Znanstvenik koji je izumio stroj za detektiranje ozonske rupe poručuje da su tehnologije obnovljivih izvora energije još jedna novčana prevara i da Zemlji više nema pomoći.
U doba stroge specijalizacije kemičari, biolozi, klimatolozi i fizičari duboko cijene um kolege znanstvenika devedesetjednogodišnjeg Jamesa Lovelocka, kojem vrlo brzo pridaju superlative "briljantan", "čovjek prije svog vremena", "renesansni znanstvenik"...
Nije ni čudo jer radi se o čovjeku koji je 1950-ih izumio stroj koji se koristio za detektiranje ozonskog sloja. On je bio i prvi koji je bez dlake na jeziku objasnio stručnjacima NASA-e da na Marsu života nema daleko prije nego su sonde ove agencije dokazale isto.
A tu je i njegova čuvena teorija Gaia, po kojoj je Zemlja jedinstveni samoregulirajući super-organizam koja bi trebala redefinirati pogled na vezu između planeta i života kojeg podržava.
No Lovelockovu tvrdnju da je Zemlja već prešla granicu nakon koje više nema oporavka mnogi znanstvenici teško prihvaćaju.
Konrad Steffen direktora Cooperative Institute for Research in Environmental Sciences u Boulderu, Colorado, hvali Lovelocka i kaže:
"On je pionir koji upozorava na veliku promjenu koja slijedi. Međutim, podatke nije lako prihvatiti."
Pitanje klimatskih promjena zaokupilo je u zadnjih 10 godina Lovelockov um više od bilo čega drugog, no i njegovi štovatelji smatraju da je ovu stvar već ostarjeli znanstvenik ipak shvatio krivo. Ili se barem nadaju da je u krivu. Još prije 5 godina u svojoj knjizi "The Revenge of Gaia" uputio je zastrašujuće upozorenje o posljednjoj šansi koju ne smijemo propustiti. No u novoj pod nazivom "The Vanishing Face of Gaia," tvrdi da je sasvim očito da smo propustili zadnji brod.
"Sad je daleko, daleko prekasno," potvrdio je Lovelock.
Svjetskim liderima koji će se uskoro skupiti u New York na klimatskom summit, tri mjeseca prije presudne UN-ove konferencije u Copenhagenu poručuje:
"Pripremite se na promjene i prilagodite se onima koje dolaze. U tom procesu se trebate pripremiti i na velike, velike gubitke života."
Lovelockovo pesimističko uvjerenje da više nismo u stanju spriječiti globalno zagrijavanje i nestanak milijardi ljudskih života ne temelji se na sumnjama u ljudske napore u skoroj budućnosti već na onom što je već učinjeno u prošlosti.
Jer čak kad bi stali s proizvodnjom stakleničkih plinova, poput CO2, već su se pokrenuli prirodni procesi - smanjivanje arktičkog leda, topljenje grenlandske ledene kore, ispuštanje metana iz permafrosta - koji će nastaviti globalno zagrijavanje samostalno.
"Našu trenutnu sklonost da tumačimo klimatske promejne kao nešto na što ćemo se s vemenom moći prilagoditi i kontrolirati sasvim je pogrešno jer će ono što će se događati biti sličnije naglom zaokretu i nekontroliranom procesu," kaže Andrew Watson klimatolog s britanskog University of East Anglia te dodaje: "Ovo je bit njegove poruke."
"Imam najveće cijenjenje prema Jamesu Lovelocku - on je veliki um i veliki znanstvenik, to je neupitno," kaže Rajendra Pachauri, predsjednik Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC), čiji će izvještaj služiti kao znanstveni dokument za klimatske dogovore u UN-u.
"No za sad su dokazi da smo prošli točku s koje više nema povratka nevjerojatno mali. Mislim da ćemo, ako krenemo sad, spriječiti velike katastrofe," dodao je.
Rupa u ozonskom omotaču iznad Antarktika ove godine dostići će 25 miliona kilometara kvadratnih što je dva miliona kilometara kvadratnih manje nego 2008. godine, saopštila je Svjetska meteorološka organizacija (OMM).
Ozonska rupa
Ozonska rupa iznad Antarktika otkrivena je 1980. godine. Počinje da se formira svake godine u avgustu i dostiže svoju maksimalnu veličinu krajem septembra ili početkom oktobra prije nego se što se povuče sredinom decembra.
"Ove godine rupa je počela da se formira nešto ranije", izjavio je Geir Braten, stručnjak za ozonski omotač pri Svjetskoj meteorološkoj organizaciji.
Veličina rupe u ozonskom omotaču danas iznosi 24 miliona kilometara kvadratnih.
Naučnici smatraju da je šteta koju čovjek prouzrokuje takva da ozonski omotač neće biti u normalnom stanju do 2075. godine.
Ozonski omotač štiti zemlju od štetnih ultraljubičastih zraka koji mogu prouzrokovati opekotine, povrede oka i kancer kože.Glavni uzrok nastajanja rupe u ozonskom omotaču je emitovanje štetnih gasova.
