RSE: Pročitao sam neki dan kako će Akademija uskoro početi izgradnju svoje zgrade. Dokle se stiglo sa izgradnjom i dokle ćete biti podstanari?
MEHIĆ: Istina je da je kantonalni Zavod za izgradnju odnosno njegov direktor, gospodin Besim Mehmedić, pokrenuo to pitanje u jednom razgovoru prije jedno dvije godine i evo početkom ovog mjeseca smo došli do najboljeg idejnog rješenja. Zaslugom Vlade Kantona Sarajevo, uz pomoć resornog Ministarstva za kulturu i kantonalnog Zavoda za izgradnju smo odabrali najbolji projekat. Autor je vrsni arhitekta Jonuz Ademović, Mostarac koji živi i radi već šesnaest godina u New Yorku, gdje se i školovao (magistrirao i doktorirao). Lokalitet izgradnje je Skenderija.
RSE: Znači Akademija neće biti dio budućeg kampusa Univerziteta Sarajevo.
MEHIĆ: Mi smo zahvalni Univerzitetu na brizi i prioritetu koji je dao Akademiji scenskih umjetnosti, a koja je trebala dijeliti prostor sa Muzičkom akademijom. Međutim, ovdje na Skenderiji planiramo ono što je predviđeno za scenske umjetnosti. U ovoj zemlji ne postoji niti jedan sličan obrazovni segment, koji bi bio samo za film i televiziju. Nadamo se da će nam se u budućem univerzitetskom kampusu takav prostor omogućiti.
RSE: Na završenom Berlinskom festivalu, direktor Sarajevo Film festivala (SSF) Miro Purivatra i prvi čovjek Fondacije za film Srebren Dizdar promovisali su projekat «Sarajevo – grad filma». Kakav bi to bio grad filma bez prave filmske akademije?
MEHIĆ: Upravo tako. Imao sam priliku razgovarati sa Mirom i sa Srebrenom. Jako mi je drago da je Srebren preuzeo funkciju direktora Fondacije za kinematografiju. Mislim da će ti razumni ljudi, koji imaju pogled u sve to, omogućiti i taj segment obrazovanja i edukacije u oblasti filma. Mi naravno nismo oslonjeni samo na segment obrazovanja. Jako puno smo u sprezi s onim što jeste kulturna i javna manifestacija svega onoga što se ovdje proizvodi, i kroz studentske radove i sa onim što jeste SSF i teatarski festival MESS. Znači, u sklopu buduće zgrade Akademije scenskih umjetnosti će zasigurno biti predstavljene i takve manifestacije. Kao što znamo, i SSF isto tako muku muči s prostorom. Imamo viziju da tokom ljetnog perioda, u toku ljetnog raspusta, zajedno sa SSF-om radimo talent-kampus za sve mlade umjetnike iz cijele regije. To su samo počeci. Edukativni prostor koji će biti napravljen, sigurno će omogućiti i mnoge kulturne sadržaje.
RSE: Za Akademiju i njene profesore i saradnike su vezani svi uspjesi bosanskohercegovačke kinematografije, kao i uspjesi našeg pozorišta. Nema svjetskog priznanja, a da nije u vašim vitrinama.
MEHIĆ: Upravo tako. Ovu školu su završili vrsni glumci, koji su sada na pozorišnim daskama i ispred filmskih kamera. Isto tako vrsni reditelji, i Danis Tanović i Jasmila Žbanić i Pjer Žalica i Srđan Vuletić i Dino Mustafić. Svi oni su takođe u nastavi. Zaista mi je drago da je Danis Tanović od ove akademske godine krenuo u nastavni proces Akademije, s obzirom da se vratio i da želi da živi u Sarajevu. Ne očekujemo da Kanton Sarajevo ili Federacija BiH u cijelosti stanu iza ovog projekta buduće zgrade Akademije scenskih umjetnosti, ali očekujemo njihovu zdušnu podršku.
RSE: Koliko će ti novi prostori uticati na kvalitet nastave, a samim tim i na kvalitet naše kinematografije, našeg pozorišta i naše scenske umjetnosti uopšte?
MEHIĆ: Sigurno da će mnogo uticati. Ograničeni prostorom, mi nismo bili u mogućnosti da se razvijamo u onim oblastima umjetnosti koje nam mladi svijet traži. Mnogi odsjeci nisu bili otvoreni. Upravo smo završili jedan elaborat za buduće studente odsjeka za produkciju, u kojem je učestvovao i profesor Kenović. Mislimo da ćemo, uz razumijevanje našeg resornog ministarstva, naredne akademske godine otvoriti studij za buduće producente i menadžment u kulturi i umjetnosti.
RSE: Kad već govorimo o nastavi, ne možemo da ne pomenemo bolonjske principe. Razgovarao sam s nekim ljudima s umjetničkih fakulteta, uključujući tvoje kolege. Mišljenja su podijeljena. Jedni kažu kako je školovanje po bolonjskim principima protivno vašim pedagoškim normama i standardima, dok drugi opet tvrde da su kao pisani za vas.
MEHIĆ: Ja sam na liniji ovog drugog razmišljanja. Bolonjski princip spočiva u tome da je manji broj studenata oslonjen na nastavnika. Mi to hoćemo da podcrtamo ne samo kroz bolonjski proces, nego i kroz način na koji se nastava odvija, pogotovo kada je Akademija scenskih umjetnosti u pitanju. To je jedan zahtjevan proces. Tu je isprepleteno učenje, istraživanje i stvaranje. Za takav jedan zahtjevan proces sigurno da je potreban jedan veći napor i nastavnika i saradnika, kako bi danas-sutra dobili što bolje umjetnike.
RSE: Ti si u jednom razgovoru rekao da školovanje jednog vašeg studenta na bilo kojem odsjeku podrazumijeva iste obaveze kao recimo školovanje pilota.
MEHIĆ: Upravo tako. Studij jeste zahtjevan. Ti si čovjek koji je puno radio na televiziji i znaš šta znači napraviti jedan televizijski prilog za informativnu emisiju. E sad, možete misliti kada svaki student, recimo konkretno režije ili glume, ima za svoj semestralni rad u završnom ispitu praktični rad. Znači, potrebno je jako puno, ne samo zalaganja nastavnika i nastavničkog kadra, nego svega onoga što opslužuje u svim oblastima umjetnosti za koju se školuje, i kada je u pitanju film i kada je u pitanju televizija i kada je u pitanju teatar.
RSE: Ja se nadam da ćemo uskoro imati pravu pravcatu Akademiju, dobro opremljenu, u dobrim prostorima i sa profesorima s kojima već raspolaže, i da će ona biti uzor i parametar za sve.
MEHIĆ: Puno ti hvala. Ja se takođe nadam da to neće ostati samo na idejnom projektu, nego da će se od ovog trenutka krenuti dalje prema onome što nam je cilj – da napravimo izvedbeni i glavni projekat buduće zgrade Akademije scenskih umjetnosti i da što prije uđemo u novu zgradu, s novim odsjecima, s proširenim nastavničkim resursima. Isto tako nam je velika želja da naše mlade, talentirane ljude, koji su završili ovu Akademiju, danas-sutra uposlimo u nastavničkom i saradničkom svojstvu.
