Ženski vokalni ansambl „Corona“ ove godine proslavlja jubilej - 20. godina neprekidnog rada. Nastao je u Sarajevu tokom rata u Bosni i Hercegovini, kao utočište gdje su se djevojčice skanjale radi lične bezbjednosti ali i druženja. Njihova adresa je bio Akademski kulturni centar Univerziteta u Sarajevu „Seljo“ (AKCUS). Tokom svih ovih godina, preko 40 djevojaka je obilježilo rad „Corona“, kroz zajedničku pjesmu i drugovanje.
Danas ansambl, na čelu sa dirigenticom Tijanom Vignjević, čini još devet članica: Maša Miskin, Dunja Kazić, Vanesa Poturović, Adelita Kadić, Ajla Smajlović, Esma Sulejmanagić, Anida Isanović, Darja Softić Kadenić i Renata Kurtalić.
„Corona“ okuplja profesionalne muzičare i amatere. Uglavnom su to djevojke koje imaju afinitet prema muzici. Nekoliko članica već se prepoznaju kao afirmisani solisti. Njeguju tradicionalnu muziku sa područja Balkana, klasična djela, evergreene kao i američki soul.
„Pokojni Slobodan Dodo Kovačević, koji je tada vodio muški vokalni ansambl 'Prijatelji' pri AKCUS-u 'Seljo', okupio je nekoliko djevojčica iz komšiluka s namjerom da ih skloni sa ulica za vrijeme granatiranja Sarajeva. Tada, 17. avgusta 1992. godine, održana je prva proba ansambla i to u podrumu. Vremenom, probe su se počele održavati u prostorijama današnjeg 'Selje' gdje je ansambl dobio status samostalne sekcije. Prvih nekoliko godina od osnivanja zvao se 'Sarajevske pahulje', da bi 1997. promijenio naziv u 'Corona'“, kaže Tijana Vignjević, koja već 15 godina vodi ovaj sastav.
Uz Tijanu, najstarija po stažu u članstvu, zapravo jedina iz prve postavke je Maša Miskin. Njena dugogodišnja vjernost ansamblu utemeljena je na želji za druženjem s osobama koje vole horsko pjevanje.
„Najdraže mi je što gajimo i time održavamo tradicionalnu muziku naših prostora. Radom pokazujemo da ima mladih koji su zainteresovani da se održi tradicionalna kulturna baština. U repertoaru pokrivamo i druge vrste muzike. Da bi se nešto postiglo, treba u to ulagati. Ljudi obično kod ulaganja prepoznaju ulaganje novca. Međutim, ovdje je riječ o ulaganju vremena. Sa 'Coronama' redovne su dvije probe sedmično, dakle, ulažemo svoje vrijeme i volju da bismo dobile nešto - duševnu hranu“, ističe Maša Miskin.
„Corona“ su nastupale u Tunisu, Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Italiji, Holandiji, Srbiji, Hrvatskoj, kao i u bh. gradovima: Goraždu, Jajcu, Bugojnu, Brčkom. U Prijedoru, na Festivalu 'Zlatna vila' osvojile su prvu nagradu za izvođenje djela starog majstora.
„Nisu nam u interesu takmičenja i osvajanje nagrada. Bavimo se ovom muzikom zato što uživamo u tome. Nama je draže na širimo poruku. Svako daleko putovanje, kao i lokalno, djeluje dobro na nas, jer rijetko imamo samostalne nastupe. Obično gostujemo kod drugog hora i lijepo je vidjeti da u većim i manjim gradovima ima ljudi koji se bore za očuvanje tradicionalne muzike“, kaže Miskin.
Upravo zbog stresnog svakodnevnog života, za mnoge članice dolazak na probe svojevrsna je muzikoterapija, pa tako i za Darju Softić Kadenić:
„Pjevanje u ansamblu predstavlja mi zadovoljstvo, kao što je nekome odlazak na fizičku rekreaciju. Velika zasluga za to je što su djevojke složne, lijepo se druže bez ikakvih tenzija. To me opušta i zaista rado za to izdvojim vrijeme“, pojašnjava Softić Kadenić.
Članica ansambla je i Esma Sulejmanagić, inače studentica muzikologije i flaute na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Shvativši da joj pjevanje u horu može biti korisno za struku koju je izabrala, odlučila se prijaviti u ansambl.
