Prema podacima Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, u tom entitetu se mjesečno prijavi veliki broj povreda na radnom mjestu. Ovaj alarmantni podatak odnosi se samo na slučajeve koje poslodavci prijave, tako da je broj povreda znatno veći.
Ono u čemu se slažu i poslodavci i radnici i resorno ministarstvo jeste da je zakonska regulativa u oblasti zaštite na radu dobra - ali je upitna njena primjena.
Novina je bila obaveza poslodavca da za svako radno mjesto izvrši procjenu rizika i donese akt o procjeni. Upravo je to, slažu se poslodavci, sindikat i inspekcija rada, slabost u cijelom sistemu zaštite na radu.
Izvršni direktor Centra za istraživanje i studije GEA Marko Martić kaže da, iako su poslodavci obavezni donijeti akt o procjeni rizika, više od polovine njih ga uopšte nemaju:
„Čak i oni koji ga imaju, radi se o tome da formalno postoji akt, međutim ne pridržavaju se mjera i uputstava koje taj akt donosi, pa se tako dešavaju nesreće na radu i onim kompanijama i preduzećima koji imaju taj akt“, navodi Martić.
Načelnica odjeljenja zaštite na radu pri Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite RS Vladislava Tadić kaže da i poslodavci i radnici poštuju Zakon o radu, ali ne onoliko koliko bi trebalo. Prijavljene povrede u Republici Srpskoj kreću se od 70 do 90 mjesečno, napominje Tadićeva:
„Te povrede su najčešće u oblasti građevinarstva, šumarstva i metalske industrije. Iako su po izvještajima koje oni dostavljaju te povrede najčešće povreda ruke, noge, zgloba, rijetko glave, ali znači da su prisutne povrede.“
Loša podazkonska akta
U sindikatu upozoravaju da su brojevi povreda alarmantni. Kažu da Odbor za zaštitu zdravlja radnika, koji su osnovali socijalni partneri - nije odgovorio svojim zadacima jer godinu dana ništa nije radio.
Predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić kaže da u zaštiti na radu nisu dobra podzakonska akta.
„Nije dobro to što su podzakonska akta dala mogućnost da vi procjenu rizika dobijete od neke akreditovane agencije koja se bavi time. A znate koje su to agencije? To su dobrostojeći ljudi koji se naglo obogate štancajući akt o procjeni rizika, koji su dobro zaradili, a nisu ni išli u preduzeće izmjeriti. I zato imamo ovakve podatke“, navodi Ranka Mišić.
U Republici Srpskoj sedam firmi ima licencu za procjenu rizika na radnom mjestu. Licence izdaje Ministarstvo rada. I dok sindikalci opominju da resorno ministarstvo mora preuzeti punu odgovornost kako bi se maksimalno zaštitilo zdravlje radnika, u evropskim zemljama zaštiti na radu posvećuje se ogromna pažnja.
Finska primjenjuje direktive Evropske unije koje su osnova za sve propise u oblasti zdravlja i zaštite na radu - kaže Jurgen Heike, dugogodišnji šef odjela zaštite na radu pri finskom Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite.
„Inspektorat za zaštitu na radu ima zaposlenih oko 450 ljudi i godišnji bužet za inspektore od oko 26 miliona eura. Taj iznos raspoređuje se na pet regionalnih inspektorata u državi“, kaže Heike.
Jurgen Heike objašnjava da dužnost finskih inspektora zaštite na radu nije samo kontrola provođenja zakona, već savjetovanja i konsultacije o unapređenju i poboljšanju uslova radnog mjesta.
U Centru za istraživanje i studije GEA takođe napominju da ulaganje u zaštitu na radu nije trošak već investicija. Oni iznose podatak da se na svaki euro uložen u zaštitu na radu vraća tri eura.
Sindikalci Republike Srpske podsjećaju da je zdravo i sigurno radno mjesto prioritet i uvjeravaju da će stanje biti puno gore ukoliko se tom problemu ne posveti neophodna pažnja.
Ono u čemu se slažu i poslodavci i radnici i resorno ministarstvo jeste da je zakonska regulativa u oblasti zaštite na radu dobra - ali je upitna njena primjena.
Novina je bila obaveza poslodavca da za svako radno mjesto izvrši procjenu rizika i donese akt o procjeni. Upravo je to, slažu se poslodavci, sindikat i inspekcija rada, slabost u cijelom sistemu zaštite na radu.
Izvršni direktor Centra za istraživanje i studije GEA Marko Martić kaže da, iako su poslodavci obavezni donijeti akt o procjeni rizika, više od polovine njih ga uopšte nemaju:
„Čak i oni koji ga imaju, radi se o tome da formalno postoji akt, međutim ne pridržavaju se mjera i uputstava koje taj akt donosi, pa se tako dešavaju nesreće na radu i onim kompanijama i preduzećima koji imaju taj akt“, navodi Martić.
Načelnica odjeljenja zaštite na radu pri Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite RS Vladislava Tadić kaže da i poslodavci i radnici poštuju Zakon o radu, ali ne onoliko koliko bi trebalo. Prijavljene povrede u Republici Srpskoj kreću se od 70 do 90 mjesečno, napominje Tadićeva:
„Te povrede su najčešće u oblasti građevinarstva, šumarstva i metalske industrije. Iako su po izvještajima koje oni dostavljaju te povrede najčešće povreda ruke, noge, zgloba, rijetko glave, ali znači da su prisutne povrede.“
Loša podazkonska akta
U sindikatu upozoravaju da su brojevi povreda alarmantni. Kažu da Odbor za zaštitu zdravlja radnika, koji su osnovali socijalni partneri - nije odgovorio svojim zadacima jer godinu dana ništa nije radio.
Predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić kaže da u zaštiti na radu nisu dobra podzakonska akta.
„Nije dobro to što su podzakonska akta dala mogućnost da vi procjenu rizika dobijete od neke akreditovane agencije koja se bavi time. A znate koje su to agencije? To su dobrostojeći ljudi koji se naglo obogate štancajući akt o procjeni rizika, koji su dobro zaradili, a nisu ni išli u preduzeće izmjeriti. I zato imamo ovakve podatke“, navodi Ranka Mišić.
U Republici Srpskoj sedam firmi ima licencu za procjenu rizika na radnom mjestu. Licence izdaje Ministarstvo rada. I dok sindikalci opominju da resorno ministarstvo mora preuzeti punu odgovornost kako bi se maksimalno zaštitilo zdravlje radnika, u evropskim zemljama zaštiti na radu posvećuje se ogromna pažnja.
Finska primjenjuje direktive Evropske unije koje su osnova za sve propise u oblasti zdravlja i zaštite na radu - kaže Jurgen Heike, dugogodišnji šef odjela zaštite na radu pri finskom Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite.
„Inspektorat za zaštitu na radu ima zaposlenih oko 450 ljudi i godišnji bužet za inspektore od oko 26 miliona eura. Taj iznos raspoređuje se na pet regionalnih inspektorata u državi“, kaže Heike.
Jurgen Heike objašnjava da dužnost finskih inspektora zaštite na radu nije samo kontrola provođenja zakona, već savjetovanja i konsultacije o unapređenju i poboljšanju uslova radnog mjesta.
U Centru za istraživanje i studije GEA takođe napominju da ulaganje u zaštitu na radu nije trošak već investicija. Oni iznose podatak da se na svaki euro uložen u zaštitu na radu vraća tri eura.
Sindikalci Republike Srpske podsjećaju da je zdravo i sigurno radno mjesto prioritet i uvjeravaju da će stanje biti puno gore ukoliko se tom problemu ne posveti neophodna pažnja.