Direktor Ekonomskog instituta u Bijeljini Aleksa Milojević boravio je u Tuzli gdje je u okviru konferencije sa novinarima, koju je organizirao Helsinški parlament građanja Banja Luka i Fondacija Cure, govorio o stupnju odgovornosti bh. vlasti kada je riječ o nefunkcioniranju sustava zaštite stanovništva od poplava. U razgovoru za RSE Aleksa Milojević kaže da elementarna nepogoda, odnosno izvanredno stanje u BiH traje već 20 godina, te da se građani ove zemlje nakon poplava nemaju čemu nadati sve dotle dok se vlast u ovoj zemlji ne promijeni.
MILOJEVIĆ: Ovo je šteta na štetu. Znači, prvo šteta koja traje 20 godina zbog vlasti koja nije u stanju da razvija privredu nego je uništava, koja povećava nezaposlenost, koja uvećava dugove. Sad je došla i ova elementarna nepogoda, ova prirodna katastrofa, koja nam je, prema procjeni, odnijela 10 posto društvenog proizvoda, odnosno, šteta u BiH je oko 2,5 milijarde, što je 10 posto društvenog proizvoda.
MILOJEVIĆ: Najbolja sanacija ove štete bi bila kada bi se ova elementarna nepogoda, taj dodatni teret koji se navalio na ovaj narod, mogla da iskoristi za promjenu političko-privrednog sistema i da to, pod pritiskom sada povećane socijalne nevolje u koju su ljudi upali, bude razlog, osnova za promjenu političko-privrednog sistema i da se poveća efikasnost. To je jedini način sanacije ove štete. Prema onome što se sada pojavljuje, ne postoji društvena sklonost da se izrazi solidarnost prema ovim ljudima koji su pretrpjeli štetu - ove mjere solidarnosti skoro će više pogađati ljude koji su pretrpjeli štetu nego ove koji nisu, i koji donose odluke.
Ne izdvaja se ova grupa koja je pretrpjela štetu u neku bolje tretiranu grupu, nego će oni biti upravo ti koji će podnositi teret te inflacije, povećanih cijena hrane, namještaj itd., dok će ovi drugi ostati po strani jer neće jednostavno to kupovati. Solidarnost se pretvara u svoju suprotnost jer će ti ljudi biti povećano pogođeni čak i ovom solidarnošću koja se najavljuje.
MILOJEVIĆ: Pokazalo se da ova država ne obezbjeđuje ni minimalnu zaštitu stanovništva, čak ni kad šteta nastane da na neki način ima hrane iz robnih rezervi, da ima čamce, zaštitna odijela itd, a kamoli da planira dugoročne rizike u formi povećanih nasipa ili nekih drugih zaštita. Obaveza je države da zaštiti narod, a ovaj narod u ovoj državi ne uživa bilo kakvu zaštitu.
MILOJEVIĆ: Jesam - jer, u krajnjem slučaju, nikada nije jedan narod izumro zbog toga što je imao pogrešnu vladu. Uvijek se na kraju skupljala snaga da narod promijeni vladu, i uglavnom, u istoriji su se vlade mijenjale, a narodi preživljavali i napredovali. Ja se nadam da će i ovaj narod smoći snage da ne izumre, nego da promijeni ovu pogrešnu vlast.
RSE: Gospodine Milojeviću, skoro mjesec dana od kada su se poplave dogodile u BiH, a još uvijek se čudimo. Ništa se konkretno ne poduzima da se ljudi vrate svojim kućama, a neki da iziđu iz kolektivnih centara.
MILOJEVIĆ: Ovo je šteta na štetu. Znači, prvo šteta koja traje 20 godina zbog vlasti koja nije u stanju da razvija privredu nego je uništava, koja povećava nezaposlenost, koja uvećava dugove. Sad je došla i ova elementarna nepogoda, ova prirodna katastrofa, koja nam je, prema procjeni, odnijela 10 posto društvenog proizvoda, odnosno, šteta u BiH je oko 2,5 milijarde, što je 10 posto društvenog proizvoda.
RSE: Pa čemu se onda građani ove zemlje, posebice oni ugroženi, uopće mogu nadati?
MILOJEVIĆ: Najbolja sanacija ove štete bi bila kada bi se ova elementarna nepogoda, taj dodatni teret koji se navalio na ovaj narod, mogla da iskoristi za promjenu političko-privrednog sistema i da to, pod pritiskom sada povećane socijalne nevolje u koju su ljudi upali, bude razlog, osnova za promjenu političko-privrednog sistema i da se poveća efikasnost. To je jedini način sanacije ove štete. Prema onome što se sada pojavljuje, ne postoji društvena sklonost da se izrazi solidarnost prema ovim ljudima koji su pretrpjeli štetu - ove mjere solidarnosti skoro će više pogađati ljude koji su pretrpjeli štetu nego ove koji nisu, i koji donose odluke.
Ne izdvaja se ova grupa koja je pretrpjela štetu u neku bolje tretiranu grupu, nego će oni biti upravo ti koji će podnositi teret te inflacije, povećanih cijena hrane, namještaj itd., dok će ovi drugi ostati po strani jer neće jednostavno to kupovati. Solidarnost se pretvara u svoju suprotnost jer će ti ljudi biti povećano pogođeni čak i ovom solidarnošću koja se najavljuje.
RSE: Ja sam, također, svakodnevno sa ljudima koji su ostali bez ičega i doslovce su mi rekli da osjećaju strah, jednim dijelom i od države, jer ne znaju što će biti s njima. Primjerice, u Tuzli ljudima koji su pogođeni klizištima geolozi su rekli da tu više života nema, a oni već mjesec dana čekaju da vide hoće li im netko pokazati mjesto gdje života ima i dati im mogućnost da negdje drugo grade svoj dom.
MILOJEVIĆ: Pokazalo se da ova država ne obezbjeđuje ni minimalnu zaštitu stanovništva, čak ni kad šteta nastane da na neki način ima hrane iz robnih rezervi, da ima čamce, zaštitna odijela itd, a kamoli da planira dugoročne rizike u formi povećanih nasipa ili nekih drugih zaštita. Obaveza je države da zaštiti narod, a ovaj narod u ovoj državi ne uživa bilo kakvu zaštitu.
RSE: Jeste li imalo optimistični?
MILOJEVIĆ: Jesam - jer, u krajnjem slučaju, nikada nije jedan narod izumro zbog toga što je imao pogrešnu vladu. Uvijek se na kraju skupljala snaga da narod promijeni vladu, i uglavnom, u istoriji su se vlade mijenjale, a narodi preživljavali i napredovali. Ja se nadam da će i ovaj narod smoći snage da ne izumre, nego da promijeni ovu pogrešnu vlast.