U doba stroge specijalizacije kemičari, biolozi, klimatolozi i fizičari duboko cijene um kolege znanstvenika devedesetjednogodišnjeg Jamesa Lovelocka, kojem vrlo brzo pridaju superlative "briljantan", "čovjek prije svog vremena", "renesansni znanstvenik"...
Nije ni čudo jer radi se o čovjeku koji je 1950-ih izumio stroj koji se koristio za detektiranje ozonskog sloja. On je bio i prvi koji je bez dlake na jeziku objasnio stručnjacima NASA-e da na Marsu života nema daleko prije nego su sonde ove agencije dokazale isto.
A tu je i njegova čuvena teorija Gaia, po kojoj je Zemlja jedinstveni samoregulirajući super-organizam koja bi trebala redefinirati pogled na vezu između planeta i života kojeg podržava.
No Lovelockovu tvrdnju da je Zemlja već prešla granicu nakon koje više nema oporavka mnogi znanstvenici teško prihvaćaju.
Konrad Steffen direktora Cooperative Institute for Research in Environmental Sciences u Boulderu, Colorado, hvali Lovelocka i kaže:
"On je pionir koji upozorava na veliku promjenu koja slijedi. Međutim, podatke nije lako prihvatiti."
Pitanje klimatskih promjena zaokupilo je u zadnjih 10 godina Lovelockov um više od bilo čega drugog, no i njegovi štovatelji smatraju da je ovu stvar već ostarjeli znanstvenik ipak shvatio krivo. Ili se barem nadaju da je u krivu. Još prije 5 godina u svojoj knjizi "The Revenge of Gaia" uputio je zastrašujuće upozorenje o posljednjoj šansi koju ne smijemo propustiti. No u novoj pod nazivom "The Vanishing Face of Gaia," tvrdi da je sasvim očito da smo propustili zadnji brod.
"Sad je daleko, daleko prekasno," potvrdio je Lovelock.
Lovelockovo pesimističko uvjerenje da više nismo u stanju spriječiti globalno zagrijavanje i nestanak milijardi ljudskih života ne temelji se na sumnjama u ljudske napore u skoroj budućnosti već na onom što je već učinjeno u prošlosti.
Svjetskim liderima koji će se uskoro skupiti u New York na klimatskom summit, tri mjeseca prije presudne UN-ove konferencije u Copenhagenu poručuje:
"Pripremite se na promjene i prilagodite se onima koje dolaze. U tom procesu se trebate pripremiti i na velike, velike gubitke života."
Lovelockovo pesimističko uvjerenje da više nismo u stanju spriječiti globalno zagrijavanje i nestanak milijardi ljudskih života ne temelji se na sumnjama u ljudske napore u skoroj budućnosti već na onom što je već učinjeno u prošlosti.
Jer čak kad bi stali s proizvodnjom stakleničkih plinova, poput CO2, već su se pokrenuli prirodni procesi - smanjivanje arktičkog leda, topljenje grenlandske ledene kore, ispuštanje metana iz permafrosta - koji će nastaviti globalno zagrijavanje samostalno.
"Našu trenutnu sklonost da tumačimo klimatske promejne kao nešto na što ćemo se s vemenom moći prilagoditi i kontrolirati sasvim je pogrešno jer će ono što će se događati biti sličnije naglom zaokretu i nekontroliranom procesu," kaže Andrew Watson klimatolog s britanskog University of East Anglia te dodaje: "Ovo je bit njegove poruke."
"Imam najveće cijenjenje prema Jamesu Lovelocku - on je veliki um i veliki znanstvenik, to je neupitno," kaže Rajendra Pachauri, predsjednik Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC), čiji će izvještaj služiti kao znanstveni dokument za klimatske dogovore u UN-u.
"No za sad su dokazi da smo prošli točku s koje više nema povratka nevjerojatno mali. Mislim da ćemo, ako krenemo sad, spriječiti velike katastrofe," dodao je.
Ozonska rupa 25 miliona kilometara kvadratnih
Rupa u ozonskom omotaču iznad Antarktika ove godine dostići će 25 miliona kilometara kvadratnih što je dva miliona kilometara kvadratnih manje nego 2008. godine, saopštila je Svjetska meteorološka organizacija (OMM).
Ozonska rupa iznad Antarktika otkrivena je 1980. godine. Počinje da se formira svake godine u avgustu i dostiže svoju maksimalnu veličinu krajem septembra ili početkom oktobra prije nego se što se povuče sredinom decembra.
Naučnici smatraju da je šteta koju čovjek prouzrokuje takva da ozonski omotač neće biti u normalnom stanju do 2075. godine.
"Ove godine rupa je počela da se formira nešto ranije", izjavio je Geir Braten, stručnjak za ozonski omotač pri Svjetskoj meteorološkoj organizaciji.
Veličina rupe u ozonskom omotaču danas iznosi 24 miliona kilometara kvadratnih.
Naučnici smatraju da je šteta koju čovjek prouzrokuje takva da ozonski omotač neće biti u normalnom stanju do 2075. godine.
Ozonski omotač štiti zemlju od štetnih ultraljubičastih zraka koji mogu prouzrokovati opekotine, povrede oka i kancer kože.Glavni uzrok nastajanja rupe u ozonskom omotaču je emitovanje štetnih gasova.
