Živković je uvjeren da posljednje kadrovske rokade u Vojsci Crne Gore, kao i špekulacije oko njih, idu na ruku tezi liberala da Crna Gora treba da bude demilitarizovana.
RSE: Gospodine Živkoviću, ovih dana došlo je do značajnih promjena u vojnom vrhu Crne Gore. Načelnik Generalštaba Jovan Lakčević smijenjen je praktično preko noći, a na njegovo mjesto postavljen je viceadmiral Dragan Samardžić. Ovaj iznenadni potez nije javno obrazložen, kako ste ga Vi doživjeli?
Živković: Sve se to desilo pod nekim velom tajnosti. Crnogorska javnost ne zna koji su to razlozi razrješenja, iako bi bilo neophodno u jednoj zemlji gdje je neophodna transparentnost da se što više zna. Liberali povodom svega toga imaju jasan stav i odavno iznesen, a to je da u ovom trenutku Crna Gora umjesto da razmišlja o vojnim obukama, o naoružanju, o prijemu novih vojnika, treba da razmišlja o razoružanju i demilitarizaciji. U ovom trenutku u crnogorskoj vojsci imate više oficira nego vojnika. Crna Gora bi morala da primi veliki broj vojnika da ih obuči, da uništi postojeće naoružanje i da kupi novo naoružanje. Sve bi to svakako iziskivalo ogromno zaduženje Crne Gore u kreditnim aranžmanima i to bi sigurno u narednih deset godina opteretilo budžet Crne Gore na godišnjem nivou od preko 100 miliona. Zamislite kada bismo 100 miliona uložili u razvoj. Ja sam siguran da bi se putna infrastruktura i sva ulaganja tako neophodna u energetski sektor mogla podmirivati od jedne uštede od 100 miliona eura na godišnjem nivou, ukoliko bismo se odlučili kao pametni da uzmemo kredite i da uđemo u tako značajne i neophodne projekte za Crnu Goru.
RSE: Kako su mediji prenijeli, predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić se protivio izboru Dragana Samardžića zbog njegovog navodnog ratnog angažmana tokom agresije na Hrvatsku, a nedjeljnik "Monitor" je objavio i da viceadmiral nije poželjan partner Sjedinjenih Američkih Država i susjedne Hrvatske koje mu nijesu zaboravile te godine. Kako to komentarišete?
Živković: Što se tiče protivljenja gospodina Krivokapića, to je jedna obična humoreska. Kažu, Krivokapić se protivio smjeni Lakčevića, Krivokapić se protivi dovođenju Samardžića. Ipak je Lakšević otišao, a došao Samardžić. Prema tome, to je definitivno humoreska u kojoj se Krivokapić ne pita, to odlučuju drugi i zato je to humoreska. Što se tiče ovog slučaja sa Samardžićem, Liberali su odavno predali Parlamentu zakon o lustraciji i siguran sam da svi ljudi na značajnim državnim funkcijama moraju da prođu provjeru. Dok se to ne desi, dešavaće nam se ovakvi slučajevi. Sjetimo se samo da je nedavno bio slučaj Brčić i neka druga imena. Mislim da, bez lustracije, ovakve sramote će nam se samo ponavljati.
RSE: Pomenuli ste slučaj Brčić. Tada je i aktuelizovana priča o ratnoj prošlosti crnogorskih vojnih oficira. Da podsjetimo. Visoki vojni oficir Ilija Brčić se još nalazi u rimskom zatvoru zbog pravosnažne osude u Hrvatskoj gdje se tereti za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Koliko takvi slučajevi utiču na sam imidž crnogorske vojske?
Moramo priznati da praktično i nemamo crnogorsku vojsku, osim taj neki oficirni kadar zaostao iz bivše JNA i gomilu gvožđa koje neko naziva oružjem.
Živković: Svakako da je to negativan imidž i crnogorske vojske i crnogorske države i njene administracije. Sve to što se desilo sa gospodinom Brčićem je jedna krajnja neozbiljnost crnogorskih državnih institucija. Kada govorimo o negativnostima za crnogorsku vojsku, moramo priznati da praktično i nemamo crnogorsku vojsku, osim taj neki oficirni kadar zaostao iz bivše Jugoslovenske Narodne Armije i gomilu gvožđa koje neko naziva oružjem. Zato mi kažemo da je to sve mnogo bolje rasformirati i uništiti i praviti velike uštede za Crnu Goru, nego ponovo ulagati i "stavljati teg o vrat" Crnoj Gori.
