Amir Reko, zvani Makedonac, bivši oficir JNA, a kasnije i komandant 43. Drinske brigade Armije BiH u Goraždu, spasio je ljeta 1992. godine 44 srpska civila.
Odbivši da napadne selo Bučje, koje je bilo na meti jedne od operacija, pozvao je mještane da se predaju i garantovao im sigurnost.
Svi su preživjeli, a Amir je ovim činom vratio dug prijatelju, oficiru JNA Draganu Simiću koji mu je spasio život. Na projekciji dokumentarnog filma u Sarajevu akteri priče poručili su kako mržnja ne smije biti ničiji put.
Film "Makedonac" priča je o ljudskosti koja nadilazi lične tragedije. Govori o Amiru Reki, bivšem oficiru JNA kojem je najprije život spasio njegov kolega, Dragan Simić. U jeku ratnih dejstava tri dana je putovao s njim kako bi ga doveo do Goražda, u kojem se, kako je vjerovao Reko, nalazila njegova najbliža familija. Rastali se na mostu kod Ustiprače, koji ih je, kako su vjerovali, zauvijek razdvojio.
Amir je stigao u Goražde, no, porodica je ostala u selu Gudelj, nadomak Foče, koje se nalazilo pod kontrolom srpskih snaga.
S obzirom da je bio školovani oficir, Reko je postao komandant 43. Drinske brigade najprije Teritorijalne odbrane, a potom i Armije BiH u Goraždu.
Ljeta, 1992. godine, u jeku najžešćih operacije srpske vojske na Goražde, Reko je dobio naređenje da napadne selo Bučje, naseljeno mahom Srbima.
S obzirom da se radilo o strateškom potezu koji je značio opstanak Goražda, Reko je procijenio da bi u tom napadu civili, njih 44, mogli stradati.
"Teritorijalna odbrana je smatrala da selo Bučje predstavlja potencijalnu prijetnju. Ja sam smatrao da je to selo gdje žive ljudi, žene, djeca i da bi napad na to selo izazvao tragične posljedice. Ja sam uspio da priječim direktan napad i da utičem svojima autoritetom na ljude iz sela da mi vjeruju. Bilo je dobro naoružanih ljudi u tom selu, ali bilo je i žena i djece", svjedoči Reko u filmu.
Seljani su predali naoružanje i odlučili vjerovati Reki, zvanom Makedonac. Svi su preživjeli. Među vojnicima kojima je komandovao, bili su ljudi koji su u Foči i Višegradu izgubili članove porodice i koji, željni osvete, nisu odobravali njegov potez.
U vrijeme kada je spašavao srpske civile, na Goražde krenula snažna ofanziva srpske vojske, koja je neselektivno birala mete. Ubijali su, kaže Reko, sve što se kreće.
Priča je teža time što je, svega tri dana prije tog događaja, Amir Reko saznao tragičnu vijet - članovi njegove porodice, uključujući i majku Azizu, ubijeni su i spaljeni u selu Gudelj. Zločin su počinile srpske snage.
"Kad vam ubiju najmilije, majku i to na najsvirepiji način, uspio sam sputati bol i ne načiniti zločin. Normalno je da se postupi na vojnički i ljudski način čak i dok gledate kad se ubija sve što se oko vas kreće", smatra Reko.
(Dio filma "Makedonac", izvor: Youtube)
Nakon projekcije filma rađenog u produkciji Mebius Filma i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR), Reko je kazao kako se ne osjeća herojem.
"Želim da ova priča bude spomenik mojoj majci", kazao je Reko nakon projekcije filma.
"Uradio sam samo ono što bi svi trebalo da urade i ne osjećam se herojem, ali želim da generacije koje dolaze ovo shvate kao poruku kako trebamo biti ljudi i živjeti normalnim životom", dodao je.
Milovoje Čarapić, mještanin sela Bučje, nakon projekcije u Sarajevu kaže kako je "zahvaljujući Bogu i Makedoncu preživio". Danas je sretan što je ova priča ispričana i što pokazuje da je od svega najvažnije biti čovjek, a religija i nacija su sporedne stvari.
"Imam dvije kćerke i odgajam ih tako. One znaju za cijelu priču. Danas je najbolji prijatelj moje kćerke musliman. Kažu mi ljudi, šta će joj on, ali ja im kažem da oni znaju ko su, ali da im to nije i neće biti prepreka prijateljstvu. Ona je upravo s njim bila na matuirskom plesu i ja sam ponosan", priča Milivoje.
Ovakve su priče neprocjenjive za buduće generacije, ne samo da se sazna šta se dešavalo nego da se ne ponovi i da pomažemo jedni drugima, smatra Dragan Simić koji je Reki spasio život. Amira Reku zove bratom. Nije, kaže, znao svih ratnih i posljeratnih godina šta je Reko učinio nakon što mu je spasio život, ali je vjerovao u njegovu dobrotu.
"Prošao sam tri fronta. Znao sam da će kao školovani oficir, kojem sam pomogao da dezertira, sigurno biti u vojnim redovima. Ponosan sam na njega i ovo što je uradio. Kada sam se rastao s njim otišao sam u Zaječar, i rekao svojim sinovima šta sam uradio. Ovu će priču znati i moji unuci i uvijek ću, na bilo kom mjestu, stati ispred njega bez straha, da odbranim ono što je učinio i što sam ja uradio za njega", rekao je Simić nakon prikazivanja filma.
Amir, Dragan i Milivoje danas su primjer hrabrosti i iznad svega ljudskosti, koja obavezuje sve generacije.
