Javnim razgovorom sa jednim od najinovativnijih kompozitora današnjice, Austrijancem Peterom Ablingerom, u ponedjeljak uveče na sarajevskoj Muzičkoj akademiji, počinje novi ciklus Sarajevo Sonic Studio koji će trajati do 7. novembra. Misija ovog projekta je razvoj savremene kulture u Bosni i Hercegovini sa fokusom na razvoj bh. kompozitorske scene.
Prirediće se predavanja, performans, koncert, te izložba posvećena instalacijama Petera Ablingera, a 11 mladih kompozitora iz regije imaće priliku učiti od ovog svjetski renomiranog umjetnika.
Inače, ovo je jedini projekat ovakvog tipa na prostoru bivše Jugoslavije a provodi ga Muzička akademija Sarajevo uz finansijsku podršku Goethe instituta, Centra André Malraux i Francuskog instituta. Poslije Ablingera, drugi ciklus u ovom godini vodiće Vinko Globokar, uvaženi francuski avangardist slovenačkog porijekla.
Kako definiše svoju umjetnost, o upotrebi bijelog šûma u savremenoj umjetničkoj muzici, ali i o tome kako određene zvukove bolje razumije "obično" uho od onog muzički potkovanog - u intervjuu za RSE otkriva Peter Ablinger.
RSE: Da li je ovo prva posjeta Bosni i Hercegovini i kakvi su utisci?
Ablinger: Ovo jeste prva posjeta Sarajevu i Bosni i Hercegovini, odnosno, ovo je najjužnija tačka Balkana koju sam posjetio. Uzbuđen sam što sam ovdje i grad mi se veoma sviđa. Želim naučiti više o vašoj kulturi, tradiciji i o tome kako vijekovima različite tradicije žive na jednom mjestu. Stoga, zadovoljstvo je doći u grad koji slobodno mogu okarakterisati kultnim gradom stare Evrope.
RSE: Pitanje od milion dolara - kako biste opisali svoju muziku?
Ablinger: To je teško pitanje. Moja muzika se vrlo široko isprepliće sa različitim medijima, nije samo namijenjena za koncerte, za klasične muzičke instrumente, ona može biti i instalacija, a ponekad je samo misao od tri riječi. Moje kompozicije nalikuju vizuelnoj umjetnosti jer uopšte nemaju zvuk, mada i dalje smatram da su iznjedrene iz muzike. Tako postupam jer želim shvatiti šta je još muzika.
Znate, kao mladi kompozitor smatrao sam da je muzika zvuk koji proizvode instrumenti tokom nekog koncerta, a onda sam naučio i da je muzika izvan koncertnih dvorana. To su zvukovi koji nas svakodnevno okružuju, u gradu, u prirodi i slično. Od tog trenutka počeo sam istraživati šta je to još muzika. Tako sam naučio, naprimjer, da muzika samu sebe sluša. U tom procesu muzika nije pasivno čulo.
Griješimo kada kažemo da opažamo samo ono što se dešava izvan nas. Ne, suprotno - vi kreirate nešto za vrijeme tog slušanja. Upravo je to ono što sam konačno i naučio jer su mi na početku svi govorili da je slušanje pasivni osjećaj. Ne, to je pogrešno. Ovo novo shvatanje pokušavam primijeniti i u svojim kompozicijama, jer i sa drugima želim podijeliti ovo iskustvo.
RSE: Kada stvarate, šta vas inspiriše? Crpite li ideje iz djelâ ranijih kompozitora?
Ablinger: Inspirisan sam tradicionalnom muzikom, za koju tvrdim da ima karakteristike vizuelne umjetnosti jer sam tokom svog učenja nešto vrlo važno shvatio od vizuelne umjetnosti nego što me to naučila historija muzike. Još kao student kompozicije kasnih 70-ih godina sam razmišljao o ranim apstraknim slikarima 20. vijeka, poput Kazimira Maleviča i njegovog djela "Crni kvadrat" gdje crni kvadrat stoji u centru bijelog kvadrata. Tada sam se zapitao šta bi ovi kvadrati mogli biti u muzici. Moj odgovor me vodio prema bijelom šûmu (bijeli šûm - zvuk koji sadrži mješavinu svih zvučnih frekvencija jednako raspoređenih u rasponu frekvencijskog pojasa, op.a.) - nečemu potpuno nerazrađenom, jasnom bijelom šûmu.
