na minulom evropskom prvenstvu. Imaju Darija Šarića, koji je onakvu Cibonu uspio da dovede do titule šampiona u Jadranskoj ligi, dečko koji je i u mlađim kategorijama imao jedan pobjednički mentalitet. Možda selektora može malo da brine forma Bojana Bogdanovića, koji je u u Fenerbakčeu fenomenalno odigrao prvi dio sezone, a u drugom dijelu sezone to baš i nije izgledalo na nivou nekoga koga smatraju jednim od najboljih krilnih igrača u Evropi. Hrvatskoj sada dodatni impuls daje to što je Damjan Rudež potpisao ugovor sa Indijana Pejsersima.
Za reprezentaciju Srbije određeni broj igrača ne želi da igra, bez obzira što se promijenio selektor jer neki igrači iz određenog razloga nisu htjeli da se odazivaju u periodu kada je Dušan Ivković bio selektor, što je pomalo frapantna činjenica. Srbija ima velikih problema, i na poziciji niskog krila i na poziciji krilnog centra, i bit će zanimljivo da vidimo kako će oni da pokrpe te rupe. Mačvan neće biti u reprezentaciji, Ercega nema. Lučić ima povredu leđa, koju treba da sanira, Micov također, tako da od nekada vjerovatno najjačeg tima na prostoru bivše Jugoslavije, reprezentacija Srbije će morati dobro da se potrudi da izađe iz grupe u kojoj se nalazi na Svjetskom kupu, a koja je vjerovatno najjača grupa. Možda je neko ohrabrenje za njih da se sada vraća Miloš Teodosić, spominjani Bogdanović, koji je ubacivao 30 poena u utakmici u finalu play offa protiv Crvene zvezde.
RSE: Zbog stvaranja tima za budućnost čini se da je na klupu za BiH doveden već provjereni Duško Ivanović. Gledano odavde, čini se kako ima sjajne izglede, ne samo zbog stupanja dominantnog Nurkića na reprezentativni parket, nego i zbog još nekolicine mladih igrača, na koje može računati?
Avdić: Grupa u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo je sa Islandom i Velikom Britanijom, mada uvijek treba biti oprezan. Uvijek je pitanje u kakvom sastavu će da se pojavi reprezentacija Velike Britanije. Island ne bi trebao da bude neka prepreka. U reprezentaciji BiH tu je i Jusuf Nurkić. Mirza Taletović je odigrao jednu vrlo dobru sezonu u NBA. Imao je zaista svojih svijetlih trenutaka i sjajno je šutirao. Mislim da on postaje apsolutni profesionalac i pravi vođa. Hendikep je što ne igra Nihad Đedović, koji je povrijedio prst na šuterskoj ruci i najvjerovatnije da neće biti u kvalifikacijama. Ali, tu je određena plejada mladih igrača, koji će vjerovatno biti postepeno uvedeni i koji će vjerovatno imati određeni prostor u ovim kvalifikacijama, uzimajući u obzir kvalitet grupe. Doveli smo Amerikanca, koji je izuzetno talentovan igrač i koji je to nagovijestio u ovoj sezoni. Da li je on bio pravi izbor u datom trenutku, pokazat će vrijeme. Mislim da su neki drugi igrači bili mnogo atraktivniji u kombinaciji, ali Košarkaški savez nije uspio da dopre do njih i da se dogovori sa njima oko davanja pasoša. Duška Ivanovića svi znamo kao nekoga ko je maksimalno posvećen poslu i čiji način rada zaista nije za svakoga, gdje se žestoko trenira. Ekipe Duška Ivanovića su konstantno igrale atraktivnu košarku i pobjeđivale. Duško je potpisao ugovor sa Panatinajkosom, tako da će biti zanimljivo pratiti kako će to uticati na njegovu budućnost u reprezentaciji.
RSE: A šta misliš o ovom usvajanju Amerikanaca? Šta se to dešava sa mjestom playera, koje je donedavno bilo najpokrivenije na ovim prostorima? Još se samo Srbija nekako opire.
Avdić: To pitanje postavlja zaista veliki broj ljubitelja košarke. Da li je moguće da ne možemo da proizvedemo play makera ili bek šutere. To je pravilo koje je FIBA donijela sa namjerom da izniveliše kvalitet košarke na evropskom i svjetskom nivou, da reprezentacije srednjeg ranga, uz davanje pasoša nekomu kvalitetnom igraču, koji donosi prevagu, podignu kvalitetu i da imamo mnogo više iznenađenja, nego je bio slučaj u prošlosti. Da je to dobro pravilo, baš i nisam siguran. Definitivno pomaže nekim reprezentacijama. Španija, koja je sada apsolutno dominantna, u svojim redovima ima Baku, koji je naturalizovani igrač. Ako jedna zemlja, koja ima toliki broj stanovnika i toliko ljudi koji treniraju košarku, posegne za takvim rješenjima, onda možda i nije iznenađenje što vidimo reprezentaciju BiH ili Hrvatske ili Crne Gora da traži nekoga na mjestu organizatora igre ili beka šutera ili tamo gdje je već rupa u reprezentativnom kosturu tima. Definitivno jeste čudno pravilo jer mnogi igrači nemaju nikakve veze sa zemljom sa kojom nastupaju. Mislim da je FIBA u posljednje vrijeme donijela mnogo više loših i diskutabilnih odluka, nego što je ta, koja se tiče naturalizacije igrača. Tu čak možemo i da joj progledamo kroz prste.
