Naredne sedmice počinje sedmi po redu Festival animiranog filma u Banjaluci. U sedam festivalskih dana, bit će prikazano 39 ostvarenja u takmičarskom programu, 13 u dječjem, te 31 u programu panorama. Najviše prijavljenih filmova je stiglo iz Rusije, Hrvatske, Kanade, Poljske, Francuske, SAD-a i Španije. Za RSE govori direktor manifestacije Goran Dujaković.
RSE: Pred novim smo izdanjem Banjalučkog Anima festa i to, unatoč ili možda u prkos oskudnom vremenu?
Goran Dujaković: Ne znam šta reći. Svake godine kukamo i svake godine je u suštini isto, ali svake godine festival ide dalje. Sve manje je para i sve teže je doći do njih, ali festival ipak, i u ovim uslovima, održava neki nivo.
RSE: Razmišljam, može biti da vrijeme nije toliko oskudno, koliko su razni nadležni organi, ministarstva koja su nadležna, neosjetljiva za kulturne potrebe?
Goran Dujaković: To je neki generalni pristup. Čini mi se da to nije samo pitanje vlasti na nivou BiH i entiteta, mislim da je cijela regija takva. Kultura je nekako posljednja i uvijek se malo para daje za kulturu. I to malo para je uvijek dovoljno da krešu i krešu stalno. Mi tu nismo nikakav izuzetak. U krajnjem slučaju, na nivou BiH se nikada nije previše ulagalo u kulturu. Kultura je generalno takva kakva jeste i u ovim uslovima ona čak i dobro izgleda.
RSE: Ja ću sebi dozvoliti da možda i padnem u zamku, da potpuno relativiziram problem, pa ću uputiti na prošlogodišnju poruku jedne visoke službenice nadležnog ministarstva. Rekla je da ovaj i ovakav festival u Banja Luci, zapravo RS-u uopšte nije potreban?
Goran Dujaković: Ne iznenađuje to mene. Ne znam ko je dao konkretno tu izjavu, i to je nebitno. Ali za nekog ko percipira kulturu, samo na osnovu određenih umjetnosti, takav odgovor je sasvim očekivan. U krajnjem slučaju, animirani film je praktično jedna od vodećih umjetnosti u svjetskim okvirima. Animirani film je ušao duboko i u igrani film. Mi smo pokrenuli smjer za animirani film. Danas praktično ne postoji ni jedno polje djelovanja gdje nemate neki oblik animacije, od video igrica i telefonije, do igranih filmova, svugdje se koristi.
Ali, to je ta naša tužna realnost. To pokazuje i kakav je profil ljudi koji se nalaze u kulturi. To su partijski činovnici koji su došli tu, ko zna kako i ko ih je postavio tamo, na žalost vrlo ograničeni. Oni odlučuju u nekom segmentu, da li će se dati neki novac ili ne. Super je kod nas kultura pored takvih činovnika.
RSE: Da sve te ministre, doministre, podministre i činovnike podsjetimo, šta zapravo bi Anima fest prije dvije-tri godine na primjer?
Goran Dujaković: Gospodin Antun Kasipović je napravio u stvari najveće pomake u kulturi RS-a u ovih dvadesetak godina. Pričam naravno o entitetskom nivou. U njegovo vrijeme su stvari ovdje pokrenute, većina najznačajnijih kulturnih manifestacija, ono što je naravno vezano za film. U njegovom mandatu, ovaj festival, ali i drugi festivali, su bili relativno pristojno finansirani. Tada je ovaj festival i stekao reputaciju jednog od značajnijih evropskih i svjetskih festivala. Mi smo ušli i u mrežu najznačajnijih evropskih festivala. Ovdje je došlo dvadesetak najznačajnijih svjetskih animatora. Šta god da se bude u budućnosti dešavalo, ovo pripada nekoj istoriji evropske i svjetske kulture. Ipak su ovdje bili vrhunski i svjetski animatori i to je registrovano negdje u svijetu. To možda ovdje nisu registrovali zbog svoje ograničenosti, ali na nekim mjestima, gdje trebaju takve stvari da se registruju, to se zna.
Mi istrajavamo u cijeloj to priči i vidjet ćemo u kom pravcu će ići sve ovo vezano za festival, pošto postoje tendencije, tih istih činovnika u kulturi, da se objedine inače vrlo siromašni festivali u Banjaluci u jedan festival. To je jedan pokušaj koji je već poznat iz istorije ovdje u Banjaluci. Na isti način je, kulturni banjalučki provincijalizam, ugasio isti takav festival u Banjaluci 1971. godine. Isto to se sada praktično pokušava uraditi sa ovim festivalom i sa festivalima u Banjaluci. To samo pokazuje da je isti mentalni sklop ostao u politici i da se u međuvremenu ništa novo nije desilo.
RSE: Koliki je onomad bio festivalski budžet, a koliko ste dobili, ili za koliko ste dobili obećanje, ove godine? Nikada niste krili te iznose.
