RSE: Kampanja za predsjedničke izbore je počela. Opozicija tvrdi da je vlast izbornu trku već učinila neregularnom. Brojne su primjedbe oko utvrđivanje medijskih pravila koje po zakonu može precizirati jedino Savjet Javnog servisa koji trenutnon voljom skupštinske većine ne postoji. Gdje vidite izlaz iz te situacije?
Vujović: Nekoliko je pitanja koja su ostala još uvijek otvorena i ona ugrožavaju prije svega da sama izborna trka i rezultati koji je proisteći iz izbora budu sprovedeni u jednoj fer atmosferi. Da izbori budu prihvatljivi jeste da su oni fer i slobodni. Ne sumnjam da će izbori biti slobodni, ali je pitanje da li će biti fer. Jedno od pitanja i uslova da bi bili fer jeste da imamo jednu fer kampanju kada govorimo o medijskom predstavljanju samih kandidata i uslov za to je upravo konstituisanje Savjeta Radio Televizije Crne Gore shodno propisima, to jeste norma koju propisuje zakon. Vaši slušaoci su svjesni toga i u više navrata ste i prenosili u vašim vijestima da je Skupština Crne Gore u više navrata prekršila zakon kojim je propisano da se Savjet Radio Televizije Crne Gore formira od strane predstavnika, između ostalog i civilnog sektora, to jest da Skupština potvrđuje imonovanje koje je izvršeno od strane nevladinih organizacija. Nažalost, zbog tako jednog neodgovornog ponašanja Skupštine, Savjet od 11 članova koliko je propisano trenutno funkcioniše samo sa pet, što znači da on nema većinu koja bi mu omogućila normalno funkcionisanje. Kao posljedica toga javlja se nemogućnost da se donesu pravila o medijskom predstavljanju predsjedničkih kandidata što bitno urušava samu regularnost same kapanje.
RSE: Ako se blagovremeno ne nađe kompromisno rješenje i ako uloga utvrđivanje medijskih pravila bude povjerena nekom nenadležnom tijelu kakve će biti posljedice?
Vujović: Ne možemo govoriti da će rezultati izbora biti ugroženi, ali ćemo, nažalost, imati jednu situaciju u kojoj će postojati mrlja na samu izbornu proceduru i to će značiti uvođenje jedne prakse koja nije baš bila slučaj u prethodnom periodu, a to je da zakoni apsolutno ne važe, već radi ostvarivanja određene prednosti, prednosti određenih kandidata u kampanji. Većina u Skupštini, a nažalost, to nije isključivo većina vladajuće već takođe i određene opozicione partije, radi kratkoročnih interesa je spremna da podrže takvo kršenje zakona i na neki način određene kandidate favorizuju tokom izborne kampanje.
RSE: Puno se polemike vodi i oko novca koji pripada predsjedničkim kandidatima za kampanju. Vlast se poziva na još neusvojen zakon čime je suma drastično smanjena na nekih 400.000 eura za sve kandidate što je naišlo na oštre kritike opozicije koja tvrdi da vlast sebi stvara startnu prednost.
