Dostupni linkovi

Agencija EU: Pandemija COVID-19 i glad mogle bi povećati migracije prema Evropi


Migrantski radnici u Rusiji tokom pandemije COVID-19, april, 2020.
Migrantski radnici u Rusiji tokom pandemije COVID-19, april, 2020.

Pandemija COVID-19, bolesti koju izaziva novi korona virus SARS-Cov-2, mogla bi na Bliskom Istoku i Sjevernoj Africi izazvati nestašicu hrane, destabilizirati države, oslabiti sigurnost i ojačati militantne skupine poput tzv. Islamske države. To bi moglo dovesti do “povećanja migracije prema Evropi u srednjoročnom periodu”, upozorila je agencija Evropske unije za azil.

Evropski potporni ured za azil (EASO) navodi da je trenutno zatvaranje država i granica zbog pandemije smanjilo broj tražitelja azila u zemljama članicama Evropske unije, Norveškoj i Švicarskoj. Prema podacima za mart 2020. zabilježeno je samo oko polovice zahtjeva za azil u odnosu na februar ove godine.

Agencija za evropsku graničnu i obalnu stražu (FRONTEX) Evropske unije je saopćila da je u istom razdoblju prepolovljen i broj ilegalnih prijelaza u zemlje EU-a.

“Glavne zemlje porijekla podnositelja zahtjeva za azil u Evropskoj uniji imaju srednju do visoku ranjivost na opasnosti (uključujući infekcije) i trpe zbog manjka sposobnosti suočavanja s njima. Rizik od destabilizirajućih učinaka uslijed izbijanja COVID-19 može potencijalno utjecati na budućnost azilantskih trendova”, navodi se u izvještaju. Dodatno, neke zemlje EU-a na Sredozemnom moru upozoravaju kako kriza zbog COVID-a 19 otežava prihvaćanje migranata spašenih na moru.

Slabljenje država i jačanje terorista

Među najranjivije zemlje EASO svrstava Afganistan, Bangladeš, DR Kongo, Eritreju, Somaliju i Siriju u kojima, navodi se kao primjer, kronično nedostaje zdravstvenih radnika, opreme i bolnica, odnosno bolničkih kreveta.

“Povrh svega, redovno pranje ruku nije moguće bez tekuće vode, a 84 posto svih kućanstava u DR Kongo nema pristup vodi i sredstvima za pranje ruku, kao ni više od polovice svih domaćinstava u Sudanu, Somaliji, Gvineji i Obali Slonovače. Slično tome, socijalna/fizička distanca nije moguća za one koji žive u prenapučenim uvjetima. U Sudanu 92 posto gradskog stanovništva živi u tzv. slamovima, a ta situacija je uobičajena i u Somaliji, Afganistanu, Bangladešu i Nigeriji.

Konačno, niska razina pismenosti može spriječiti širenje provjerenih informacija i uputa, a ograničenja kretanja možda nisu moguća ako države ne mogu nadoknaditi štetu koja nastaje zbog toga što je ljudima naređeno da ostanu u kućama”, navodi se, između ostalog u izvještaju EASO-a koji ističe da bi “s pandemijom COVID-a 19 u nekim zemljama moglo doći i do pandemije gladi”.

Kao jednu od opasnosti na koju upozorava Evropski potporni ured za azil (EASO) je i zaustavljanje operacija globalne koalicije protiv terorizma na Bliskom Istoku. EASO navodi da je to ostavilo jaz koje militantne i terorističke skupine među koje svrstava i tzv. Islamsku državu, koju je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija stavilo na listu terorističkih organizacija.