Naravno, bijeli šûm se uvijek koristio u muzici, ali uvijek u jednom razrađenom maniru, kojem inače pribjegavaju kompozitori, ali nikad u svojoj "originalnosti". Tako sam odgovore na svoja specifična pitanja našao kada sam ista pitanja postavio vizuelnoj umjetnosti koja mi je dala bolje odgovore nego što bi to učinile, naprimjer, muzička tradicija i historija.
RSE: Hoćete reći da je muzika fuzija različitih umjetnosti?
Ablinger: Oklijevam da kažem DA. Mene ne interesuje spajanje umjetnosti i to nije ono što nas vodi u sjecište pitanja, nije to Gesamtkunstwerk (umjetničko djelo koje nastaje ravnopravnom i naglašenom saradnjom više umjetnosti, op.a.) ili Wagner (njemački kompozitor Richard Wagner, op.a.) ili miješanje različitih medija.
Zapravo, mogu napraviti ovakvu komparaciju: ako želim shvatiti kuću u kojoj živim, a kuća je muzika, onda ne mogu shvatiti muziku ako sve vrijeme boravim u njoj, već moram izaći vani, moram načiniti nekoliko koraka unazad od kuće, ili moram čak preći na drugu stranu ulice kako bih je vidio u cijelosti, sa svim njenim dimenzijama, a onda kad hodam unazad, ponekad čak zakoračim i u baštu svog komšije - tako da nekad u svojim razmišljanjima zakoračim i u sferu vizuelne umjetnosti. Mene lično ne interesuje vizuelna umjetnost, ali ponekad moram ući i u tuđu kuću kako bih bolje shvatio svoju kuću - muziku zapravo.
RSE: Govorimo li o izvođenju djela savremenih kompozitora, Balkan je i dalje konzervativan. Umjetnici bi se i odvažili svirati takva djela, mada publika ne pokazuje interes. Većini muzičara je opravdanje, pored manjka novca, i to da jedno "obično" uho takvu muziku neće razumjeti. Dijelite li njihovo mišljenje? Treba li biti muzički potkovan da biste shvatili savremenu umjetničku muziku?
Ablinger: I sâm sam iskusio da mnogi moji kompozitorski koncepti, ali i koncepti drugih kolega, ne predstavljaju veći problem muzički neobrazovanoj publici nego, recimo, neka klasično-moderna-složena-dvanaestotonska muzika. Naravno, bolje ćete shvatiti muziku ako imate nekakvo znanje iz te oblasti, mada i ne mora biti slučaj. Navešću vam još jedan primjer.
Postoji snimka koja se sastoji jedino iz zvukova lišća. Čujete kako na vjetru šûmi različito lišće, prvo lišće hrasta, pa lišće breze i tako dalje, i zaista osjetite razliku u šûmu, različite intenzitete tog zvuka. Imam utisak da kome god pustim ovaj zvuk - bilo umjetnicima, profesionalnim muzičarima ili običnim ljudima, poljoprivrednicima - nikome nije potrebno dodatno pojašnjenje, naročito poljoprivrednicima jer su jedini oni prepoznali o kakvom lišću se radi (smijeh).
RSE: Austrijanac ste rodom, ali već godinama živite i radite u Njemačkoj. Kako njemačka publika poima vašu muziku?
Ablinger: Rekao bih vrlo različito. U Njemačkoj imate vrlo snažnu tradiciju prema muzici. Svaki, pa i manji gradovi imaju kuću opere, simfonijski orkestar i slično, tako da činiti neke korake izvan te tradicije se tumači kao čin provociranja te tradicije. Međutim, tu su i ljudi koji žele te nove korake u muzici.
Ali, generalno posmatrajući, u proteklih sedam, osam godina sve više mojih djela se izvode i izvan Njemačke i Austrije, npr. u Velikoj Britaniji i naročito u Sjedinjenim Američkim Državama. Dakle, koraci su postepeni. Još ima osjećaj da sam "nepoželjan" gost na nekim vodećim festivalima tradicionalne muzike u Njemačkoj, ali moram priznati da me mladi muzičari i kompozitori sve više pozivaju na svoje festivale, što je svakako dobar znak.
