Porodica Andrije Hebranga već decenijama traga za pravom istinom o njegovoj sudbini. Rehabilitaciju su, na temelju godinu dana ranije donetog Zakona, od Srbije zatražili još 2007. godine. Iako zadovoljan vešću iz Beograda, Hebrangov sin Andrija kaže za naš program da pravda još uvek nije zadovoljena:
“Ja sam osobno očekivao da će nakon toga uslijediti uputak o istrazi, o tome gdje su posmrtni ostaci. Imam namjeru te posmrtne ostatke premjestiti u Zagreb da možemo odati dostojnu počast. Ipak, zadovoljni smo i ovime, jer je to i službeni završetak istrage koja je počela 1948. godine. U Republici Hrvatskoj, njegova rehabilitacija je putem odluke Sabora donjeta još prije 17 godina. To je bila politička rehabilitacija, a ovo sada bi bila i pravosudna. Dakle, ovo jeste znak dobre volje, ali bismo mi željeli više.“
Nekadašnji ministar u vladi FNRJ Andrija Hebrang uhapšen je u Beogradu maja 1948. godine, a u toku istrage Partijska komisija tvrdila je da poseduje saznanja o njegovoj saradnji sa ustašama i to kroz navodno prokazivanje zagrebačkih komunista, kao i da je bio ruski špijun, zbog podrške rezolucije Informbiroa i odavanja tajni Sovjetima. Službena istraga nikada nije završena, optužnica protiv Hebranga nikada nije podignuta, niti mu je suđeno. Beogradski Okružni sud u ponedeljak je utvrdio da je bio žrtva političkog progona. Portparolka Ivana Ramić:
“Sud se najviše rukovodio dokazima koji su sudu dostavljeni od strane arhiva Srbije, ali je sud što se tiče službenih spisa, takođe, imao u vidu i brojne druge objavljene tekstove o Andriji Hebrangu. Sud je svojom odlukom utvrdio da je Andrija Hebrang, sada rehabilitovano lice, bio žrtva progona i nasilja iz političkih i ideoloških razloga.“
Godinu dana nakon hapšenja, u junu 1949, prema službenoj verziji, Andrija Herbrang pronađen je mrtav nakon što se obesio o radijator u beogradskom zatvoru Glavnjača. Bilo je mnogo sumnji u istinitost zvanične verzije događaja. Jedna činjenica je posebno upadala u oči jer radijatora u zatvorima tih godina nije bilo. Istoričar Venceslav Glišić:
“O njemu se vodila istraga o navodnoj saradnji sa ustaškim režimom. On je bio u Glavnjači, ali u totalnoj izolaciji, i tamo je pod zagonetnim okolnostima nestao. Sa njim niko od njih nije imao komunikaciju i čuvali su ga visoki oficiri tadašnje OZNA-e. On nije ništa priznao, ali se posle tvrdilo da je počinio samoubistvo, pa čak i da je priznao.“
Za rasvetljavanje sudbine Andrije Herbranga, posle 2000. godine više puta su se zalagali visoki hrvatski zvaničnici. Godine 2003. predsednik vlade Ivica Račan predložio je da Hrvatska zatraži vraćanje Hebrangovog tela od Srbije i dokumenta vezana za njegov kraj. Hrvatski predsednik Stjepan Mesić predao je tadašnjem predsedniku SCG Svetozaru Maroviću pismo sa molbom da se utvrde okolnosti vezane za Hebrangov nestanak. Šezdeset godina kasnije, Hebrangov sin Andrija, iako ne gubi nadu, nije optimista da će posmrtni ostaci njegovog oca biti nađeni:
“Do sada smo sakupili podatke koji se međusobno strahovito razlikuju, jedan podatak kaže da je ubijen i pokopan na Adi Ciganliji, drugi podatak kaže da je ubijen u Vojno medicinskoj akademiji, a treći podatak kaže da je ubijen na Fruškoj gori. Što se datuma tiče, datumi idu od 1948. godine pa sve do 1952. godine. Dakle, u tom dijapazonu podataka doista je teško reći da možemo biti bilo kakvi optimisti. Uzdam se i dalje u pregovore i tihu diplomaciju, i pokušaje vlasti u Republici Srbiji da pronađu neke dokumente ili nekakav trag, koji bi nam omogućili da dođemo do posmrtnih ostataka mojega oca. Dakle, ne gubim nadu, ali vrijeme odmiče, prošlo je 60 godina, i ne možemo biti pretjerani optimisti.“
