Jačanje nacionalističke retorike i nastavak duboke podijeljenosti po etničkim linijama, te nedovoljno privođenje pravdi osoba koje su počinile ratni zločin u BiH i njihovo sporo procesuiranje tek su vrh ledenog brijega primjedbi koje je Amnesty International naveo u svom izvještaju za BiH.
Posebna zabrinutost iskazana je za status tzv. naturalizovanih osoba kojima je tokom rata dato državljanstvo BiH, a potom i oduzeto na netransparentan način. Marek Marčinski, istraživač Amnesty Internationala za BiH, kaže:
„Nisu poštovana prava ljudi kojima su oduzeta, kao ni kriteriji, niti je jasan način na koji su oduzeta. Mnogi su pritvoreni u imigracijski centar u Lukavici bez ikakvih optužbi. Također smo zabrinuti i zbog toga što se često dovode u vezu sa neodređenom prijetnjom po sigurnost i veoma je teško shvatiti kakva su oni prijetnja po sigurnost BiH. Još smo zabrinuti i zbog činjenice da su neki od ovih osoba vraćeni u zemlju porijekla gdje se suočavaju sa rizikom od mučenja ili čak sa smrtne kazne.“
Posljednja akcija privođenja lica koja su strani državljani odigrala se početkom maja, a trojica uhapšenih optuženi su za nelegalan boravak u BiH i smješteni u imigracijski centar. I vojni analitičar Enes Zukanović smatra kako je hapšenje nekih od osoba i zakonski djelimično upitno, te pojašnjava:
„Sve ono što zakon nalaže, moja malenkost podržava u smislu poduzimanja adekvatnih mjera prema licima koja su nezakonito ovdje. Kod ova tri pomenuta slučaja indikativno je da za dva lica su slučaji pred nadležnim sudovima i s obzirom da im po tome još nije riješen status, njihova su hapšenja praktično nezakonita.”
Još jedan od problema jeste i nedostatak državnog zatvora, a jedan od najvećih problema jesu i uslovi u kojima borave forenzički psihijatrijski zatvorenici na jednom od odjela zeničkog zatvora. Saliha Džuderija, pomoćnica ministra za ljudska prava BiH, podupire nalaze Amnesty Internationala:
„Smatramo da uvjeti u tim ustanovama moraju biti pod hitno promijenjeni i poboljšani, tako da jednostavno nemamo razloga da kažemo da je puno bolje nego što je prikazano u izvještaju.“
Iako je na području Sokolca u RS-u još prije rata izgrađena ustanova koja se trebala koristiti upravo u svrhu smještaja ovog tipa zatvorenika, Ministarstvo pravde BiH nije dobilo saglasnost od RS da sredstva od donacije uloži u obnovu, i da preuzme osnivačka prava. Osnivačka prava su prema sporazumu preuzele vlasti u RS. Još se čeka na potvrdu ovog sporazuma, kaže zamjenik ministra pravde BiH Srđan Arnaut:
„Ta sredstva nisu još uvijek realizovana. Mi smo napravili jedan sporazum, postigli smo saglasnost sa predstavnicima entiteta o jednakim sulovima smještaja u forenzičkom odjelu na Sokocu i taj sporazum je dostavljen i Vijeću ministara i vladama entiteta. Mislimo da će to biti na sljedećoj sjednici u Vijeću ministara, a od entiteta nemamo još povratne informacijeda lu su oni razmatrali ovaj sporazum.“
Marčinski podjeća i na problem prava žrtava i onih koji svjedoče u slučajevima ratnih zločina:
„U mnogim slučajevima svjedoci nisu podržani ni u psihološkom, ni u ekonomskom, ni drugim vidovima podrške, što umnogome utiče i na način na koji svjedoče, a što za rezultat ima i ishode procesa koji nisu zadovoljavajući.“
Glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić ističe kako je, što se tiče Suda i Tužilaštva BiH, najveći akcenat stavljan na sigurnost svjedoka:
„Nastojimo da se unaprijedi zakonska regulativa koja se odnosi na zaštitu svjedoka i ulažemo maksimalne napore kako bismo svjedocima pružili potpunu sigurnost prilikom njihovog učestvovanja u kaznenom postupku bilo pri saslušanjukod tužitelja, bilo u sudnici.“
Posebnu pažnju Amnesty International je posvetio i napadima na lezbijsku, gej i transrodnu populaciju tokom održavanja Queer festivala u Sarajevu, septembra prošle godine. Zbog činjenice da su samo dvojica napadača na učesnike privedena Kantonalnom sudu u Sarajevu, u Amnesty Internationalu smatraju da ne postoji politička volja da se ovi slučajevi procesuiraju. U Ministarstvu za ljudska prava ne smatraju da su proporcije problema u skladu s nalazima izvještaja, kaže Džuderija:
„Pitanje samog Queer festivala je jedan određeni događaj na osnovu kojeg ne možete definisati stvarnu sliku u vezi sa stanjem kada su u pitanju zaštita pojedinih osjetljivih grupa.“
No, Svetlana Đurković, predsjednica udruženja Q, napominje kako nije urađeno ništa da se jezik mržnje zaustavi. Pritom postoji opasnost od izuzeća iz zakona:
„Jedna stvar je kad vi imate zakone i ljude koji rade na njima i kada potencijalno govorimo o situaciji. Drugo je kada vi imate otvorenu retoriku nasilja i onda nakon toga ne dolazi do nekog većeg pomaka vizavi govora mržnje.“
Uz navedene opaske, Amnesty international se bavio i položajem izbjeglih i raseljenih osoba, te statusom povratnika.
