RSE: Posljednji izvještaji brojnih organizacija, među njima i Američke obavještajne agencije, upozoravaju da Balkan ponovno postaje zona nesigurnosti. Dijelite li i Vi takvo mišljenje?
O’Reilly: Da, do određene mjere. Situacija nije kakva je bila prije dvadeset godina, u vrijeme raspada bivše Jugoslavije, ali zabrinjavajućih signala ima. Oni su vezani uz pretpostavku da bi se EU i NATO proširili prema Istoku i tako apsorbirali neke od tih zemalja na način što je bio slučaj s državama nekadašnjeg istočnog bloka, ali u doba globalne krize to nije prioritet, i stoga je sasvim jasno da neke od članica Evropske unije shvaćaju da bi u tom "praznom hodu" na Balkanu ponovno moglo doći do problema i da bi se ta regija mogla ponovno naći na vrhu problematičnih regija.
RSE: Među tim "vrhovima" nestabilnosti je i Bosna i Hercegovina. Prijetnje referendumom o otcjepljenju iz Republike Srpske ne prestaju, ali analitičari upozoravaju i na jedan broj mudžahedina, ali i na novu generaciju islamskih ekstremista koja se odgaja u Bosni i Hercegovini? Što je, ako tako možemo uopće govoriti, veći izazov, kada se u svim slučajevima radi o faktorima destabilizacije?
O’Reilly: Mislim da je ideja o secesiji Republike Srpske mnogo opasnija, nego što su to borci koji su ostali nakon rata u Bosni. U posljednje vrijeme mnogo se govori o potencijalnoj secesiji, a i Dodik time prijeti uvijek kada je izazvan, bilo od međunarodne zajednice, bilo od državnog vrha, pa je teško reći da li je to samo retorika, ili ima stvarnog utemeljenja. U svakom slučaju, ne mislim da je to trenutačna i izravna prijetnja Bosni, ali većina faktora koji su stabilizirali Balkan su sve slabiji i slabiji. Zapadna Evropa je okupirana drugim regijama, situacijama, i pitanjima. Mislim da je i prijetnja islamskim ekstremistima ipak donekle preuveličana. Čini mi se da je ta priča veći problem za Veliku Britaniju, nego za Bosnu i Hercegovinu.
RSE: Sve od prije mjesec dana razmišljalo se i okončanju misije Althea u BH, pa se misija ipak produžuje, no da li je odlazak NATO-a iz BH ipak bio preuranjen?
O’Reilly: Razlog ovakvog razmišljanja leži u novoj situaciji, prvenstveno ekonomskoj krizi, ali i interesima evropskih lidera koji sada gledaju na drugu stranu. Ali, ako oni shvate da Balkan treba više paziti ,jer je Bosna pred slomom, vidjet ćete kako će se stanje promijeniti. Balkan sada osjeća da je na neku ruku zanemaren, a u Bruxellesu razmišljanju – možemo ih ostaviti po strani, jer trenutačno se ništa zastrašujuće ne događa. Istina, najnesigurnije je područje upravo BH, ali stvari nisu nepopravljive. Od imenovanog visokoga predstavnika se čeka da se vidi kako će on sudjelovati u rješenju političke krize i kako će se nositi sa problemima. Ja bih to nazvala pozicijom – čekanja i gledanja, jer evropski lideri se bavi nekim dalkeo većim krizma.
RSE: Trenutačno su zategnuti odnosi Hrvatske i Slovenije, ali tu su i odnosi Srbije i Kosova. Srpski predsjednik Tadić je ponovno kazao da Beograd nikada neće priznati Kosovo, ni direktno, ni indirektno, Priština optužuje Srbiju za destabilizaciju sjevernog dijela Kosova. Mislite li da bi se to moglo pretvariti u jednu vrstu zamrznutog konflikta?
