Što taj turbulentni Balkan (čijeg se imena neki srame, a neki se njime ponose) može, a ne zašto uglavnom ništa ne može - glavno je pitanje na koje optimistički nastoje odgovoriti dvojica bliskih suradnika i poznavatelja regije - dugogodišnji uvodničar londonskog The Economista, Krsto Cvijić, i Peter Sanfey (Piter Sanfi), glavni ekonomski savjetnik u Europskoj banci za obnovu i razvoj za istočnu i jugoistočnu Europu.
Zajednički zaključuju - nada postoji i nema opasnosti da će regija iznenada krenuti unazad, ali dvije uralgične točke i dalje su Kosovo i Bosna i Hercegovina - ističe jedan od autora, Krsto Cvijić:
"Jedna je svakako Kosovo, koja je utoliko neuralgična točka što se tamo u izvjesnom smislu politički i ustavni okviri pomalo razvijaju u određenom pravcu, ali ta sporost ugrožava ekonomsku situaciju, koja se može prenijeti i u političke probleme."
Krsto CvijićCvijić pojašnjava svoju tezu prema kojoj će Srbija, kratkoročno, od samostalnosti Kosova samo profitirati:
"Za Srbiju apsolutno smatram, a to zaista vjerujem i godinama to tako smatram, da je ta amputacija Kosova od Srbije, koja je već uslijedila prije mnogo godina, zapravo realna i tu nema povratka. Srbiju, kao kod svake amputacije, još svrbi i boli to odrezano Kosovo, ali više to nije realan problem. Problem je samo kako to apsorbirati, kako naći neke druge izglede. Dobro je što se Srbija sada spori u Međunarodnom sudu pravde, što postoje neki drugi kanali. Zaista vjerujem, a to sam rekao mnogima u Beogradu prilikom svojim prijašnjih posjeta - Riješiti se Kosova je vaše najveće oslobođenje! To nije popularan stav, ali mislim da je realan."
Druga krizna točka je Bosna i Hercegovina i njezin spori razvitak:
"Ali nekako vjerujem da i ta sporost ima svoju pozitivnu stranu, ako se ne dogodi nešto dobro na brzinu, ili se ne dogodi nešto loše na brzinu, ne dogodi se drama i tragedija. U tom sporom razvitku, sa novim visokim predstavnikom, možda se ipak postignu lokalni sporazumi, a ti su najvažniji do svega, da dođe do sporazuma između političara u Bosni i da se krene naprijed."
Cvijić se ne slaže s najnovijim tvrdnjama francuskog politologa Francka Biancheria kako će Hrvatska u Europsku uniju ući tek 2014. godine, zajedno sa Srbijom:
Peter Sanfey"Zaista ne vjerujem da će to biti 2014. godine. Mislim da će Hrvatska puno prije ući, a da će na koncu ući i druge zemlje. Možda je iskazana godina točna za druge zemlje regije, ali za Hrvatsku zaista vjerujem da je ulazak prije."
U knjizi "Jugoistočna Europa od konflikata do suradnje" obuhvaćene su sve post-jugoslavenske države, osim Slovenije, te Albanija, Bugarska i Rumunjska. Autori ukazuju na svu složenost europskog jugoistoka u posljednjih 20 godina, ali otkrivaju i potencijale za politički i gospodarski razvoj - naglasio je profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, Branko Caratan:
"Vrijednost knjige je u tome da samo ne kuka, nego pokušava optimistički da traži gdje su putovi izlaska iz ove nezahvalne situacije u kojoj se regija našla. Autori to nalaze u političkoj stabilnosti, u jačanju unutar-regionalne razmjene i u priključenju Europskoj uniji."
No, sve dok je pitanje nacije i politike "krvi i tla" važnije od pitanje ekonomije, a u regiji jugoistočne Europe i dalje je još tako, teško se korača ka cilju - ističe autorica predgovora, sveučilišna profesorica i saborska zastupnica, Vesna Pusić:
"Za sada, autori tvrde, imamo samo mogućnosti da tamo dođemo, ali nećemo tamo stići dok ne riješimo barem fundamentalno pitanje - krvi i tla -, odnosno pitanje emotivne transformacije - šovinističke nacije u modernu političku naciju, pitanje odnosa između države i nacije. Kratko rečeno, autori smatraju - Mi možemo!"
Zajednički zaključuju - nada postoji i nema opasnosti da će regija iznenada krenuti unazad, ali dvije uralgične točke i dalje su Kosovo i Bosna i Hercegovina - ističe jedan od autora, Krsto Cvijić:
"Jedna je svakako Kosovo, koja je utoliko neuralgična točka što se tamo u izvjesnom smislu politički i ustavni okviri pomalo razvijaju u određenom pravcu, ali ta sporost ugrožava ekonomsku situaciju, koja se može prenijeti i u političke probleme."
"Za Srbiju apsolutno smatram, a to zaista vjerujem i godinama to tako smatram, da je ta amputacija Kosova od Srbije, koja je već uslijedila prije mnogo godina, zapravo realna i tu nema povratka. Srbiju, kao kod svake amputacije, još svrbi i boli to odrezano Kosovo, ali više to nije realan problem. Problem je samo kako to apsorbirati, kako naći neke druge izglede. Dobro je što se Srbija sada spori u Međunarodnom sudu pravde, što postoje neki drugi kanali. Zaista vjerujem, a to sam rekao mnogima u Beogradu prilikom svojim prijašnjih posjeta - Riješiti se Kosova je vaše najveće oslobođenje! To nije popularan stav, ali mislim da je realan."
Druga krizna točka je Bosna i Hercegovina i njezin spori razvitak:
"Ali nekako vjerujem da i ta sporost ima svoju pozitivnu stranu, ako se ne dogodi nešto dobro na brzinu, ili se ne dogodi nešto loše na brzinu, ne dogodi se drama i tragedija. U tom sporom razvitku, sa novim visokim predstavnikom, možda se ipak postignu lokalni sporazumi, a ti su najvažniji do svega, da dođe do sporazuma između političara u Bosni i da se krene naprijed."
Cvijić se ne slaže s najnovijim tvrdnjama francuskog politologa Francka Biancheria kako će Hrvatska u Europsku uniju ući tek 2014. godine, zajedno sa Srbijom:
U knjizi "Jugoistočna Europa od konflikata do suradnje" obuhvaćene su sve post-jugoslavenske države, osim Slovenije, te Albanija, Bugarska i Rumunjska. Autori ukazuju na svu složenost europskog jugoistoka u posljednjih 20 godina, ali otkrivaju i potencijale za politički i gospodarski razvoj - naglasio je profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, Branko Caratan:
"Vrijednost knjige je u tome da samo ne kuka, nego pokušava optimistički da traži gdje su putovi izlaska iz ove nezahvalne situacije u kojoj se regija našla. Autori to nalaze u političkoj stabilnosti, u jačanju unutar-regionalne razmjene i u priključenju Europskoj uniji."
No, sve dok je pitanje nacije i politike "krvi i tla" važnije od pitanje ekonomije, a u regiji jugoistočne Europe i dalje je još tako, teško se korača ka cilju - ističe autorica predgovora, sveučilišna profesorica i saborska zastupnica, Vesna Pusić:
"Za sada, autori tvrde, imamo samo mogućnosti da tamo dođemo, ali nećemo tamo stići dok ne riješimo barem fundamentalno pitanje - krvi i tla -, odnosno pitanje emotivne transformacije - šovinističke nacije u modernu političku naciju, pitanje odnosa između države i nacije. Kratko rečeno, autori smatraju - Mi možemo!"
