Apel: Vratiti čast žrtvama torture usvajanjem zakona

Nepravda prema žrtvama torture u Bosni i Hercegovini se nastavlja jer još uvijek nije usvojen zakon o njihovoj zaštiti, saopštili su članovi više nevladinih organizacija okupljenih u mrežu "Zajedno protiv torture". Tako ljudi koji su bili zatočeni, maltretirani, ranjavani i psihički uništavani ostaju jedina kategorija proizašla iz rata čiji status nije regulisan 18 godina nakon završetka rata.

"Jednim životom živim dan, dok sunce grije, dok se susrećem sa ljudima. Već kad noć pada, to je drugi život. Tad se filmovi vraćaju, tad se misli vraćaju, tad se događaji vraćaju. Kad bi mogao da bude dan 24 sata, da nema noći!“, ovo je svjedočanstvo silovane žene i zatočenika jednog od brojnih logora u BiH.

"Nikakva prava nemam nigdje, gdje se god obratim. Niti imam posao, niti sam stambeno obezbjeđen, ništa. Nekad ti dođe u glavi da ne znaš ni kud hodaš, ni šta radiš - toliko je to teško, dabogsačuvaj", kaže ona.

Iako je Komitet protiv torture pri UN-u još 2005. godine donio prijedlog mjera za BiH sa preporukom da se odmah usvoji zakon, zakona još uvijek nema.

"Država BiH ima obavezu da usvoji sveobuhvatan zakon za žrtve torture. Postojeći zakoni ne regulišu ovu oblast na odgovarajući način zato što nemaju sveobuhvatnu definiciju žrtve torture, a također ne nude odgovarajuću reparaciju svim žrtvama torture. I dodatno, zakon u RS ne prepoznaje specifičnosti žrtava silovanja i seksualnog nasilja", kaže Azra Kuči iz nevladine organizacije TRIAL.

Do sada su urađena tri prijedloga zakona o pravima žrtava torture, a kako bi se ubrzala skupštinska procedura, grupa poslanika Stranke za BiH je preuzela ulogu predlagača. Međutim, zakona još uvijek nema. To u nevladinim organizacijama tumače kao apsolutnu neodgovornost političara na vlasti i nehumani odnos države prema svojim građanima. Anđelko Kvesić, Hrvatska udruga logoraša Srednjobosanskog kantona, bio je među onima koji su radili na izradi zakona.

"Nakon tri godine mukotrpnog rada na izradi zakona, sad smo, kako su to nekada ekonomisti govorili, na pozitivnoj nuli. Što to ustvari znači? Da imamo tekst zakona, ali ga faktički niko neće. Projektni tim, zajedno sa svojim suradnicima i pravnim savjetnicima, održao je bezbroj okruglih stolova, susreo se sa bezbroj političara, prikupio 55.000 potpisa ljudi koji podržavaju zakon - i sve je to uzalud. Naši političari su i slijepi i gluhi. Oni se bave sami sobom", tvrdi Kvesić.

Dragiša Andrić iz Udruženja logoraša Višegrad, ističe da je situacija u RS teža nego u Federaciji i Distriktu Brčko.

"Imamo Zakon i civilnim žrtvama rata koji nam skoro ništa ne pruža. Za ovo čitavo vrijeme nismo ga mogli doraditi da ga napravimo boljim. Pored ostalog, jedan član tog zakona traži medicinsku dokumentaciju iz vremena dešavanja, a ne stariju od godinu dana. Minoran broj osoba je ostvario svoja prava kroz taj zakon. Meni je nada bio ovaj zakon na nivou BiH, krovni zakon. Meni i žrtvama torture koje predstavljam je potpuno jasno da BiH nije ta koja implementira ove zakone, to je u nadležnosti entiteta, ali je zakon na nivou BiH garant da ne bude u njemu diskriminacije u provođenju i primjeni toga zakona", riječi su Andrića.

Fadil Redžić, Udruženje logoraša Brčko Distrikta, navodi da preko 200.000 žrtava torture još uvijek čeka zakon o svojim pravima.

"Mogu samo da vam kažem da smo mi za vrijeme rata 1992.-1995. godine bili maltretirani od strane pojedinaca, grupa i vojski, a danas smo maltretirani od vlasti i države BiH, jer zaista ne mogu da shvatim da su logoraši jedini koji su iz rata proizašli a da nemaju svog zakona", kaže Redžić.

Posljedica izostajanja zakona o pravima žrtava je veliki broja tužbi protiv entiteta, što će dovesti do ogromnog zaduživanja.

"Presuda po danu se kreće od 200 do 1.000 marajka, plus zatezne kamate, troškovi suda, troškovi pravobranioca. Mi smo vršili jednu analizu na 11 predmeta - šest RS, pet Federacija, i težina tužbenog zahtjeva samo na 11 predmeta je milijarda", upozorava Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini.

Žrtve zatvaranja, mučenja, premlaćivanja, psihičkog uništavanja najavljuju ofanzivniju kampanju kako bi se zakon koji bi ih konačno zaštitio usvojio. Ističu: "Ako smo mi za državu dali dio duše, tražimo da nam ona vrati dio časti, a vratiće samo ako utvrdi naš status."