Autori: Michael Scollon i Radio Azadi, afganistanski servis Radija Slobodna Evropa
Ahmad Ghani Khosrawi uložio je dvije decenije svog života radeći na obnovi obrazovnog sistema u Afganistanu, samo da bi se, nakon povratka talibana na vlast, u inostranstvu ponovno našao u izgradnji svoje karijere.
Odlaskom u Njemačku, Khosrawi, koji je vodio Fakultet književnosti i humanističkih nauka na Univerzitetu Herat, pridružio se egzodusu stručnjaka koji su Afganistan ostavili bez nekih od najboljih i najbistrijih umova dok se zemlja ponovo prilagođava novim vladarima u Kabulu.
Mnogi su otišli prije povlačenja američkih i stranih snaga prije godinu dana, predviđajući da se era napretka i veza sa Zapadom bliži kraju.
Drugi, poput Khosrawija, pridružili su se egzodusu tek nakon što su talibani preuzeli vlast u avgustu 2021. godine i popunili prazne pozicije sa često nekvalifikovanim lojalistima.
"Došli su i postavili svoje ljude", rekao je Khosrawi o stanju u obrazovanju. "Naravno, to je bio fatalan udarac za univerzitet i uzrokovao je da veliki broj profesora napusti zemlju."
Odliv mozgova
Godinu dana kasnije, talibanska vlada bori se sa "odlivom mozgova" koji joj onemogućuje pružanje osnovnih usluga i suočavanje sa razornom ekonomskom i humanitarnom krizom.
Gubitak kvalifikovanih radnika posebno je uticao na sektore zdravstva, obrazovanja, sigurnosti i pravosuđa, kaže Mehran Weeda, jedna od rukovodilaca Centra za napredne međunarodne studije (CAIS) na Univerzitetu Exeter u Velikoj Britaniji.
"Iako tačni brojevi nisu dostupni, sa sigurnošću se može reći da je na hiljade visokokvalifikovanih i obrazovanih Afganistanaca napustilo zemlju", rekla je ona.
Mnogi koji su otišli su se školovali u inostranstvu ili obučavali na elitnim stranim vojnim akademijama pod prethodnom vladom koju je podržavao Zapad i koja je preuzela vlast nakon invazije na Afganistan pod vodstvom SAD-a 2001. godine.
"Doktori, inžinjeri, sudije i advokati bili su među onima koji su imali finansijska sredstva, obrazovanje i vještine koje su mogle olakšati emigraciju", rekla je Weeda. "Gubitak takvog ljudskog kapitala, jednostavno rečeno, poguban je za Afganistan."
Talibani se već suočavaju sa ogromnim preprekama koje bi na test stavile bilo koju vladu. Njihovu vladavinu i dalje službeno ne priznaje nijedna zemlja, a isporuka obećane međunarodne pomoći namijenjene zemlji kako bi se nosila sa humanitarnom krizom koja je izazvana glađu, sušom i nesigurnošću, zakomplikovana je međunarodnim sankcijama koje su nametnute ovoj militantnoj grupi.
Sa druge strane, povratak talibana svojim ozloglašenim ograničenjima za žene i zabrani obrazovanja djevojčica u kombinaciji sa njihovim neuspjehom da ispune vlastita obećanja da će podržavati slobodne medije, pridonijeli su njihovoj izolaciji na međunarodnoj sceni.
'Početi od nule'
Sima Stanekzai imenovana je na mjestu zamjenice guvernera provincije Jowzjan 2021. godine, nakon što je 15 godina radila kao reporterka i aktivistica.
Njena pozicija je bila najviša koju je ikada imala žena u sjevernoj pokrajini za vrijeme prethodne vlade. No, povratak talibana na vlast naveo ju je da sa porodicom pobjegne u Njemačku zbog straha od odmazde.
Sada osjeća da je 20 godina truda i službe u Afganistanu izgubljeno preko noći.
"Uvijek moramo početi od nule u Afganistanu da bismo postigli napredak, ako uopće i budemo napredovali", rekla je Stanekzai za Radio Azadi, afganistanski servis Radija Slobodna Evropa."I onda se opet sve zabrlja."
Žene nisu imale praktički nikakva prava tokom prvog mandata talibana na vlasti od 1996. do 2001. Čak i tokom 20 godina strane vojne prisutnosti nakon invazije pod vodstvom SAD-a 2001., žene su se još uvijek suočavale s velikim preprekama u ostvarivanju svojih novostečenih prava.
U najnovijem izvještaju specijalnog američkog generalnog inspektora za obnovu Afganistana, objavljenom 30. jula, navedeno je da su "iako su mogućnosti dostupne afganistanskim ženama polako rasle pod Islamskom Republikom u poređenju s prethodnim godinama talibanske vladavine, ženska prava i rodno osviještena pitanja u Afganistanu nisu uspjela postići strukturnu promjenu koju su SAD i međunarodni partneri predviđali."
Behnaz Rasuli bila je među ženama koje su prihvatile post talibanski sistem koji je ženama omogućio rad i sudjelovanje u javnom životu. Otvorila je šivaći obrt u gradu Heratu, držeći dvije trgovine u kojima su bile zaposlene samo žene, prije nego što je izgubila nadu.
"Nažalost, dolaskom talibana morala sam na brzinu zatvoriti radnje jer sam se plašila da bi prodavačice mogle biti ozlijeđene, rekao je Rasuli za Radio Azadi."Ženama je malo po malo pala motivacija, neke su se odselile, a sreća nije bila na našoj strani i ja sam zatvorila radnju.