RSE: Ovo nije prvi slučaj. Šta Vam to uopšte govori o crnogorskoj državi i šta ta činjenica da uhljebljenje u državnim institucijama nalaze ljudi sa ovako spornom prošlošću?
Živković: Mi moramo da budemo svjesni da se ne tako davno, samo prije dvije decenije, na ovim našim prostorima i u ovom našem okruženju dešavao jedan užasni rat sa užasnim posljedicama, sa stotinama hiljada mrtvih, milionima raseljenih, sa ogromnim rušenjima. Vi danas ne možete biti sigurni kada negdje sjednete u kafanu da vam se za stolom ne desi da dođe neko nepoznat i predstavi vam se, a vi ne znato ko je, možda je i ratni zločinac. Zato je veoma važno za jednu državu, koja želi iole da bude ozbiljna, da prođe jedno unutrašnje suočavanje sa svim tim problemom. Siguran sam da je svim balkanskim državama potrebna denacifikacija, siguran sam da je svim balkanskim državama potrebna, ako žele da imaju ozbiljne vlasti, lustracija da se nikada ne desi da na nekoj državnoj javnoj funkciji dođe neko ko je kršio ljudska prava, ko je učestvovao u zločinima, ko je izazivao zlo.
RSE: Uobičajen je izgovor ljudi, koji se danas prozivaju za svoje činjenje s početka ratnih devedesetih, da se ne osjećaju krivim jer za svoje poteze nije odgovaralo ni tadašnje crnogorsko rukovodstvo koje je i današnje crnogorskog rukovodstvo.
Živković: Komentar za to je veoma lak i jednostavan. Mi danas vidimo da se sudi nekim ljudima, moramo priznati kriminalcima, za ono što se desilo u Bukovici. Sudiće se, očigledno, i marginalcima za ono što se desilo u Morinju, sudiće se još nekima. Nažalost, oni koji su najodgovorniji i danas sjede udobno u svojim foteljama na visokim funkcijama. Mi nijesmo djeca i nije to tako davno bilo. Svi znamo ko je donio odluku za taj sramni pohod, naprimjer na dubrovačko ratište, i ti ljudi definitivno, krivično proganjajući ove marginalce, pokušavaju da se sve zaboravi i da se ta stvar zataška na jedan najgori mogući način.
RSE: Bivša državna tužiteljica Vesna Medenica sada predsjednica Vrhovnog suda dala je nalog sudijama da po hitnom postupku rješavaju slučajeve ratnog zločina. Kako ste Vi doživjeli tu proporuku i sugestiju?
Sve ono što radi gospođa Medenica nije ništa drugo nego farsa. Gospođa Medenica, na kojoj god funkciji se nalazila, je partijski aparatčik Demokratske partije socijalista i služiće isključivo toj partiji.
Živković: Nažalost, sve ono što radi gospođa Medenica, ja odavno o tome govorim, nije ništa drugo nego farsa. Gospođa Medenica, na kojoj god funkciji se nalazila, je partijski aparatčik Demokratske partije socijalista i služiće isključivo toj partiji. Crna Gora, nažalost, danas nije zemlja u kojoj svi imamo ista prava i da je sreće da smo na isti način zaštićeni od pravde i da smo svi jednaki pred zakonom. Stvari su drugačije. Najveći broj građana Crne Gore su obični smrtnici na kojima se trenira i strogoća i sve ostalo, a jedan manji broj ovih moćnika u Crnoj Gori su zaštićeni i od zakona i od svega. Za njih ne važi pravda. U odnosu na takve slučajeve gospođa Medenica je uvijek ćutala i uvijek će ćutati.
RSE: Da malo pređeno i u političke vode. Predsjednička kampanja je u toku, a opoziciona partije su u ovu izbornu trku ušle sa više kandidata. Kakve su Vaše procene gledajući sa strane i da li smatrate da je nepostizanjem dogovora o zajedničkom kandidatu opozicije data startna prednost vladajućoj Demokratskoj partiji socijalista?
