Iako je Ustavom BiH propisano da su odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće, državne i entitetske političke institucije, kao i pojedini kantoni i opštine jednostavno ignorišu određene odluke ovog najvišeg suda u državi.
Efikasan mehanizam za provođenje odluka Ustavnog suda BiH još uvijek nije uspostavljen, zbog čega oko 80 odluka ove najviše sudske instance nije provedeno.
Neprovođenje odluka Ustavnog suda BiH i krivično je djelo, ali dosad niko zbog toga nije odgovarao.
Još 2004. godine Ustavni sud naredio je Vijeću ministara BiH, entitetskim vladama i vladi Distrikta Brčko da konačno u djelo provedu odredbe Zakona o nestalim licima. Odredbe uz ostalo nalažu da se porodicama nestalih osoba proslijede svi raspoloživi podaci o njihovim nestalim članovima, oformi i osigura efikasan rad Fonda za pomoć porodicama nestalih.
Iako je Sud odredio rok od šest mjeseci za provođenje ove odluke, one do danas nisu provedene.
„Zakon o nestalim osobama koji je 2004. godine već prošao kroz svu proceduru – na kraju se nisu mogle dogovoriti naše vlade gdje će biti sjedište finansija, a u Zakonu za nestale osobe ima sve što porodice nestalih imaju pravo – da obilježe mjesto gdje su ekshumirani, pravo na nadoknadu iz tog fonda. Međutim, to se ne provodi", kaže Munira Subašić, predsjednica Udruženja majki Srebrenice i Žepe.
Prema podacima Ustavnog suda, u toku posljednjih osam godina, 80 odluka Ustavnog suda BiH nije provedeno u roku koji je taj Sud odredio. To uključuje i tri odluke vezane za oko 470 porodica koje su izgubile svoje najbliže tokom rata. No to nisu i jedine odluke.
„Najviše slučajeva u kojima odluke nisu izvršene odnose se na razne nivoe vlasti, prije svega kantonalnu i entitetsku, kada je građanima trebalo isplatiti određenu svotu novca kao kompenzaciju za utvrđeno kršenje ustavnih prava. Jedan broj odluka se odnosi i na nepostupanje redovnih sudova nakon odluke Ustavnog suda. U jednom broju slučajeva radi se o nepostupanju javne vlasti u okviru njihove zakonodavne nadležnosti", navodi registrar Ustavnog suda Zvonko Mijan.
Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće, no čini se ne i za parlamentarce u Bosni i Hercegovini.
Predsjednik Ustavnopravne komisije Parlamentarne skupštine BiH Šefik Džaferović navodi kako se vrlo često prilikom izmjena zakona koje je nalažio Ustavni sud, namjerno ili ne, u paketu pokušavaju progurati i neke druge odluke, što dovodi u pitanje dosljednju primjenu odluke Ustavnog suda.
„Na primjer, odluka Ustavnog suda oko državljanstva – umjesto da Vijeće ministara BiH predloži rješavanje samo onog pitanja koje je proglašeno neustavnim i njegovog drugačijeg uređivanja, vi po pravilu od Vijeća ministara dobijate još nekoliko pitanja oko kojih ne postoji politička saglasnost, i onda – padaju zakoni u Parlamentu, koji u sebi sadrže i rješenja vezana za implementaciju presude. Recimo, to je jedna situacija koja bi bila vrlo interesantna za razmotriti je – recimo, propisati je kao jednu vrstu kažnjive djelatnosti, odnosno propisati ko je dužan da implementira odluku, a obavezan skoncentrisati se samo na pitanje iz odluke i predložiti njegovo rješavanje", kaže Džaferović.
Zastupnici ni u jednom parlamentu ne mogu biti izloženi krivičnoj ni građanskoj odgovornosti, što je pravni standard koji je vezan za neovisnost parlamenta. Za izvršnu vlast ovaj standard ne važi. Pa ipak, za neproveđenje odluka do sada je Tužilaštvo BiH u samo jednom slučaju podiglo optužnicu, i to u postupku koji je iniciran od strane samog apelanta čiji je cilj bio da zaštiti svoju imovinu.
Dok se u Tužilaštvu pravdaju često „uopštenima odlukama” Ustavnog suda, koje su nedovoljne za podizanje optužnica, u Ustavnom sudu podjećaju da su istrage o neprovođenju odluka na Tužilaštvu.
„Jednostavno, treba utvrditi konkretnu osobu, imenom i prezimenom, koja s umišljajem sprječava provođenje odluke Ustavnog suda. A upravo najčešća su neizvršenja u onim odlukama koje se ne odnose na konkretne osobe", napominje Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva.
„Tužioc je taj koji treba da pokrene postupak protiv onih koji ne provode odluke Ustavnog suda. Ustavni sud donese odluku, ona se izvršava, nema se tu više šta raspravljati", konstatira Hatidža Mahić Hadžiosmanović, bivša predsjednica Ustavnog suda.
Prema Krivičnom zakonu BiH, neprovođenje odluka Ustavnog suda je krivično djelo sa predviđenom kaznom od šest mjeseci do pet godina zatvora. Ipak nosioci političkih i javnih funkcija gotovo nikada ne odgovaraju pred zakonom zbog nepoštivanja i neprovođenja odluka. One se nakon određenog vremena i zaborave, kao što je primjerice odluka o neustavnosti naziva 'županija' i 'guverner', koje se i dalje koriste i u službenoj korespondenciji.
„To je blamaža za institucije, o tom se radi. Nije riječ hoće li Tužilaštvo procesuirati ili neće i hoće li podnijeti krivičnu prijavu. Riječ je o odnosu prema vladavini prava, nerazumijevanju da je alternativa tome – anarhija", zaključuje zastupnik u državnom Parlamentu Beriz Belkić.