Vujović: Vezano za taj zakon koji ste pomenuli, zakon o finansiranju kampanje za izbor predsjednika Crne Gore, gradonačelnika i predsjednika, uopšte jeste zakon na čijem je modelu radio CeMi i Vlada Crne Gore, to jest Ministarstvo finansija ga je usvojilo u formi nacrta i to je predloženo Skupštini. Treba razlučiti neke stvari prije svega da zakon daje okvir od 0,05% budžeta do 0,1% i da se krećemo u nekom okviru od 360.000 do nekih 700.000 eura, koliko bi se iz budžeta izdvojilo za finansiranje svih kandidata. Da li je ta suma dovoljna ili ne postavlja se pitanje? Konkretno u Srbiji 0.1% se izdvaja iz budžeta Srbije za finansiranje predsjedničkih kandidata. Međutim, u komparativnim iskustvima situacije da država u potpunosti finasira kampanje predizbornih kandidata za izbor predsjednika gotovo ne postoje. Pristup u toj komparativnoj praksi jeste taj da država ili uopšte nefinansira ili djelimično učestvuje u finansiranju. Problem kod većine opozicionih kandidata je da oni insistiraju na tome da država treba izdašnim sredstvima, konkretno pozivanjem na Zakon o finansiranju političkih partija koji su oni izmijenili 2005. godine i tražeći da se iz budžeta izdvoji 2,7 miliona eura što je jedna enormna suma, posebno ako se uzme u obzir da prema projekcijama predsjedničkih kandidata za koje se vjeruje da će ući u drugi krug, da će osvojiti više od 5%, ta suma bi se dijelila na četiri kandidata što znači da bi oni po sadašnjim rješenjima za koje se oni zalažu svako od njih podijelio po 650.000 eura. Riječ je stvarno o nekim sredstvima koja su enormna. S druge strane, slažem se da je suma koju Vlada predlaže, onaj donji limit predložen zakonom 0,05% ili nekih 360, to jest 400.000 je neadekvatno i nedovoljno u ovom trenutku i lično mislim da bi rješenje ili kompromis se mogao naći da se izdvoji nešto oko 700.000 eura iz budžeta koji bi se raspodijelili u skladu sa pravilima propisanim zakonom, to bi bilo dovoljno za ravnopravnu kampanju, a sa druge strane ne treba zanemariti jednu činjenicu da na predsjedničkim izborima 2003. godine ukupna sredstva izdvojena za sve kandidate u ona tri kruga koja su bila potrebna jer se izabrao Vujanović iznose nešto manje od 100.000 eura.
RSE: Ne želim da ulazim u to koje je rješenje dobro ili nije, ali da li je bespredmetno voditi raspravu o ovome ako prijedlog zakona na kome Vlada zasniva svoj prijedlog još ne usvojen. Imamo postojeći, važeći zakon, zar se ne moramo držati toga?
Vujović: Imamo jednu dosta neobičnu situaciju o tome da norma dva zakona su u koliziji, to jest postoji sukob u normi. Konkretno je riječ o Zakonu o izboru predsjednika Crne Gore i imate Zakon o finansiranju političkih partija na koji se poziva opozicija iz 2005. godine. U Zakonu o finansiranju političih partija jasno se kaže da 0,04% se izdvja iz budžeta za finansiranje predsjedničke kampanje i to je veoma jasno i to je jak argument opozicije. S druge strane, koncenzusom svih političkih partija 27. decembra prošle godine, prije nešto više od mjesec dana, usvojen je Zakon o izboru predsjednika Crne Gore. Tim zakonom se propisuje da iznos sredstava iz budžeta za finansiranje predsjedničke kampanje se određuje odlukom Skupštine Crne Gore, a ta sredstva se raspodjeljuju tako što svaki od kandidata koji osvoji više od 5% glasova dobija ravnopravni udio u toj sumi. Postavlja se pitanje koja norma ima veću snagu. Možemo primijeniti dva načela, naravno Ustavni sud bi to trebalo da protumači. Jedno od načela je podrazumijeva da zakon koji uže reguliše oblast predsjedničke kampanje u konkretnom slučaju zakon iz decembra 2007. godine ima prednost u odnosu na Zakon o finansiranju političkih partija .I drugi koji podrazumijeva da zakon koji je kasnije usvojen derogira onaj zakon koji je usvojen ranije. I ono što je interesantno jeste pitanje da je za usvajanje Zakona o izboru predsjednika Crne Gore tražena dvotrećinska većina, za razliku od finansiranja političkih partija koji je usvojen prostom većinom. Što znači da u ovom slučaju vjerovatno bi se moglo smatrati da prednost u tumačenju ima norma i Zakon o izboru predsjednika Crne Gore. Trenutno stanje bi značilo da otprilike - kandidati bi, nakon što Skupština usvoji odluku o Zakonu o izboru predsjednika Crne Gore i recimo odvoji 400.000 eura, svaki od kandidata bi dobio otprilike 100.000 eura. Naravno, oni koji osvoje više od 5%, a onda bi morali i imali pravo da prikupe iz privatnih izvora svega 40% od te sume, odnosno 40.000 eura, što znači da bi maksimalni iznos bio 140.000 eura, a što je više nego malo i što bi ugrozilo sami tok, a sve se to desilo iz razoga što se nije ispoštovao onaj redosljed poteza da se usvoji zakon o finansiranje kampanje i na taj način reguliše ta oblast.
