Tekst Dmitrija Volčeka prevela Biljana Jovićević
Francuska dokumentaristkinja, Manon Loizeau, producirala je nekoliko radova o novijoj istoriji Čečenije. Za ruski sevis RSE ona je govorila o svom posljednjem filmu “Čečenija:Rat bez traga” koji odslikava život pod snažnom rukom - Ramzana Kadirova čovjeka odanog Kremlju.
Kada je frnancuska filmska autorica stigla u Grozni prije nekoliko godina, da počene da raditi na svom novom dokumentracu, nije prepoznala grad.
Prethodno je dolazila u Čečeniju više puta i već je snimila nekoliko uznemirujućih dokumentaraca o smrtonosnom impaktu dva rata Rusa sa separatistima u ovoj pobunjenoj republici, uključujući i „Hroniku nestanka“.
No kada se ovoga puta vratila naišla je na populaciju koja je naizgled zaboravila ratove i blistavi novi grad sa staklenim neboderima, šoping centrima i sveprisutnim portretima čovjeka koji je nekad slovio za neprijatelja broj 1. ruskog predsjednika Vladimira Putina.
„To je apsolutna šizofenija“ ,konastatuje Loizeau.
„Bila sam ovdje tokom prvog rata i onda tokom takozvane uspostave ustavnog reda nakon druge kampanje.Tokom tog perioda Čečni su još uvjek govorili ili o slobodi ili o smrti. A danas, danas su glavni autoput nazvali po Putinu. Oni proslavljaju njegov rođendan“, dodaje.
Loizeau je istraživala upravo taj osjećaj šizofrenije u svom posljednjem dokumentarcu „Rat bez tragova“ koji se bavi nastavkom kampanje nasilja i zastrašivanja u mirnoj Čečeniji, pod pesnicom Ramzana Kadirova.
Čečnija živi u "rat bez tragova"
Film koji je premjerno prikazan na Festivalu o ljudskim pravima u Ženevi, potom u Pragu, a objavljen je i 3.marta na francusko-njemačkom televizijskom kanalu ARTE, i dolazi u trenutku rastuće fascinacije i bliskih veza Kadirova sa Putinom.
Prošle je sedmice ruski predsjednik nagradio čečenskog lidera prominentnom Medaljom časti i pored toga što su militanti bliski Kadirovu, zvanično okrivljeni za bezobzirno ubistvo ruskog opozicionog lidera Borisa Njemcova.
Kao i mnogi drugi i Loizeau odbacuje kao “nevjerovatnu” spekulaciju da su Čečeni odgovorni za ubistvo Njemcova. Ne zbog toga što Kadirov ne bi bio spreman za tako nešto, ovaj 38-godišnjak kamanduje moćnom službom sigurnosti kojoj se pripisuju brojna zlodjela, uključujući do danas ne prekinuti niz nestanaka i torture lokalne populacije.
Loizeau koja je prvobitno planirala da živi u Čečeniji dok snima “Rat bez tragova”, od toga je odustala odmah nakon što je shavatila da je pod stalnim nadzorom. Praćenje i nadgledanje međutim samo je dio problema. Nakon godina intenzivne represije, kako kaže ova francuska autorica, većina Čečena, čak i prijatelji koje poznaje već 15-20 godina, plašili su se da stanu pred kamere i razgovaraju sa novinarima.
“Oni se danas plaše više nego što su se plašili za vrijeme ratova. Jer sada ih ubijaju njihovi ljudi” , kaže Loizeau.
“Nema više ruske armije da ih bombarduje ili provodi operacije čišćenja. Ali tu su Čečeni koji ubijaju svoj narod“, navodi.
Kako kaže "svi se plaše da će ih njihove komšije ili čak njihovi rođaci prijaviti".
"Svake noći strahuju da će neko pokucati na njihova vrata. Zbog toga je to 'Rat bez tragova'. Rat se nastavlja čak i sada”, zaključuje Loizeau.
"Čečenizacija rata" zamjena za Ruse
U svom je filmu dokumentovala nedavne slučajeve, kao što je onaj o dvije čečenske žene, obje majke maloljetne djece koje su kidnapovane 2013., iz autoperionce gdje su radile.