“Ironično, IDIL je već samoizoliran. Njegovi sljedbenici žive u udaljenim skrovištima, koriste neovisne zalihe hrane i vode i napajaju elektroničke uređaje solarnom energijom, tako da su već socijalno/fizički izolirani i dobro pripremljeni za ograničenja kretanja koje su uvele vlasti. Budući da su lokalne sigurnosne snage slabo opremljene i nemaju pristup pomoći u katastrofama, nakon što virus učini svoje, međunarodnoj zajednici mogao bi se vratiti pregrupirani IDIL još aktivniji u većem dijelu takozvanog kalifata”, upozorava se u izvještaju. U dijelu izvještaja u kojem se posebno govori o IDIL-u EASO, između ostakig, navodi kako se novi korona virus u propagandnim porukama militanata naziva “osvetom Kinezima, Irancima, Americi i Zapadu” te da se “sljedbenici IDIL-a ne trebaju plašiti tog virusa sve dok su u džihadu”.

“Izbijanje pandemije COVID-a 19 ubrzalo je povlačenje vojnika međunarodne koalicije iz Iraka, a vlasti u iračkom Kurdistanu upozorile su da IDIL može iskoristiti situaciju za teritorijalno širenje. Zarobljeni militanti IDIL-a uspjeli su pobjeći iz zatvora u Hasakehu 30. marta, a prelazak militanata u Irak predstavljalo bi daljnje prijetnje iračkoj sigurnosti. Ti militanti bili bi dodatna snaga procijenjenom broju od oko 30.000 članova grupe koja još uvijek djeluje na pograničnom području između Sirije i Iraka. Sljedećih će nekoliko mjeseci biti presudno, posebno kako i kada će se nastavizi koalicijske operacije na Bliskom Istoku i u kojoj mjeri će ratovi i sukobi rezultirati povećanim unutarnjim i međunarodnim raseljenjima”, upozorava se u izvještaju EASO-a.

855.700 tražitelja azila

U izvještaju EASO-a se navodi da je u januaru 2020., prije izbijanja pandemije COVID-a 19, predano oko 65.300, a u februaru 61.100 zahtjeva za azil u zemljama EU-a, te u Norveškoj i Švicarskoj koje su dio Šengena. U martu je predano 34.737 zahtjeva. Najviše zahtjeva podnijeli su migranti iz Sirije, Afganistana i Columbije te Venezuele. U martu je doneseno oko 46.300 prvostepenih odluka.

Ukupno oko 855.700 migranata čeka na odobrenje ili odbijanje azila na prvostepenom ili žalbenom nivou. Od toga više od polovice ili 485.500 zahtjeva čeka na prvostepenu odluku. Među njima je oko 50.200 Sirijaca, oko 53.300 Afganistanaca, oko 21.000 Pakistanaca, oko 20.300 Turaka, oko 19.300 Venezuelanaca i oko 19.000 Iračana.

U martu je odobreno oko 28 posto podnesenih zahtjeva za azil od čega su dvije trećine tražitelja dobile status izbjeglice. Među njima je 80 posto Sirijaca koji u većini država EU-a, Norveške i Švicarske dobiju neku vrstu međunarodne zaštite, te 79 posto Eritrejaca, navodi EASO u zasebnom izvještaju.

Najviše novih zahtjeva za azil tokom marta 2020. podnijeli su Sirijci (oko 14.500), slijede Afganistanci (oko 13.300) te Kolumbijci (oko 10.200) i Venezuelanci (oko 10.100). Među brojnijima su i državljani Perua (oko 1.000), Ukrajine (oko 620), Salvadora (oko 939) te Egipta (oko 580). Najviše žalbi na odbijenicu za azil podnijeli su Nigerijci, Afganistanci i Iračani dok oko 20 posto takvih žalbi otpada na državljane zemalja Zapadnog Balkana, Rusije i Moldavije, navodi se u izvještaju EASO-a.

Nakon što je u Evropsku uniju 2015. godine stiglo više od milion tražitelja azila, EU je usporila imigraciju i pružila pomoć Turskoj i Libiji za zatvaranje glavnih ruta koje koriste migranti. Podaci UN-a pokazuju da je nešto manje od 123.000 migranata prošle godine ušlo u EU, a 22.000 u prva tri mjeseca 2020. godine.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG