Heroj ili heroina, što ne treba pomiješati s heroinom, drogom, pojam je koji potiče iz starogrčkog jezika. Označava to osobu koja, kad se sučeli s opasnim situacijama, u kojima je objektivno u slabijem položaju, otkriva snagu u sebi i žrtvuje se za veći cilj ili opšte-ljudsko dobro. Postaje zaštitnik slabih. U pitanju je, prema rječnicima svih jezika ovog svijeta, visoko moralna kategorija.
U istim tim enciklopedijama navode se brojni heroji, od Japana do Aljaske, koji su isključivo spašavali živote drugih ljudi.
No, jedno je korijen riječi i povijest heroja, drugo je praksa. Današnji Balkan obiluje herojima koji su, postajući nacionalni heroji, zapravo izvrnuli značenje ovog pojma u njegovu suprotnost. Zaštitnik je postao napadač.
Medalje za one koji su razarali gradove, ubijali ljude i unesrećili hiljade porodica; memorijalni centar za četničkog vođu; nagodba za ženu ratnog zločinca - ovo su samo neki od najnovijih poteza koje Srbija povlači, a koji bi mogli voditi putem potpunog urušavanja sistema vrijednosti.
Na ovim osnovama, generacije rođene nakon ratova, stiču heroje i uzore. Ne treba zato čuditi što su mladima u Srbiji „heroji“ Ceca Ražnatović i srpski vitezovi iz srednjeg vijeka, ocjena je iz teksta Ive Martinović Odlikovanja za beščašće.
Kada je prije 19 godina u Trebinju odbranio svog sugrađanina druge nacionalnosti, Srđan Aleksić vjerovatno nije razmišljao kako će njegovo djelo skoro dvije decenije kasnije za nekoga biti herojstvo, a za druge izdaja.
Upravo na taj način se u Bosni i Hercegovini poimaju uzori jer je i tu, za duboko podijeljeno bosansko-hercegovačko društvo, najvažnija nacionalna pripadnost, navodi u tekstu Heroizam po nacionalnoj pripadnosti Dženana Karabegović.
Za razliku od bivše Jugoslavije, Hrvatska, ni 20 godina od rata, nije uvela odličje heroj ili junak Domovinskog rata, navodi se u tekstu Ankice Barbir Mladinović Istinski heroji ostaju u sjeni.
Pojam „naši heroji“ u Hrvatskoj se uglavnom koristi za haške zatvorenike – Antu Gotovinu, Mladena Markača, ili u Hrvatskoj pravomoćno za ratne zločine osuđenog generala Mirka Norca.
Poremećeni sistem vrijednosti, kao posljedica turbulentnih ratnih i poratnih godina, donio je i Crnoj Gori drugačije poimanje heroja i antiheroja, uzora i antiuzora.
U tranzicijskom mulju, gramziva borba za prestiž, status i naravno novac, na dno ljestvice je spustila vrline kao što su humanost, hrabrost, moral, solidarnost, ocjena je iz teksta Antiratni heroji pali u zaborav Dimitrija Jovićevića.
U istim tim enciklopedijama navode se brojni heroji, od Japana do Aljaske, koji su isključivo spašavali živote drugih ljudi.
No, jedno je korijen riječi i povijest heroja, drugo je praksa. Današnji Balkan obiluje herojima koji su, postajući nacionalni heroji, zapravo izvrnuli značenje ovog pojma u njegovu suprotnost. Zaštitnik je postao napadač.
Medalje za one koji su razarali gradove, ubijali ljude i unesrećili hiljade porodica; memorijalni centar za četničkog vođu; nagodba za ženu ratnog zločinca - ovo su samo neki od najnovijih poteza koje Srbija povlači, a koji bi mogli voditi putem potpunog urušavanja sistema vrijednosti.
Na ovim osnovama, generacije rođene nakon ratova, stiču heroje i uzore. Ne treba zato čuditi što su mladima u Srbiji „heroji“ Ceca Ražnatović i srpski vitezovi iz srednjeg vijeka, ocjena je iz teksta Ive Martinović Odlikovanja za beščašće.
Kada je prije 19 godina u Trebinju odbranio svog sugrađanina druge nacionalnosti, Srđan Aleksić vjerovatno nije razmišljao kako će njegovo djelo skoro dvije decenije kasnije za nekoga biti herojstvo, a za druge izdaja.
Upravo na taj način se u Bosni i Hercegovini poimaju uzori jer je i tu, za duboko podijeljeno bosansko-hercegovačko društvo, najvažnija nacionalna pripadnost, navodi u tekstu Heroizam po nacionalnoj pripadnosti Dženana Karabegović.
Za razliku od bivše Jugoslavije, Hrvatska, ni 20 godina od rata, nije uvela odličje heroj ili junak Domovinskog rata, navodi se u tekstu Ankice Barbir Mladinović Istinski heroji ostaju u sjeni.
Pojam „naši heroji“ u Hrvatskoj se uglavnom koristi za haške zatvorenike – Antu Gotovinu, Mladena Markača, ili u Hrvatskoj pravomoćno za ratne zločine osuđenog generala Mirka Norca.
Poremećeni sistem vrijednosti, kao posljedica turbulentnih ratnih i poratnih godina, donio je i Crnoj Gori drugačije poimanje heroja i antiheroja, uzora i antiuzora.
U tranzicijskom mulju, gramziva borba za prestiž, status i naravno novac, na dno ljestvice je spustila vrline kao što su humanost, hrabrost, moral, solidarnost, ocjena je iz teksta Antiratni heroji pali u zaborav Dimitrija Jovićevića.