„Meni je pjevanje u 'Coronama' puno pomoglo i smatram da će biti od koristi za moj budući rad, kada završim Akademiju. Obzirom da se većina muzičara danas bavi prosvjetom, smatram da je ovo važno iskustvo za mene i da će pomoći da se približi muzika ljudima koji inače za nju nisu vezani profesionalno“, kaže Sulejmanagić.
Rad ansambla je i regionalno prepoznat. 2003. godine otpočeo je projekat, na čelu sa Udruženjem „Obrazovanje gradi BiH“, kada je uspostavljena saradnja sa francuskim horom „La Viva“ i horovima iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske. Zajedničkim nastupima po gradovima Francuske ili jedne od zemalja u regionu, ukazuju na ljudska prava i potrebu da se ona štite. U oktobru ove godine planiran je odlazak na turneju u Francusku.
Održavati nekomercijalni pristup u kulturi i umjetnosti, u vremenu kada manjka novca i kada društvo za takav vid kulturnog izražaja ima sve manje osjećaja, nije lako.
„Ta situacija se neće promijeniti u Bosni i Hercegovini još dugo vremena, ne zato što ljudi ne vole slušati druge kako pjevaju, nego zato što je država u stanju kakvom jeste - stanovništvo gladuje, nezaposlenost je ogromna, kakva je ekonomija takva je i kultura. Ne zarađujemo novac pjevajući u ansamblu, već sve radimo iz ljubavi i entuzijazma. Amaterska društva okupljaju najveći broj mladih, ona se bore u prevenciji maloljetničke delikvencije jer mladima pružaju sadržaje da se bave nečim kreativnim. Država bi trebala obratiti pažnju na kulturno-umjetnička društva, te da motiviše djecu za rad u sekcijama jer je to dobar put za stvaranje osjećaja prema umjetnosti, poštovanje lijepog, i uopšte za kulturu“, zaključuje Tijana Vignjević.
Ime „Corona“ nosi dvojako značenje - to je kruna koja u simboličnom smislu predstavlja tron, vrh, uspjeh... dok je corona muzički izraz koji produžava trajanje note za onoliko koliko je to muzičaru potrebno. Sve to upućuje da će ansambl „Corona“ i dalje zadržati kvalitet u horskom pjevanju, te da će trajati onoliko dugo koliko njegove sadašnje i buduće članice budu imale iskrenu potrebu za njegovanjem tradicionalne muzike kao i za druženjem.
Danas ansambl, na čelu sa dirigenticom Tijanom Vignjević, čini još devet članica: Maša Miskin, Dunja Kazić, Vanesa Poturović, Adelita Kadić, Ajla Smajlović, Esma Sulejmanagić, Anida Isanović, Darja Softić Kadenić i Renata Kurtalić.
„Corona“ okuplja profesionalne muzičare i amatere. Uglavnom su to djevojke koje imaju afinitet prema muzici. Nekoliko članica već se prepoznaju kao afirmisani solisti. Njeguju tradicionalnu muziku sa područja Balkana, klasična djela, evergreene kao i američki soul.
„Pokojni Slobodan Dodo Kovačević, koji je tada vodio muški vokalni ansambl 'Prijatelji' pri AKCUS-u 'Seljo', okupio je nekoliko djevojčica iz komšiluka s namjerom da ih skloni sa ulica za vrijeme granatiranja Sarajeva. Tada, 17. avgusta 1992. godine, održana je prva proba ansambla i to u podrumu. Vremenom, probe su se počele održavati u prostorijama današnjeg 'Selje' gdje je ansambl dobio status samostalne sekcije. Prvih nekoliko godina od osnivanja zvao se 'Sarajevske pahulje', da bi 1997. promijenio naziv u 'Corona'“, kaže Tijana Vignjević, koja već 15 godina vodi ovaj sastav.
Održavati nekomercijalni pristup u kulturi i umjetnosti, u vremenu kada manjka novca i kada društvo za takav vid kulturnog izražaja ima sve manje osjećaja, nije lako.