RSE: I to je još jedno pravilo koje je prekršeno. Izborni propisi se ne mijenjaju nakon raspisivanja izbora. Skupština tek u februaru planira da donese odluku o visini troškova izborne kampanje.
Vujović: Potpuno se slažem sa vama iz razloga što je napravljen veliki niz propusta, da ne govorim o svemu tome. Jedan dio je neregulisan sam, a i odluka o finansiranju stupa praktično nakon što se raspiši izbori, pa se onda postavlja pitanje da je to o.k., međutim, to jeste u skladu sa postojećim zakonodavstvom. Ono pitanje koje se otvara da li treba donijeti zakon o finansiranju predsjedničke kampanje nakon što su raspisani izbori lično mislim da treba u ovom slučaju iz prostog razloga što nije riječ o izbornom zakonu koji eventualno utiče na same izbore i mislima da je bolje, iako bi bilo srećnije rješenje da nam se to desilo prije raspisivanja izbora, ipak regulisati finansiranje kampanje. Bojim se da tromost crnogorske Skupštine i neodgovornost poslaničkih klubova u crnogorskom parlamentu će uticati da se to odloži vjerovatno i ne usvoji i onda ćemo imati najgore moguće rješenje. Partije neće biti zadovoljne sa iznosom sredstava koji će dobiti, to jest predsjednički kandidati, a s druge strane niko neće moći da ih kontroliše pa će neki kandidati koji raspolažu većim fondovima biti dodatno privilegovani u odnosu na situaciju da je regulisano finansiranje kampanje.
RSE: Problem je što još nije poznato ni ko će na ovom izborima imati pravo glasa. Ustav biračko pravo daje državljaninu, dok po izbornom zakonu to pravo pripada građaninu koji je ispunio rezidencijalni uslov.
Vujović: Svi problemi potiču od toga da značajan broj zakona, i pored toga što je propisana obaveza da budu utvrđeni sa Ustavom u propisanom periodu, nije ispoštovan i činjenica je da ima problema koji se nameće jeste ko ima pravo, to jeste da li pravo mogu imati samo državljani ili oni građani koji imaju rezidencijalni uslov. Mislim da je sami pokušaj traženja kompromisa, a da se pri tome ne ispoštuju zakonski rokovi, loš i to je jedan od dodatnih elemenata koji nanosi sumnju u regularnost ovog procesa zbog jednog krajnje neodgovornog pristupa poslanika crnogorskog parlamenta jer to nije neko pitanje koje je sporno.Mislim da politički gledano i kompromis se tu postigao već prije svaga zbog njihove neažurnosti.
RSE: Pobrojali smo i prokomentarisali brojne nepravilnosti koje prate ovu kampanju. Kada se sve to uzme u obzir kolike su uopšte šanse da ovi izbori proteknu u regularnoj atmosferi i zadovolje neki minimum propisanih stadarda?
Vujović: Postavlja se novo pitanje što je to minimun standarda? Kao neko ko je imao prilike da putuje dosta i da nadgleda veliki broj izbora u svijetu, čini mi se da je, kada govorimo o tom minimunu, da bi izbori bili priznati da je taj minimum dosta daleko od Crne Gore. Čini mi se da u nekim situacijama, konkretno primjer posljednih predsjedničkih izbora u Gruziji, neobjašnjivo je da međunarodne organizacije prihvate regularnost određenih izbora, jer ono što se dešavalo definitivno odgovara u potpunosti volji koja je iskazana na izborima.
