Pitanje koje se nad predizbornu kampanju u Bosni i Hercegovini nadvija u dramatičnim tonovima jest pitanje njezinoga opstanka, odnosno eventualne secesije Republike Srpske.
Za dramatičnost i za dojam da se radi o nečemu što kao da je već sutra na dnevnom redu, pa je zadnji čas da se o tome ozbiljno povede računa, najviše su zaslužna dva aktera - Milorad Dodik i Haris Silajdžić.
O potrebi da se referendumom riješi pitanje statusa Republike Srpske Dodik je počeo govoriti još prije nekoliko godina, kada je razumio da je međunarodna zajednica definitivno odustala od politike čvrste ruke i od primjene tzv. bonskih ovlasti, te da mu zbog manipuliranja referendumom i aluzijama o samostalnosti ne prijete nikakve efektivne sankcije.
Za internu upotrebu, to mu, pak, donosi izgled jakoga i beskompromisnog nacionalnog borca i entitetskog patriota, bez kojega bi opstanak Republike Srpske i srpskoga naroda u Bosni i Hercegovini malne bili dovedeni u pitanje.
Većega političkog kapitala u zemlji, u kojoj je sve podložno nacionalnim resantimanima, ne treba tražiti.
Pri tome Dodik i njegovi suradnici, zapravo, ništa ne riskiraju niti preuzimaju kao obavezu, jer je Republika Srpska sasvim dovoljno osigurana Daytonom, a za njegovu promjenu u međunarodnoj zajednici nema baš nikakvoga interesa.
O nekakvoj stvarnoj secesiji, pak, ni Dodik sam nikada ne govori konkretno, jer najbolje zna koliko je to neostvariv i avanturistički projekt.
O secesionističkim namjerama u Republici Srpskoj, kao o stvarnoj opasnosti, Silajdžić je ovih dana alarmantno govorio na simbolički najvišem svjetskom političkom forumu - u Ujedinjenim nacijama.
Uradio je to sa funkcije trenutnoga predsjedavajućeg u Predsjedništvu BiH, ali bez službene suglasnosti toga tijela, takoreći privatno, što najbolje odslikava paraliziranost najviših institucija države.
Porazno je već samo to da se sudbonosno pitanje, kakvo je opstanak zemlje, može uopće koristiti kao moneta u predizbornome nadmetanju
Razložno je stoga pitanje kakvu korist, i kome, može donijeti ova Silajdžićeva prekooceanska ekskurzija: Bosni i Hercegovini, ili tek njemu samome u predstojećim izborima, kod glasača kojima je njegov zov upućen?
Porazno je već samo to da se sudbonosno pitanje, kakvo je opstanak zemlje, može uopće koristiti kao moneta u predizbornome nadmetanju.
To svjedoči o postojanju jednoga mentalnog zida kojim je kao nematerijalnom ali čvrstom linijom Bosna i Hercegovina već duboko podijeljena, i to se neće promijeniti nikakvim ishodom izbora.
Najvažnije sutrašnje pitanje u ovoj zemlji možda neće biti njezina politička podjela, jer to naprosto ni za koga neće biti istinski poželjno ni izvedivo, nego će najteže i najvažnije pitanje biti - demontiranje ovoga mentalno-političkog zida.
Opšti izbori u BiH 3. oktobra
Opšti izbori
Trećeg oktobra 2010. građani BiH su glasali na sedmim opštim demokratkim izborima od 1990. godine
* Za izbore je bilo registrovano 3.126.599 glasača.
* Građani su mogli birati između 8.730 kandidata, od čega 11 nezavisnih, koji se nalaze na 778 kandidatskih listi i predsstavljaju 39 političke partije i 11 koalicija.
* Na nivou BiH, građani su birali tri člana Predsjedništva te 42 zastupnika za Zastupnički dom Parlamentarne Skupštine BiH.
* U Federaciji BiH, birano je 98 zastupnika za Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH i zastupnici za 10 kantonalnih skupština.
* U Republici Srpskoj, biran je predsjednik i dva potpredsjednika Republike Srpske i 83 poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
* Stranica posvećana izborima OVDJE
* Stranica Centralne izborne komisije www.izbori.ba