O’Reilly: Moram iskreno reći – prerano je na takvo pitanje odgovoriti. Možda se i radi o zamrznutom konfliktu, ali kada smo govorili o tom pojmu uglavnom smo mislili na Pridnjestrovlje ili Gruziju. Kosovo je nešto novo i svaka ocjena je preuranjena. Ne treba zaboraviti da se punih 14 godina nakon Daytona bavimo Bosnom i međunarodna zajednica iznova shvaća koliko je to važna tema, jer se mnogo toga još nije riješilo, i ponovno se ističe – trebamo učiniti više da pomognemo preobražaju Bosne. Kosovo kao država postoji tek nešto više od godinu dana i teško je u tom vremenu utvrditi da li se radi o zamrznutom konfliktu. Uvjerena sam da će mnogo toga ovisiti kako o investicijama koje budu dolazile na Kosovo, od prisutnosti međunarodne zajednice na Kosovu, ali i od sposobnosti samih kosovskih lidera, od ekonomske krize, ali i svakako od toga što se događati u njihovom susjedstvu, posebno Srbiji, ali i u određenoj mjeri i u Albaniji.
RSE: Nedavno je predsjednik Srpske napredne stranke, bivši radikal, Tomislav Nikolić govorio o nekom novom vojnom savezu sa Rusijom. Imate li ideju što bi to moglo biti?
O’Reilly: Vidjela sam to, ali ne znam što to konkretno znači. Možda je to ono što bi Nikolić želio, kada bi bio predsjednik Srbije. Vrlo vjerojatno bi želio neku snažniju vezu Srbije i Rusije, a što bi uključivalo jednu vrstu vojne suradnje, na način na koji Srbija sada surađuje s NATO-om, uostalom kao i druge balkanske zemlje. No, možda Nikolić misli o nekom partnerskom odnosu, no treba ga podsjetiti da Rusija ne treba ravnopravne partnere. To jednostavnije nije način na koji Rusija funkcionira. Ona traži satelite. Čini mi se da bi Nikolić za Srbiju želio poziciju kakvu je nekada imala Jugoslavija , no, to je nemoguće, najprije i zbog trenutačnih odnosa susjednih zemalja, kako prema Zapadu, tako i prema Rusiji.
O’Reilly: Da, do određene mjere. Situacija nije kakva je bila prije dvadeset godina, u vrijeme raspada bivše Jugoslavije, ali zabrinjavajućih signala ima. Oni su vezani uz pretpostavku da bi se EU i NATO proširili prema Istoku i tako apsorbirali neke od tih zemalja na način što je bio slučaj s državama nekadašnjeg istočnog bloka, ali u doba globalne krize to nije prioritet, i stoga je sasvim jasno da neke od članica Evropske unije shvaćaju da bi u tom "praznom hodu" na Balkanu ponovno moglo doći do problema i da bi se ta regija mogla ponovno naći na vrhu problematičnih regija.
RSE: Među tim "vrhovima" nestabilnosti je i Bosna i Hercegovina. Prijetnje referendumom o otcjepljenju iz Republike Srpske ne prestaju, ali analitičari upozoravaju i na jedan broj mudžahedina, ali i na novu generaciju islamskih ekstremista koja se odgaja u Bosni i Hercegovini? Što je, ako tako možemo uopće govoriti, veći izazov, kada se u svim slučajevima radi o faktorima destabilizacije?
O’Reilly: Mislim da je ideja o secesiji Republike Srpske mnogo opasnija, nego što su to borci koji su ostali nakon rata u Bosni. U posljednje vrijeme mnogo se govori o potencijalnoj secesiji, a i Dodik time prijeti uvijek kada je izazvan, bilo od međunarodne zajednice, bilo od državnog vrha, pa je teško reći da li je to samo retorika, ili ima stvarnog utemeljenja. U svakom slučaju, ne mislim da je to trenutačna i izravna prijetnja Bosni, ali većina faktora koji su stabilizirali Balkan su sve slabiji i slabiji. Zapadna Evropa je okupirana drugim regijama, situacijama, i pitanjima. Mislim da je i prijetnja islamskim ekstremistima ipak donekle preuveličana. Čini mi se da je ta priča veći problem za Veliku Britaniju, nego za Bosnu i Hercegovinu.