Menadžer je čuo žensko vrištanje i našao lokve krvi, ali krivci nikad nijesu pronađeni. Brat ovih žena koji je očajnički tražio bilo kakv trag, upozoren je da će biti zatvoren ili ubijen ako nastavi da istražuje.
U jednoj drugoj sceni prikazuje ženu koja traži neobilježnu masovnu grobnicu u Groznom. Na teritoriji Čečenije se, kako se vjeruje, nalazi desetine takvih mjesta, gdje su na desetine tijela samo bačene i zatrpane nakon torture i ubistava koaj su počinele ruske snage bezbjednosti.
Komitet majki Čečenije, jedna od grupa koje se još uvjek bave pitanjima nestalih, kažu da je tokom ratova nestalo bez traga oko 18.000 ljudi.
“Te majke su mi rekle da su one još jedine koje se toga sjećaju i da bi to nekako morale prebaciti na sljedeću generaciju. One vjeruju da jednom kada njih više ne bude, se niko neće sjećati svega što se dogodilo i događalo ovdje.”
Prema francuskoj dokumentarki, Ramzan Kadirov je taj koga treba kriviti za brisanje novije istorije Čečenije, čovjeka koji je prošao put od servisa do “najboljeg prijatelja“ Vladimira Putina.
Nikakve javne diskusije o ruskim ratovima se ne tolerišu, a u Groznom nema niti jedno groblje na kojem se odaje počast poginulima u dva rata. “Čečenizacijom rata”, kako to ona zove, efektivno su zamijenjeni Rusi, lokalnim Čečenima i uveden je novi elemenat straha.
Putinov dokazano dobar đak
Prošle godine Kadirov je otišao najdalje u gaženju nacionalnog sjećanja, otkazujući godišnju komemoraciju jednog od najsimboličnijih datuma na Sjevernom Kavkazu, Staljinovim deportacijama 1944.,kad je na stotine hiljada Čečena i Inguša deportovano u centralnu Aziju.
Ta mračna godišnjica, koja se obilježava 23.februara, koincidirala je sa prošlogodišnjim olimpijskim igrama u Sočiju, predstava za svijet koju Putin ničim nije želio poremetiti.
“Kadirova porodica je tada bila deportovana” , kaže Loizeau ”ali je on otišao čak toliko daleko da je rekao da je Staljin bio u pravu što je organizovao deportacije Čečena.
"To je uvrijedilo mnoge Čečene. Ne mislim da je Putin od Kadirova tražio da to učini. Kadirov je to sam učinio, da pokaže Putinu kako je dobar đak.”
Ruslan Kutajev, aktivist koje se protivio zabrani, organzujući malu konferenciju na kojoj se raspravljalo o deportaciji, kasnije je uhapšen, premlaćen i osuđen na četri godine zatvora. Čečenski komitet protiv torture, koji je oragnizovao odbanu Kutajava, i koji je predstavljao posljednji izvor podrške porodicama nestalih, bio je prisiljen da prekine sa radom u Groznom, nakon što su njihove prostorije zapaljene.
Čečenija eksperiment za cijelu Rusiju
Loizaeau, koja kaže da se nada će sa novim filmom probuditi Evropljane, kada vide nastavak prakse torture, mučenja i zlostavlajnja u Čečeniji, plaši se da su “mračniji dani tek pred njima”.
"Jedna osoba mi je u Čečeniji rekla da Putin i Kadirov nad njima zapravo sprovode eksperiment, u namjeri da vide kako će funkcionisati, a onda će ga proširiti na cijelu Rusiju“, kaže Manon Loizeau.
“Mislim da se to još uvjek ne primjenjuje u Rusiji, ali metode su već spremne. Ana Politkovskaja, koju sam dobro poznavala, je govorila da je Čečnija ušla u sve sfere ruskog društva, da je svuda. I ovo što se događa u Ukrajini takođe je povezano sa tim“, kaže francuska autorica, koja ovih dana promoviše svoj novi dokumentarac o Čečeniji “Rat bez tragova”.