“Ja sam osobno očekivao da će nakon toga uslijediti uputak o istrazi, o tome gdje su posmrtni ostaci. Imam namjeru te posmrtne ostatke premjestiti u Zagreb da možemo odati dostojnu počast. Ipak, zadovoljni smo i ovime, jer je to i službeni završetak istrage koja je počela 1948. godine. U Republici Hrvatskoj, njegova rehabilitacija je putem odluke Sabora donjeta još prije 17 godina. To je bila politička rehabilitacija, a ovo sada bi bila i pravosudna. Dakle, ovo jeste znak dobre volje, ali bismo mi željeli više.“
Nekadašnji ministar u vladi FNRJ Andrija Hebrang uhapšen je u Beogradu maja 1948. godine, a u toku istrage Partijska komisija tvrdila je da poseduje saznanja o njegovoj saradnji sa ustašama i to kroz navodno prokazivanje zagrebačkih komunista, kao i da je bio ruski špijun, zbog podrške rezolucije Informbiroa i odavanja tajni Sovjetima. Službena istraga nikada nije završena, optužnica protiv Hebranga nikada nije podignuta, niti mu je suđeno. Beogradski Okružni sud u ponedeljak je utvrdio da je bio žrtva političkog progona. Portparolka Ivana Ramić:
“Sud se najviše rukovodio dokazima koji su sudu dostavljeni od strane arhiva Srbije, ali je sud što se tiče službenih spisa, takođe, imao u vidu i brojne druge objavljene tekstove o Andriji Hebrangu. Sud je svojom odlukom utvrdio da je Andrija Hebrang, sada rehabilitovano lice, bio žrtva progona i nasilja iz političkih i ideoloških razloga.“
Godinu dana nakon hapšenja, u junu 1949, prema službenoj verziji, Andrija Herbrang pronađen je mrtav nakon što se obesio o radijator u beogradskom zatvoru Glavnjača. Bilo je mnogo sumnji u istinitost zvanične verzije događaja. Jedna činjenica je posebno upadala u oči jer radijatora u zatvorima tih godina nije bilo. Istoričar Venceslav Glišić:
“O njemu se vodila istraga o navodnoj saradnji sa ustaškim režimom. On je bio u Glavnjači, ali u totalnoj izolaciji, i tamo je pod zagonetnim okolnostima nestao. Sa njim niko od njih nije imao komunikaciju i čuvali su ga visoki oficiri tadašnje OZNA-e. On nije ništa priznao, ali se posle tvrdilo da je počinio samoubistvo, pa čak i da je priznao.“
Za rasvetljavanje sudbine Andrije Herbranga, posle 2000. godine više puta su se zalagali visoki hrvatski zvaničnici. Godine 2003. predsednik vlade Ivica Račan predložio je da Hrvatska zatraži vraćanje Hebrangovog tela od Srbije i dokumenta vezana za njegov kraj. Hrvatski predsednik Stjepan Mesić predao je tadašnjem predsedniku SCG Svetozaru Maroviću pismo sa molbom da se utvrde okolnosti vezane za Hebrangov nestanak. Šezdeset godina kasnije, Hebrangov sin Andrija, iako ne gubi nadu, nije optimista da će posmrtni ostaci njegovog oca biti nađeni:
“Do sada smo sakupili podatke koji se međusobno strahovito razlikuju, jedan podatak kaže da je ubijen i pokopan na Adi Ciganliji, drugi podatak kaže da je ubijen u Vojno medicinskoj akademiji, a treći podatak kaže da je ubijen na Fruškoj gori. Što se datuma tiče, datumi idu od 1948. godine pa sve do 1952. godine. Dakle, u tom dijapazonu podataka doista je teško reći da možemo biti bilo kakvi optimisti. Uzdam se i dalje u pregovore i tihu diplomaciju, i pokušaje vlasti u Republici Srbiji da pronađu neke dokumente ili nekakav trag, koji bi nam omogućili da dođemo do posmrtnih ostataka mojega oca. Dakle, ne gubim nadu, ali vrijeme odmiče, prošlo je 60 godina, i ne možemo biti pretjerani optimisti.“