Živković: U pravu ste i to se ne dešava opoziciji samo sada, nego se opoziciji to dešava u čitavom periodu do ovih izbora. Na posljednim izborima ja sam bio taj predsjednički kandidat koji je osvojio neku podršku građana, preko 30%. Da je tom prilikom opozicija bila jedinstvena i da je podržala tada Miodraga Živkovića kao kandidata Liberalnog saveza Crne Gore, čvrste opozicione stranke, gospodin Vujanović bi u iznosu od 82% gubio te izbore. Nažalost, ostatak opozicije se i tada rukovodio uskostranačkim interesima i stvar je propala. Sada se stvari ponavljaju na taj način što se kandidovalo više kandidata i sada pokušavaju jedan drugog da hrabre da je to dobro i da će jedan drugog podržati u drugom izbornom krugu. Bio bih iskreno zadovoljan kada bi se to desilo da jedan drugog podrže u ovom izbornom krugu, ali iskustvo koje imam i poznavanje političke situacije u Crnoj Gori mi govori da se to neće desiti i da će to biti ponovo farsa i da će Demokratska partija socijalista sa svojim kandidatom imati puno lakšu prohodnost možda nego na posljednjim izborima. Ne postoji jedan iskren odnos između opozicionih stranaka i to je veliki problem. Velki problem je što se opozicija između sebe nije definisala i Liberali su odavno ukazivali da je neophodna podjela unutar opozicije na onu koja je demokratska i onu koja to nije. Vi sada već imate neke kandidate koji od normalnih demokratskih stranaka teško mogu dobiti podršku. Naprimjer Liberali, da gospodin Mandić prođe u drugi izborni krug kao predstavnik jedne nacionalističke grupacije, desničarske, apsolutno da takav kandidat ne može dobiti podršku. Ali da je demokratska opozicija napravila jedan dogovor o podršci svom kandidatu i izabrala svog kandidata stvari bi bile mnogo drugačije i mislim da bi pozicija takve demokratske opozicije bila mnogo bolja nego ovo što imamo danas.
RSE: Na premijersko mjesto se vraća i predsjednik DPS-a Milo Đukanović. To mu je već peti mandat. Kako komentarišete njegov povratak i čime mislite da je ta odluka motivisana?
Živković: Nepromjenjivost vlasti, nepromjenjivost lidera, činjenica da neki ljudi traju već gotovo dvije decenije i kada im to nije namjera učine da institucije na kojima treba da počivaju države nijesu profesionalne nijesu odgovorne nijesu nezavisne nego postaju podobni, poslušni. Crna Gora se odavno nalazi u toj zamci i nepromjenjiva vlast Demokratske partije socijalista i njenog lidera gospodina Đukanovića uticala je da mi danas imamo razvaline od crnogorskih instuticija koje ne služe svim građanima Crne Gore koje ne služe državi, već selektivno služe jednoj partiji i to danas ne možemo reći da su državne institucije nego privatne institucije. Zato danas oni koji imaju dilemu da li je ovo poluprivatna ili privatna država, ja sam bliže ovoj drugoj kvalifikaciji da je ovo privatna država upravo iz razloga što imamo jednopartijske institucije. Kada je gospodin Đukanović odlazio jasno je rekao i tada je to bilo veoma razumljivo, da odlazi jer je svjestan da je njegovim autoritetom na neki način spriječen razvoj crnogorskih institucija. Nije prošlo mnogo vremena, nije se ništa desilo sa tim institucijama, nijesu ojačale i uopšte nijesu otklonjeni razlozi zbog kojih je Đukanović otišao iz politike. On se vratio i ja danas nemam sumnje da će institucije ostati iste ovakve, ostaće poslušne i podobne njemu i njegovoj Demokratskoj partiji socijalista, a to će sve biti ogromna i možda najveća prepreka za bilo kakve integrativne procese Crne Gore u Evropskoj uniji iz prostog razloga što svi vidimo da Evropska unija i sve njene komisije najveće prigovore Crnoj Gori daju upravo zbog nerazvijenosti institucija, zbog njihove partijske obojenosti, zbog njihove neažurnosti i zbog činjenice što zbog takvih institucija Crna Gora jeste raj za korupciju i za organizovani kriminal.
RSE: Gospodin Đukanović je za vrijeme ovog svog formalnog odsustva razgranao i privatni biznis, sada se vraća na ključnu državnu funkciju. Koliko ga to dovodi u određeni konflikt interesa?
Živković: Svako normalan zna da je baš u ovom trenutku ili onog trenutka kada on bude izabran za predsjednika Vlade otvoreno pitanje konflikta interesa, jer postoji privatni biznis gospodina Đukanovića i postoji činjenica da je on predsjednik Vlade u toj državi u kojoj ima svoj privatni biznis. Gospodin Đukanović će to sigurno formalno riješiti na način što će poslovanje svojih privatnih firmi prenijeti na neka druga lica, ali svi mi znamo da je to u Crnoj Gori punih 20 godina farsa, pa će biti i farsa u ovoj situaciji.