Nakon što je pokupila ono što joj je ostalo od skromne ušteđevine i Rasuli je otišla u inostranstvo.
Promatrači vjeruju da će odlazak kvalifikovanih edukatorica u inostranstvo značajno ugroziti budućnost obrazovanja djevojčica, što je perspektiva o kojoj se raspravljalo na velikom skupu vjerskih učenjaka kojeg su u junu u Kabulu organizovali talibani.
"Ako talibani dopuste srednjoškolkama da se vrate na nastavu, bit će manjka učiteljica", rekla je Weeda iz CAIS-a u komentaru za RFE/RL.
"Ovo bi moglo biti složeno činjenicom da muškim nastavnicima neće biti dopušteno podučavati djevojke. Isto tako, mnogi univerziteti već se suočavaju s nedostatkom ženskog osoblja, naročito profesorica, budući da je talibanska politika potpuna rodna segregacija u institucijama visokog obrazovanja."
Nije prvi put
Afganistan je kroz ovo već prošao, jer je pretrpio velike odlaske kvalifikovanih radnika nakon sovjetske invazije 1979., kao i tokom građanskog rata 1992.-1996. koji je rezultirao time da talibani prvi put preuzmu vlast.
Svaki put, egzodus je ostavio vakuum talenta koji je zemlju vratio godinama ili decenijama unazad i zahtijevao od njezinih vođa da počnu ispočetka u obuci novih ljudi da popune prazninu.
Čak i dok stotine hiljada Afganistanaca doprinose najnovijem odlivu mozgova napuštanjem zemlje, neki prelaskom u susjedne zemlje poput Pakistana i Irana, a drugi tražeći službeni izbjeglički status u Evropi, Sjedinjenim Državama i drugdje na Zapadu, neki se vraćaju.
Prema podacima Agencije Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR), više od 1.430 afganistanskih izbjeglica dobrovoljno se vratilo u Afganistan od početka ove godine, od kojih se gotovo 300 nastanilo u Kabulu.
Viši časnik za komunikacije UNHCR-a Peter Kessler rekao je za RFE/RL u pisanim komentarima da su te brojke nešto više od brojki za isto vrijeme prošle godine, te više nego dvostruko od onih od prije dvije godine.
Otkako su talibani preuzeli Kabul 15. avgusta 2021., njihovo vodstvo pokušava potaknuti državne službenike, vojno i sigurnosno osoblje, prosvjetne radnike i druge da ostanu ili se vrate u zemlju s oko 40 miliona ljudi.
Talibani su obećali amnestiju za sigurnosne snage i druge koji su radili za prethodnu vladu, te su tvrdili da će onima koji su već otišli "sve biti oprošteno", a profesionalci će biti tretirani kao "heroji" po povratku u zemlju.
Talibani su dali ta obećanja u pisanom obliku u maju kada su objavili ciljeve i dužnosti svoje nove Komisije za kontakt s afganistanskim osobama koja je imala za cilj regrutirati istaknute profesionalce za povratak u Afganistan.
Talibani su ponudili garancije bivšim političarima i vojnicima koji su se plašili za svoju sigurnost, rekavši da će im biti pruženo privremeno utočište i zaštita. Što se tiče privatnog sektora, talibani su obećali da će "ako netko stvori problem povratnicima, s njim će se pozabaviti".
Na svom Twitteru Komisija je otvoreno pružila ruku pomirenja onima koji su emigrirali, pozivajući "akademske, političke i intelektualne ličnosti, stručnjake, intelektualce i sve Afganistance koji žive izvan zemlje" da se vrate.
Ali mali broj političara, sigurnosnog osoblja i dužnosnika koji su služili bivšoj vladi je prihvatilo talibansku ponudu. Međunarodne organizacije za ljudska prava optužuju militantnu skupinu za stotine kršenja ljudskih prava otkako je preuzela vlast, uključujući izvansudska ubistva, proizvoljna pritvaranja i mučenje onih povezanih sa svrgnutom vladom, branitelja ljudskih prava i novinara.
Nepopravljiva šteta?
Ostaju ozbiljne sumnje u pogledu predanosti talibana da ispune svoja obećanja i sposobnosti da sami kompenziraju odliv mozgova.
Faisal Karimi, bivši profesor novinarstva na Univerzitetu Herat i bivši voditelj Centra za medijske studije u Afganistanu koji sada živi u Sjedinjenim Državama, rekao je da je gubitak kvalificiranih radnika "nenadoknadiv, barem u sljedećem stoljeću".
Prekvalifikacija i formiranje takve radne snage, rekao je Karimi za Radio Azadi, zahtijevat će uspostavu objekata i ulaganja "miliona i milijardi dolara".
Hameed Hakimi, saradnik u Chatham House-u u Londonu i viši saradnik u Atlantskom vijeću u Washingtonu, primijetio je da je i prije talibanskog preuzimanja vlasti, Afganistan već bio jedna od zemalja s najlošijim rezultatima u smislu ljudskog razvoja i drugih mjera.
Gubitak stručnjaka, rekao je, "sigurno bi uticao na dugoročno teško putovanje zemlje prema socio-ekonomskom i društvenom prosperitetu".
Nadoknada za odlaske, rekao je za RFE/RL u pisanim komentarima, zahtijevat će ne samo novac, već i izgradnju povjerenja, od čega, ni jednog ni drugog "trenutno nema."
"Ako porodice i nove generacije osjećaju da je jedini način na koji mogu postati uspješni u životu napuštanje zemlje, izgradnja talentovane radne snage i obrazovane klase muškaraca i žena postat će nemoguća", rekao je Hakimi.