Ako oni shvate da Balkan treba više paziti ,jer je Bosna pred slomom, vidjet ćete kako će se stanje promijeniti. Balkan sada osjeća da je na neku ruku zanemaren, a u Bruxellesu razmišljanju – možemo ih ostaviti po strani, jer trenutačno se ništa zastrašujuće ne događa.
O’Reilly: Razlog ovakvog razmišljanja leži u novoj situaciji, prvenstveno ekonomskoj krizi, ali i interesima evropskih lidera koji sada gledaju na drugu stranu. Ali, ako oni shvate da Balkan treba više paziti ,jer je Bosna pred slomom, vidjet ćete kako će se stanje promijeniti. Balkan sada osjeća da je na neku ruku zanemaren, a u Bruxellesu razmišljanju – možemo ih ostaviti po strani, jer trenutačno se ništa zastrašujuće ne događa. Istina, najnesigurnije je područje upravo BH, ali stvari nisu nepopravljive. Od imenovanog visokoga predstavnika se čeka da se vidi kako će on sudjelovati u rješenju političke krize i kako će se nositi sa problemima. Ja bih to nazvala pozicijom – čekanja i gledanja, jer evropski lideri se bavi nekim dalkeo većim krizma.
RSE: Trenutačno su zategnuti odnosi Hrvatske i Slovenije, ali tu su i odnosi Srbije i Kosova. Srpski predsjednik Tadić je ponovno kazao da Beograd nikada neće priznati Kosovo, ni direktno, ni indirektno, Priština optužuje Srbiju za destabilizaciju sjevernog dijela Kosova. Mislite li da bi se to moglo pretvariti u jednu vrstu zamrznutog konflikta?
O’Reilly: Moram iskreno reći – prerano je na takvo pitanje odgovoriti. Možda se i radi o zamrznutom konfliktu, ali kada smo govorili o tom pojmu uglavnom smo mislili na Pridnjestrovlje ili Gruziju. Kosovo je nešto novo i svaka ocjena je preuranjena. Ne treba zaboraviti da se punih 14 godina nakon Daytona bavimo Bosnom i međunarodna zajednica iznova shvaća koliko je to važna tema, jer se mnogo toga još nije riješilo, i ponovno se ističe – trebamo učiniti više da pomognemo preobražaju Bosne. Kosovo kao država postoji tek nešto više od godinu dana i teško je u tom vremenu utvrditi da li se radi o zamrznutom konfliktu. Uvjerena sam da će mnogo toga ovisiti kako o investicijama koje budu dolazile na Kosovo, od prisutnosti međunarodne zajednice na Kosovu, ali i od sposobnosti samih kosovskih lidera, od ekonomske krize, ali i svakako od toga što se događati u njihovom susjedstvu, posebno Srbiji, ali i u određenoj mjeri i u Albaniji.
RSE: Nedavno je predsjednik Srpske napredne stranke, bivši radikal, Tomislav Nikolić govorio o nekom novom vojnom savezu sa Rusijom. Imate li ideju što bi to moglo biti?
O’Reilly: Vidjela sam to, ali ne znam što to konkretno znači. Možda je to ono što bi Nikolić želio, kada bi bio predsjednik Srbije. Vrlo vjerojatno bi želio neku snažniju vezu Srbije i Rusije, a što bi uključivalo jednu vrstu vojne suradnje, na način na koji Srbija sada surađuje s NATO-om, uostalom kao i druge balkanske zemlje. No, možda Nikolić misli o nekom partnerskom odnosu, no treba ga podsjetiti da Rusija ne treba ravnopravne partnere. To jednostavnije nije način na koji Rusija funkcionira. Ona traži satelite. Čini mi se da bi Nikolić za Srbiju želio poziciju kakvu je nekada imala Jugoslavija , no, to je nemoguće, najprije i zbog trenutačnih odnosa susjednih zemalja, kako prema Zapadu, tako i prema Rusiji.
