U Bosni i Hercegovini tokom Drugog svjetskog rata donesene su glavne antifašističke odluke, no usprkos tome ova država nema Zakon o zabrani upotrebe fašističkih simbola. Sociolozi su jedinstveni u ocjeni kako je sadašnje stanje, u kojem samo rijetki baštine tradiciju antifašizma, posljedica političkih ideologija posljednjih dvadesetak godina.
Iako su se u Bosni i Hercegovini tokom Drugog svjetskog rata dogodile neke od najvećih bitaka, sjećanje na njih, sedamdesetak godina poslije, je izblijedilo. To pokazuje i nedavni primjer kada je u Mostaru obilježena sedma decenija od oslobađanja tog grada od fašizma.
Na ulazu u Partizansko groblje, grupa huligana kamenovala je posjetioce. Jedna osoba je pogođena bocom. Na putu za centralni dio spomenika bile su postavljene i barikade od drveća, a na zidovima ispisani grafiti uvredljivog sadržaja.
"Ali ima još jedna teška stvar, dovedeš ljude na ovako veličanstven spomenik, a ovako razrušen. Opet problemi na ulasku u spomenik. Pola grad obilježava ovaj dan, a druge polovine nema nikako", kaže Ibrahim Husković, predsjednik SABNOR-a Mostar.
Inače, Mostar je jedan od bosanskohercegovačkih gradova u kojem je prisutna, ne ideja zajedništva, što je jedna od tekovina antifašista, već ideja razdvajanja. Grad na Neretvi je primjer diskriminacije u svakoj sferi života - obrazovanju, kulturi, sportu.
"Primjer su ulice u gradu Mostaru, koje nose imena fašističkih zločinaca. Pokrenuli smo peticiju, ali ogranizovali i protest, kako bi se promijenili nazivi ulica", riječi su jedne žiteljke Mostara.
Uprkos tome što su u Bosni i Hercegovini tokom Drugog svjetskog rata donesene i glavne antifašističke odluke, ova zemlja danas nema Zakon o zabrani upotrebe fašističkih simbola. Husein Bakalović, predsjednik Saveza antifašista i boraca NOR-a Tuzla, kaže kako je u BiH prisutan neofašizam koji se pobjeđuje obrazovanjem, kulturom i zdravim društvenim odnosima.
"Nema plemenitije ideje od antifašizma i suprotstavljanja zlu zbog toga što je neko drugačiji. Opak tomu je bila nacifašistička teorija, koja je dovela do pokolja i stradanja", navodi Bakalović.
Sociolozi su jedinstveni u ocjeni kako je sadašnje stanje, u kojem samo rijetki baštine tradiciju antifašizma, posljedica političkih ideologija posljednjih dvadesetak godina.
"Kada bi bilo samo do ove politike, koja je dominantna u BiH zadnjih dvadeset godina, ja sam siguran da bi oni vrlo rado podvukli crtu pod antifašizam kao dio mračne bosanskohercegovačke budućnosti. Na njihovu žalost oni to ne smiju činiti zbog činjenice da je antifašizam evropska i svjetska vrijednost i da je BiH na mapi antifašističkih vrijednosti upisana zlatnim slovima. Zbog toga. te iste politike. koje bi najrađe učinile odmak od antifašizma, u odnosu na njega sliježu ramenima, verbalno ga odavaju, ali bez velike pompe, da se ipak zna gdje su njihove stvarne pozicije", ističe Slavo Kukić, profesor na mostarskom Sveučilištu.
Profesor na Filozofskom fakultetu u Banja Luci, Miodrag Živanović, uvjeren je da se radi o teškoj i brutalnoj predrasudi.
"Antifašizam se kod nas povezuje isključivo sa komunizmom. U sklopu te predrasude se događa da se antifašizam tretira kao nešto što treba skrivati kao zmija noge. Otuda taj, po meni, neshvatljiv odnos, ne samo javnosti, nego i političkih krugova u našoj zemlji šta je antifašizam i u kojoj mjeri ga treba podržavati. Još jedan razlog jačanja ovakvih predrasuda je svakako i u tome što su nacionalizmi, koji su kod nas prisutni nekoliko decenija, nešto što poništava ideju antifašizma. Otuda dolazi do takvih relacija koje su doista izvan svakog moralnog, etičkog i svakog drugog sistema", pojašnjava Živanović.
Koliko političari imaju uticaja na građane i njihov odnos prema tekovinama Drugog svjetskog rata?
"Građani su okrenuti nekim drugim problemima svakodnevnice. Nažalost ljudi se bore da imaju šta da jedu da prežive. Naravno, opterećeni su jednom rezignacijom, koju često zovem očajanjem. To je prosječno stanje društvene svijesti kod nas. To je bitan razlog što smo nezaintresovani za sve druge vrijednosti, osim onoga što je vezano za svakodnevno animalno preživljavanje", odgovara Miodrag Živanović.
