Neven Anđelić sa londonskog Regent’s univerziteta za “Zašto?” analizira pozadinu diplomatskog sukoba između Turske i Nizozemske nakon otkazivanje pro-vladinih skupova za tursku dijasporu uoči referenduma o ustavnim promjenama narednog mjeseca.
- Rješenje
Ekonomije i Holandije i Turske su u usponu dok su političke osnove društava upitne u oba slučaja.
Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan je reislamizacijom društva suprotstavio većinu sa otuđenom liberalnom elitom velikih gradova koja za njega svakako ne glasa.
Ipak, za zaokruženje potpune vlasti nad društvom i državom demokratskim metodama i osiguranje nedemokratske moći nedostaje mu nekoliko procenata u Parlamentu i promjena ustava pa je referendum idealno rješenje.
Nova taktika bi to trebala osigurati i ona se ogleda snažnom anti-zapadnjaštvu. Nizozemska je tu samo kolateralna šteta.
- Izazov
Nekoliko primjera potvrđuje ovu tezu.
Još 2011. godine Erdogan je u Dusseldorfu održao predizborni skup poslije kojeg je tadašnji njemački ministar vanjskih poslova reagovao. Još 2008. Turska nije dozvolila većim američkim ratnim brodovima prolaz u Crno more tokom krize u Gruziji.
Diretno suprotstavljanje NATO saveznicima Erdogan u posljednje vrijeme dopunjuje anti-evropskom politikom. Poziv na ponovno uvođenje smrtne kazne direktni je izazov liberalnoj Evropi.
- Vrhunac
U Nizozemskoj se, dakle, brane tekovine post-ratne liberalne Evrope. Izbori se vode oko pitanja multi-kulturalnosti, globalizacije, Evropske Unije, suvereniteta i tipičnih holandskih liberalnih vrijednosti.
Čini se da je odlučujuće upravo pitanje spojivosti tradicionanih liberalnih vrijednosti društva sa multikulturalnošću koja podrazumijeva i neke druge vrijednosti.
Latentni sukob sa Zapadom, Erdogan je sada doveo do novih vrhunaca, barem retorički.
- Elite
Nizozemski anti-imigrantski opozicioni političar Geert Wilders je sličan, populistički i nadasve upitno demokratski, vođa Erdoganu.
Jedina razlika je kultura, religija, civilizacija iz koje proistječe.
Njih dvojica ne bi bili nikada u sukobu da nije sila globalizacije koje su omogućile značajnu imigraciju iz Maroka i Turske u Nizozemsku.
Globalizaciju i evropske integracije omogućile su i iz njih profitirale upravo liberalne elite.
- Sistem
Wilders i Erdogan, dakle, imaju iste protivnike i obojica mogu profitirati iz sukoba u Rotterdamu.
Činjenica da je gradonačelnik Rotterdama musliman marokanskog porijekla dokazuje da liberalni pogledi nisu ograničeni samo na sekularnu Evropu kršćanskih tradicija.
Na udaru Erdogana, Wildersa i iliberalnih snaga su i sistem u Nizozemskoj kao i sistem u Turskoj.
- Kontrola
Rotterdam je za Nizozemce ono što je za liberalnu Tursku bio Gezi park.
Liberalni Turci su izgubili svoju bitku dijelom i zato što nije bilo demokratske kontrole institucija.
Liberalni Nizozemci još uvijek kontrolišu institucije ali izbori su 15. marta.