Goran Dujaković: Mi smo jedni od rijetkih kod kojih su, od početka do kraja, podaci vezani za budžet festivala, bili transparentni. I od koga smo dobijali i koliko smo dobijali i kako je trošen taj novac. Minimalna sredstva su odlazila na honorare tokom svih ovih godina. Najveći budžet smo imali 2010. godine i tada smo imali oko 140.000 KM. To su bila sredstva koja su došla preko projekta UNDP-a jer su praktično oni finansirali jedan dio programske aktivnosti. Najveća sredstva koja smo mi dobili preko ministarstva su bila negdje u visini od 75.000 KM. Ove godine imamo obećanje da ćemo dobiti sredstva u iznosu od 14.000 KM, iako još uvijek nismo dobili taj ugovor, tako da nije to ništa izvjesno. Mi radimo ovaj festival, a da ne znamo, ni kada će to biti isplaćeno, niti da li će biti isplaćeno.
RSE: Šta ste sve nakanili uraditi za ove pare? Do koje je mjere skresan budžet uticao na festivalske programe?
Goran Dujaković: Uticao je dramatično, kao i prošle godine. Smanjili smo broj žirija sa pet članova na tri. Više nismo u stanju da dovedemo velike svjetske animatore, već drugu godinu u Banjaluku. Ukinuli smo festivalsku nagradu, ne plaćamo honorare žiriju. Ovo sve ide praktično na dobrovoljnost animatora sa lokalne i regionalne scene: Srbija, Hrvatska, BiH. Tako i koncipiramo žiri. Ove godine prikazujemo oko 160 filmova na festivalu, a ranijih godina ih je bilo i preko 300. To je bio veliki evropski festival, i po broju filmova i po broju gostiju koji su dolazili. Mi smo radili katalog koji je imao 260 štampanih stranica. Ulagalo se u sve ono što pozicionira ovaj festival daleko izvan i RS-a i BiH. On je izgradio svoju poziciju.
Oživljena je animirana scena i pokrenut je smjer za animirani film. Praktično je festival tu i napravio najveće pomake, da animirani film u jednoj sredini gdje baš i nema nikakvu tradiciju, ne samo u Banjaluci, već je siromašan i na cijelom prostoru BiH. Napravljen je ogroman pomak i rezultati će se tek vidjeti. Studenti, koji sada studiraju, će da budu neki budući animatori. To je jedna dobra klasa. Ali sa druge strane, nedostaje neka vrsta podrške. Možda je to zbog toga što je cjelokupan sastav naše ekipe nestranački. Mi nikada nismo bili angažovani u politici.
RSE: Unatoč posnim godinama i tom iskustvu, animatorski svijet je ipak krenuo put Banjaluke. Ako išta, onda će to posvjedočiti ovom velikom ugledu koji ste stekli?
Goran Dujaković: Mi smo dobili ove godine rekordan broj filmova, iako nemamo ni novčane nagrade. To je vrlo interesantno. Preko 420 filmova smo dobili ove godine. Dobili smo presjek najbolje svjetske animacije. Na otvaranju će biti film Nilski konj, koji je dobio ove godine Grand Prix u Otavi. Autori šalju filmove u Banjaluku, upravo zbog toga što nama na sajtu festivala stoji koji su sve ljudi ovdje gostovali. To je prva liga svjetske animacije. To još uvijek pozicionira ovaj festival, iako se festival održava sa projektovanim budžetom. Mi još uvijek nemamo uplaćena sredstva na naš račun, ni od strane grada, ni od strane ministarstva. Ukupan budžet je 21.000 KM. Sa 21.000 maraka mi radimo jedan međunarodni festival, koji dobija filmove sa svih kontinenata svijeta. U takvim uslovima mi radimo.
Program će u tim uslovima biti sasvim dobar, imamo vrlo jak takmičarski program. U pratećim programima festivala, bit će prikazana dva programa animiranih filmova francuskog studija animacije Folimage. Dolaze nam dva programa iz Štutgarta, našeg partnerskog festivala, koji je specijalno napravljen za Banjaluku. Zagreb film predstavit će se programom izbora literarnih adaptacija Zagrebačke škole animiranog filma i autorskom retrospektivom Pavao Štaltera, jednog od najznačajnih živih svjetskih animatora. U saradnji sa Akademijom umjetnosti iz Banjaluke, u kulturnom centru Banski Dvor, bit će upriličena izložba karikatura Borivoja Dovnikovića Borde, a tim povodom bit će prikazan i dugometražni dokumentarni film o njegovom radu na polju stripa i karikature. Bit će vrlo bogat program. Bit će i dva predavanja za publiku i za naše studente. Festival će u ovakvim uslovima i sa ovakvim sredstvima u potpunosti da zadovolji svoju funkciju. Dalje ćemo vidjeti šta će biti sa festivalom.
RSE: Jedan od naših razgovora, u vrijeme prošlih festivala, smo završili porukom da se sve može uništiti, osim optimizma. Da li ti je možda ova godina poljuljala to samopouzdanje?
Goran Dujaković: Ne znam šta da kažem. Ovdje se u suštini ništa ne mijenja. To je ključni problem. Kultura će generalno uvijek stajati negdje po strani. Mislim da para ima dovoljno. Ima ih tamo gdje oni smatraju da treba da budu. Tamo gdje smatraju da ne treba, tamo ih nema.
Optimizam ostaje. Nije ovaj festival ni pokrenut da bi neko uzimao neke silne honorare. Taj motiv nikada nije ni postojao za ljude koji su ušli u ovu priču oko festivala. Mi već deset godina radimo ovo sve, ali nemate povratne rezultate u smislu da se bar realno vrednuje i da neko cijeni i poštuje to što radite. Na žalost, to je Banjaluka.