Efikasan mehanizam za provođenje odluka Ustavnog suda BiH još uvijek nije uspostavljen, zbog čega oko 80 odluka ove najviše sudske instance nije provedeno.
Neprovođenje odluka Ustavnog suda BiH i krivično je djelo, ali dosad niko zbog toga nije odgovarao.
Još 2004. godine Ustavni sud naredio je Vijeću ministara BiH, entitetskim vladama i vladi Distrikta Brčko da konačno u djelo provedu odredbe Zakona o nestalim licima. Odredbe uz ostalo nalažu da se porodicama nestalih osoba proslijede svi raspoloživi podaci o njihovim nestalim članovima, oformi i osigura efikasan rad Fonda za pomoć porodicama nestalih.
Iako je Sud odredio rok od šest mjeseci za provođenje ove odluke, one do danas nisu provedene.
„Zakon o nestalim osobama koji je 2004. godine već prošao kroz svu proceduru – na kraju se nisu mogle dogovoriti naše vlade gdje će biti sjedište finansija, a u Zakonu za nestale osobe ima sve što porodice nestalih imaju pravo – da obilježe mjesto gdje su ekshumirani, pravo na nadoknadu iz tog fonda. Međutim, to se ne provodi", kaže Munira Subašić, predsjednica Udruženja majki Srebrenice i Žepe.
Prema podacima Ustavnog suda, u toku posljednjih osam godina, 80 odluka Ustavnog suda BiH nije provedeno u roku koji je taj Sud odredio. To uključuje i tri odluke vezane za oko 470 porodica koje su izgubile svoje najbliže tokom rata. No to nisu i jedine odluke.
„Najviše slučajeva u kojima odluke nisu izvršene odnose se na razne nivoe vlasti, prije svega kantonalnu i entitetsku, kada je građanima trebalo isplatiti određenu svotu novca kao kompenzaciju za utvrđeno kršenje ustavnih prava. Jedan broj odluka se odnosi i na nepostupanje redovnih sudova nakon odluke Ustavnog suda. U jednom broju slučajeva radi se o nepostupanju javne vlasti u okviru njihove zakonodavne nadležnosti", navodi registrar Ustavnog suda Zvonko Mijan.
Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće, no čini se ne i za parlamentarce u Bosni i Hercegovini.
Predsjednik Ustavnopravne komisije Parlamentarne skupštine BiH Šefik Džaferović navodi kako se vrlo često prilikom izmjena zakona koje je nalažio Ustavni sud, namjerno ili ne, u paketu pokušavaju progurati i neke druge odluke, što dovodi u pitanje dosljednju primjenu odluke Ustavnog suda.
„Na primjer, odluka Ustavnog suda oko državljanstva – umjesto da Vijeće ministara BiH predloži rješavanje samo onog pitanja koje je proglašeno neustavnim i njegovog drugačijeg uređivanja, vi po pravilu od Vijeća ministara dobijate još nekoliko pitanja oko kojih ne postoji politička saglasnost, i onda – padaju zakoni u Parlamentu, koji u sebi sadrže i rješenja vezana za implementaciju presude. Recimo, to je jedna situacija koja bi bila vrlo interesantna za razmotriti je – recimo, propisati je kao jednu vrstu kažnjive djelatnosti, odnosno propisati ko je dužan da implementira odluku, a obavezan skoncentrisati se samo na pitanje iz odluke i predložiti njegovo rješavanje", kaže Džaferović.
Zastupnici ni u jednom parlamentu ne mogu biti izloženi krivičnoj ni građanskoj odgovornosti, što je pravni standard koji je vezan za neovisnost parlamenta. Za izvršnu vlast ovaj standard ne važi. Pa ipak, za neproveđenje odluka do sada je Tužilaštvo BiH u samo jednom slučaju podiglo optužnicu, i to u postupku koji je iniciran od strane samog apelanta čiji je cilj bio da zaštiti svoju imovinu.
Dok se u Tužilaštvu pravdaju često „uopštenima odlukama” Ustavnog suda, koje su nedovoljne za podizanje optužnica, u Ustavnom sudu podjećaju da su istrage o neprovođenju odluka na Tužilaštvu.
„Jednostavno, treba utvrditi konkretnu osobu, imenom i prezimenom, koja s umišljajem sprječava provođenje odluke Ustavnog suda. A upravo najčešća su neizvršenja u onim odlukama koje se ne odnose na konkretne osobe", napominje Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva.
„Tužioc je taj koji treba da pokrene postupak protiv onih koji ne provode odluke Ustavnog suda. Ustavni sud donese odluku, ona se izvršava, nema se tu više šta raspravljati", konstatira Hatidža Mahić Hadžiosmanović, bivša predsjednica Ustavnog suda.
Prema Krivičnom zakonu BiH, neprovođenje odluka Ustavnog suda je krivično djelo sa predviđenom kaznom od šest mjeseci do pet godina zatvora. Ipak nosioci političkih i javnih funkcija gotovo nikada ne odgovaraju pred zakonom zbog nepoštivanja i neprovođenja odluka. One se nakon određenog vremena i zaborave, kao što je primjerice odluka o neustavnosti naziva 'županija' i 'guverner', koje se i dalje koriste i u službenoj korespondenciji.
„To je blamaža za institucije, o tom se radi. Nije riječ hoće li Tužilaštvo procesuirati ili neće i hoće li podnijeti krivičnu prijavu. Riječ je o odnosu prema vladavini prava, nerazumijevanju da je alternativa tome – anarhija", zaključuje zastupnik u državnom Parlamentu Beriz Belkić.