„Najdraže mi je što gajimo i time održavamo tradicionalnu muziku naših prostora. Radom pokazujemo da ima mladih koji su zainteresovani da se održi tradicionalna kulturna baština. U repertoaru pokrivamo i druge vrste muzike. Da bi se nešto postiglo, treba u to ulagati. Ljudi obično kod ulaganja prepoznaju ulaganje novca. Međutim, ovdje je riječ o ulaganju vremena. Sa 'Coronama' redovne su dvije probe sedmično, dakle, ulažemo svoje vrijeme i volju da bismo dobile nešto - duševnu hranu“, ističe Maša Miskin.
„Corona“ su nastupale u Tunisu, Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Italiji, Holandiji, Srbiji, Hrvatskoj, kao i u bh. gradovima: Goraždu, Jajcu, Bugojnu, Brčkom. U Prijedoru, na Festivalu 'Zlatna vila' osvojile su prvu nagradu za izvođenje djela starog majstora.
„Nisu nam u interesu takmičenja i osvajanje nagrada. Bavimo se ovom muzikom zato što uživamo u tome. Nama je draže na širimo poruku. Svako daleko putovanje, kao i lokalno, djeluje dobro na nas, jer rijetko imamo samostalne nastupe. Obično gostujemo kod drugog hora i lijepo je vidjeti da u većim i manjim gradovima ima ljudi koji se bore za očuvanje tradicionalne muzike“, kaže Miskin.
Upravo zbog stresnog svakodnevnog života, za mnoge članice dolazak na probe svojevrsna je muzikoterapija, pa tako i za Darju Softić Kadenić:
„Pjevanje u ansamblu predstavlja mi zadovoljstvo, kao što je nekome odlazak na fizičku rekreaciju. Velika zasluga za to je što su djevojke složne, lijepo se druže bez ikakvih tenzija. To me opušta i zaista rado za to izdvojim vrijeme“, pojašnjava Softić Kadenić.
Članica ansambla je i Esma Sulejmanagić, inače studentica muzikologije i flaute na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Shvativši da joj pjevanje u horu može biti korisno za struku koju je izabrala, odlučila se prijaviti u ansambl.
„Meni je pjevanje u 'Coronama' puno pomoglo i smatram da će biti od koristi za moj budući rad, kada završim Akademiju. Obzirom da se većina muzičara danas bavi prosvjetom, smatram da je ovo važno iskustvo za mene i da će pomoći da se približi muzika ljudima koji inače za nju nisu vezani profesionalno“, kaže Sulejmanagić.
Rad ansambla je i regionalno prepoznat. 2003. godine otpočeo je projekat, na čelu sa Udruženjem „Obrazovanje gradi BiH“, kada je uspostavljena saradnja sa francuskim horom „La Viva“ i horovima iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske. Zajedničkim nastupima po gradovima Francuske ili jedne od zemalja u regionu, ukazuju na ljudska prava i potrebu da se ona štite. U oktobru ove godine planiran je odlazak na turneju u Francusku.
Održavati nekomercijalni pristup u kulturi i umjetnosti, u vremenu kada manjka novca i kada društvo za takav vid kulturnog izražaja ima sve manje osjećaja, nije lako.
„Ta situacija se neće promijeniti u Bosni i Hercegovini još dugo vremena, ne zato što ljudi ne vole slušati druge kako pjevaju, nego zato što je država u stanju kakvom jeste - stanovništvo gladuje, nezaposlenost je ogromna, kakva je ekonomija takva je i kultura. Ne zarađujemo novac pjevajući u ansamblu, već sve radimo iz ljubavi i entuzijazma. Amaterska društva okupljaju najveći broj mladih, ona se bore u prevenciji maloljetničke delikvencije jer mladima pružaju sadržaje da se bave nečim kreativnim. Država bi trebala obratiti pažnju na kulturno-umjetnička društva, te da motiviše djecu za rad u sekcijama jer je to dobar put za stvaranje osjećaja prema umjetnosti, poštovanje lijepog, i uopšte za kulturu“, zaključuje Tijana Vignjević.
Ime „Corona“ nosi dvojako značenje - to je kruna koja u simboličnom smislu predstavlja tron, vrh, uspjeh... dok je corona muzički izraz koji produžava trajanje note za onoliko koliko je to muzičaru potrebno. Sve to upućuje da će ansambl „Corona“ i dalje zadržati kvalitet u horskom pjevanju, te da će trajati onoliko dugo koliko njegove sadašnje i buduće članice budu imale iskrenu potrebu za njegovanjem tradicionalne muzike kao i za druženjem.
