Američki mediji analizirali su uzroke i posljedice rasističkog nasilja u Charlottesvilleu u Virdžiniji prošle sedmice, što je bila tema na 'Zašto?'.
Prije dvije godine smo zagovarali stajalište da su rasistička uvjerenja možda u padu među bjelačkom populacijom u SAD ali da se rasna nejednakost i dalje održava nizom mehanizama kojima su zaražene navodno rasno neutralne instutucije, pišu Fredrick C. Harris and Robert C. Lieberman u svom tekstu u mjesečnom časopisu Foreign Affairs:
‘No nakon prošlonedjeljnog spektakla rasističkog nasilja i podrške predsjednika Donalda Trumpa bijelim superematistima u njegovim naknadnim izjavama zapitali smo se da li smo bili i suviše optimistični. Da li se brutalni rasizam prethodnih perioda samo sakrio u podzemlju kako bi se sada pojavio prerušen u neonaciste koji nose baklje i američkog predsjednika.’
Trump je učinio dosta da bi pospješio ovaj utisak sa kampanjom koja je evocirala dobra vremena prosperiteta i društvene kohezije za bijelce – što za manjine predstavlja period segregacije -- ali ne bismo za događaje u Charlottesvillu trebali kriviti sano gomilu odbojnih učesnika marša ili besmislicama plitkog, neupućenog i izlobnog čovjeka jer je rasizam veoma živ u SAD i ne smijemo ni za trenutak popusti u našem oprezu prema njegovom manifestaciji i posljedicama, zaključuju autori.
Američki bjelački nacionalisti možda nose svastike, pozdravljaju nacističkim pozdravom, kliču ‘Krvi i tlu’ kako bi ih svi vidjeli, uzvikuju ‘Heil Trump!’ i slave nasljeđe osnivača Američke nacističke partije Georgea Lincolna Rockwella, piše Casey Michel u osvrtu u Washington Postu:
‘Ali ovim američkim bjelačkim suprematistima, uzor nije nacistička Njemačka. Njihov uzor je Rusija.’
Za vođe rasističkih i krajnje desničarskih organizacija, kao što su David Duke, Richard Spencer i Matthew Hombach, Kremlj je‚ ‘najmoćnija snaga na svijetu‘ a ruski predsjednik Vladimir Putin je postao ‘lider slobodnog svijeta‘.
Statističke brojke, sa 81 posto podrške za Trumpa među evangelistima, je jedna priča a zaglušujuća tišina lidera vjerske desnice ukazuje na drugu, možda i veću, koja stavlja rasizam u srce ovog pokreta, piše Randall Balmer u komentaru za losanđeleski dnevnik.
Razlog za ogromnu podršku Trumpu nije želja da se postave sudije koje su protiv abortusa već povratak osnivačkim principima političkog pokreta i iako sam Trump možda nije rasista predizbornom retorikom je igrao na rasističke sentimente sa izjavama da meksički sudija ne može biti nepristrasan i da su meksikanci silovatelji, smatra autor:
‘U 19. i 20. vijeku, evangelisti su zauzimali stranu onih koji su bili na na marginama društva – žene, siromašni, radnici, ljude druge boje kože. Izbori 2016, zajedno sa anemičnim odgovorom vjerske desnice na rasizam i bjelački suprematizam, sugerira da je ova nekada plemenita i ponosna tradicija moralno bankrotirala.’