Posebna zabrinutost iskazana je za status tzv. naturalizovanih osoba kojima je tokom rata dato državljanstvo BiH, a potom i oduzeto na netransparentan način. Marek Marčinski, istraživač Amnesty Internationala za BiH, kaže:
Nisu poštovana prava ljudi kojima su oduzeta, kao ni kriteriji, niti je jasan način na koji su oduzeta.
„Nisu poštovana prava ljudi kojima su oduzeta, kao ni kriteriji, niti je jasan način na koji su oduzeta. Mnogi su pritvoreni u imigracijski centar u Lukavici bez ikakvih optužbi. Također smo zabrinuti i zbog toga što se često dovode u vezu sa neodređenom prijetnjom po sigurnost i veoma je teško shvatiti kakva su oni prijetnja po sigurnost BiH. Još smo zabrinuti i zbog činjenice da su neki od ovih osoba vraćeni u zemlju porijekla gdje se suočavaju sa rizikom od mučenja ili čak sa smrtne kazne.“
Posljednja akcija privođenja lica koja su strani državljani odigrala se početkom maja, a trojica uhapšenih optuženi su za nelegalan boravak u BiH i smješteni u imigracijski centar. I vojni analitičar Enes Zukanović smatra kako je hapšenje nekih od osoba i zakonski djelimično upitno, te pojašnjava:
„Sve ono što zakon nalaže, moja malenkost podržava u smislu poduzimanja adekvatnih mjera prema licima koja su nezakonito ovdje. Kod ova tri pomenuta slučaja indikativno je da za dva lica su slučaji pred nadležnim sudovima i s obzirom da im po tome još nije riješen status, njihova su hapšenja praktično nezakonita.”
„Smatramo da uvjeti u tim ustanovama moraju biti pod hitno promijenjeni i poboljšani, tako da jednostavno nemamo razloga da kažemo da je puno bolje nego što je prikazano u izvještaju.“
Iako je na području Sokolca u RS-u još prije rata izgrađena ustanova koja se trebala koristiti upravo u svrhu smještaja ovog tipa zatvorenika, Ministarstvo pravde BiH nije dobilo saglasnost od RS da sredstva od donacije uloži u obnovu, i da preuzme osnivačka prava. Osnivačka prava su prema sporazumu preuzele vlasti u RS. Još se čeka na potvrdu ovog sporazuma, kaže zamjenik ministra pravde BiH Srđan Arnaut:
„Ta sredstva nisu još uvijek realizovana. Mi smo napravili jedan sporazum, postigli smo saglasnost sa predstavnicima entiteta o jednakim sulovima smještaja u forenzičkom odjelu na Sokocu i taj sporazum je dostavljen i Vijeću ministara i vladama entiteta. Mislimo da će to biti na sljedećoj sjednici u Vijeću ministara, a od entiteta nemamo još povratne informacije
U mnogim slučajevima svjedoci nisu podržani ni u psihološkom, ni u ekonomskom, ni drugim vidovima podrške.
Marčinski podjeća i na problem prava žrtava i onih koji svjedoče u slučajevima ratnih zločina:
„U mnogim slučajevima svjedoci nisu podržani ni u psihološkom, ni u ekonomskom, ni drugim vidovima podrške, što umnogome utiče i na način na koji svjedoče, a što za rezultat ima i ishode procesa koji nisu zadovoljavajući.“
Glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić ističe kako je, što se tiče Suda i Tužilaštva BiH, najveći akcenat stavljan na sigurnost svjedoka:
„Nastojimo da se unaprijedi zakonska regulativa koja se odnosi na zaštitu svjedoka i ulažemo maksimalne napore kako bismo svjedocima pružili potpunu sigurnost prilikom njihovog učestvovanja u kaznenom postupku bilo pri saslušanju
Posebnu pažnju Amnesty International je posvetio i napadima na lezbijsku, gej i transrodnu populaciju tokom održavanja Queer festivala u Sarajevu, septembra prošle godine.
Posebnu pažnju Amnesty International je posvetio i napadima na lezbijsku, gej i transrodnu populaciju tokom održavanja Queer festivala u Sarajevu, septembra prošle godine. Zbog činjenice da su samo dvojica napadača na učesnike privedena Kantonalnom sudu u Sarajevu, u Amnesty Internationalu smatraju da ne postoji politička volja da se ovi slučajevi procesuiraju. U Ministarstvu za ljudska prava ne smatraju da su proporcije problema u skladu s nalazima izvještaja, kaže Džuderija:
„Pitanje samog Queer festivala je jedan određeni događaj na osnovu kojeg ne možete definisati stvarnu sliku u vezi sa stanjem kada su u pitanju zaštita pojedinih osjetljivih grupa.“
No, Svetlana Đurković, predsjednica udruženja Q, napominje kako nije urađeno ništa da se jezik mržnje zaustavi. Pritom postoji opasnost od izuzeća iz zakona:
„Jedna stvar je kad vi imate zakone i ljude koji rade na njima i kada potencijalno govorimo o situaciji. Drugo je kada vi imate otvorenu retoriku nasilja i onda nakon toga ne dolazi do nekog većeg pomaka vizavi govora mržnje.“
Uz navedene opaske, Amnesty international se bavio i položajem izbjeglih i raseljenih osoba, te statusom povratnika.
