Tokom predsjedničke kampanje, dvojica su kandidata uglavnom izbjegavali govoriti o Afganistanu, unatoč činjenici da se njihovi vojnici još uvijek bore u nečemu što poprima oblike najdužeg američkog rata izvan granica zemlje.
Američki predsjednik Barack Obama i njegov republikanski izazivač, Mitt Romney, u kampanji su spominjali Afganistan vrlo rijetko i samo nakratko. Tokom govora na konvenciji Republikanske stranke, kada je prihvatio nominaciju za predsjednika, u gotovo 40 minuta nije ni jednom pomenuo jedanaestogodišnji angažman Američke vojske u Afganistanu.
A tamo je u više od desetljeća ubijeno više od 2000 Amerikanaca, stotine hiljada je povrijeđeno, a ukupno je potrošeno 574 milijarde dolara. Pa ipak, prema istraživanju Gallupovog instituta, kada Amerikance pitate šta je najvažniji problem kojeg zemlja ima, manje od jednog procenta će odgovoriti: Afganistan.
Urednik u Gallupu, Frank Newport smatra da je to posljedica velike zabrinutosti ljudi u vezi sa zaposlenjem, privredom, ali i posljedica onoga što političari govore i čime se oni bave.
“Da su ikada ljudi čuli kako kandidati ozbiljno razgovaraju o problemu Afganistana, to bi bilo i prioritetno pitanje ispitanicima”, kaže Newport.
Barack Obama i ostali čelnici NATO-a prije dvije godine su postavili decembar 2014., kao datum kada će biti okončane borbene operacije u Afganistanu. Ta odluka je u glavama mnogih Amerikanaca uzeta zdravo za gotovo i pitanje tog rata stavila “u fasciklu - završeno”.
Paralelno, većina Amerikanaca misli da Washington ne treba napustiti Afganistan prije nego što je ta zemlje spremna samostalno obezbjediti svoju sigurnost.
Frustracija, umor i sumnja
Michael O'Hanlon iz Instituta Brookings podsjeća na to da jedanaest godina krvavih napora izaziva frustraciju, i umor. Tu je i sumnja jesu li ostvarenja početnih želja zapravo realna. Ali su, kaže O'Hanlon, ipak dovoljno odgovorni da znaju kako ne treba žuriti s povlačenjem kada već postoji plan da će sve biti završeno za dvije godine.
Predsjednički kandidati Mitt Romney i Barack Obama
Tokom kampanje dvojica su kandidata pominjala datum završetka afganistanske misije, i nije bilo velikog rascjepa u stavovima. I to je, kažu u Gallupu, jedan od razloga što se pitanje tamošnjeg rata ne pominje prečesto: Romney i Obama zapravo su oko ove stvari u principu saglasni, nema razilaženja. Ili barem nema velikog.
Kandidati naime insistiraju na problemima koji su važni za birače, a u kojima njih dvojica imaju oprečne stavove.
Ili pak misle da imaju prednost nad protivnikom, pa insistiraju na različitostima, jer imaju adut kojim ga mogu pobijediti “na njegovom terenu”. Afganistan nije takva vrsta problema.
O'Hanlon misli da je dobra stvar da Afganistan nije postao dio političke rasprave, jer je normalno da ljudi, kad je već o ratu riječ, žele vidjeti energičnu raspravu. A na temu Afganistana takve rasprave ne bi bilo, jer su stavovi Obame i Romneya približeni.
Uz činjenicu da se o Afganistanu razgovaralo malo, ili kratko, još je jedna tema skoro zaobiđena: 2.400.000 vojnih veterana koji su ostali iza ratova u Iraku i Afganistanu. A to je stvarni problem, kaže Tom Tarantino, bivši američki kapetan, sadašnji glavni politički referent Udruženja veterana.
“Ono što smo čuli dosad jeste puno puta ponovljeno 'hvala vam za važe zasluge”, ali ništa konkretno”, kaže Tarantino koji napominje kako veterani ne mare za to što će predsjednici reći o vodjenju rata, nego ih zanima što će novi vrhovni komandant učiniti da se veteranima pomogne prilikom povratka “u normalan život”.
“Možemo mi sada sve vojnike poslati kućama, ali njihovi problemi time ne prestaju, nego počinju”, kaže Tarantino i precizira: “zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvena zaštita. Ti problemi potrajaće i nakon što se svi ratovi završe, bilo za dvije ili deset godina!”
