RSE: Započeli ste obilježavanje 120. godišnjice postojanja. Kojim manifestacijama?
Softić: Prvog februara 2008. godine je Zemaljski muzej navršio punih 120 godina. Ovu godišnjicu obilježavamo promocijom digitaliziranog Glasnika Zemaljskog muzeja BiH, najstarijeg i najznačajnijeg naučnog časopisa u Bosni i Hercegovini. Dalje, otvaramo čak dvije izložbe u istom danu. Imali smo dosta aktivnosti, ali ova 120. godišnjica Zemaljskog muzeja to posigurno zaslužuje.
RSE: Očigledno se o Zemaljskom muzeju ima šta i pokazati i pisati i govoriti, pa evo nam prilike za jedan pogled unazad, za jednu kratku ličnu kartu Zemaljskog muzeja, jer ovaj program slušaju i ljudi izvan Sarajeva i izvan Bosne i Hercegovine.
Softić: Zemaljski muzej je osnovan 1. februara 1888. godine. Međutim, ideja o osnivanju muzeja se javila nekoliko decenija ranije, tačnije 1850. godine, a potekla je od istaknutog kulturnog i političkog djelatnika Ivana Franje Jukića. Pripreme za otvaranje muzeja započele su desetak godina prije nego što je on zvanično osnovan. Ovaj muzej je od samog svog osnutka jedna vrlo kompleksna institucija. Na ovaj način organiziran, mislim da je jedinstven u široj regiji. Zemaljski muzej je zapravo muzej sastavljen iz tri ogromna muzeja – arheološkog, etnološkog i prirodoslovnog. Te vrlo bogate naučne biblioteke, sa oko 400.000 bibliotekarskih jedinica, jedan su od najbogatijih i najsačuvanijih fondova u našoj zemlji.
RSE: Zemaljski muzej je jedno veliko svjedočanstvo o civilizacijskom kontinuitetu na ovom prostoru, ali i svojevrsno rodno mjesto nekoliko veoma važnih disciplina naše recentne nauke. Moram reći kako je većina svjetski relevantnih imena na ovaj ili onaj način neposredno vezana za vaš muzej.
Softić: Najblistaviji umovi nauke su ugradili svoj rad u Zemaljski muzej BiH. U ovom muzeju su radili Ćiro Truhelka, Vladisav Skarić, Benac, Teofil Klišković, Karlo Mali… Ako bih nabrajala sva imena koja su zaslužna da ovaj muzej ima tako značajno mjesto u ukupnoj kulturnoj i prirodnoj historiji ove zemlje, onda bi to bio jedan vrlo dugačak spisak. Zahvaljujući upravo radu tako eminentnih stručnjaka, ovaj muzej je izborio mjesto, i nadam se da će ga i sačuvati, ne samo u našem okruženju, nego diljem svijeta.
RSE: Austrijske vlasti su neposredno po zaposjedanju Bosne i Hercegovine razumjele potrebu osnivanja ove institucije. Imam dojam da ove sadašnje vlasti ne dijele to razumijevanje. Neću reći da hoće da sruše muzej, ali dosta hladnokrvno gledaju kako se urušava.
Softić: Ovo je vrlo vjerovatno, od 1995. godine, jedan od najtežih perioda kroz koje Zemaljski muzej BiH prolazi. Problem je sada umnogostručen činjenicom da je u svim vremenima do sada Zemaljski muzej imao čvrsto riješen status. To je uvijek bila državna institucija. Nažalost, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma i svođenja kulture na nivo kantona, Zemaljski muzej je ostao bez riješenog statusa, odnosno njegov status nije ni potvrđen ni dokinut. To znači da smo mi na jednoj vjetrometini koja dugo traje, bez obzira na pokazana razumijevanja i pomoći. To što mi dobivamo po različitim osnovama od svih nivoa vlasti možemo promatrati isključivo kao pomoć. Međutim, ta pomoć nije dostatna za uredno i normalno funkcioniranje muzeja.
RSE: Neki dan sam pročitao vijest kako je državna vlada pustila muzeju grijanje. To mi zvuči strašno cinično, da vlada jedne države u pola zime počne zagrijavati prostore gdje stanuje njena istorija i time se hvali.
Softić: Ja to ne bih ni komentirala. Smatram da je to civilizacijska tekovina koja nam pripada i ne želim da se problem Zemaljskog muzeja svodi na problem grijanja. To jeste jedan od problema, ali suštinski problem je pitanje rješenja našeg statusa.
RSE: Slutite li pozitivan ili bilo kakav razvoj situacije u vezi sa odnosom države prema ovim institucijama od državnog značaja?
Softić: Moram kazati da konačno slutim. Naime, mi smo podvedeni pod jednu općenitu budžetsku stavku, a to je financiranje institucija od značaja za Bosnu i Hercegovinu i dobivamo izvjesna sredstva. Dobili smo u prethodne tri godine i mislim da ćemo dobiti i ove, odnosno da neće biti problema. Zatim, Federalno ministarstvo kulture i sporta ima razumijevanja za ovu instituciju, kao i Federalno ministarstvo obrazovanja i sporta, Kantonalno ministarstvo kulture i sporta, Kantonalno ministarstvo obrazovanja, Grad Sarajevo, neke općine… Svi su pronašli načina da kroz različite projekte participiraju u našem financiranju. Ono što nije dobro, to je da mi na ovaj način naše funkcioniranje svodimo na svojevrsnu pomoć i nismo u mogućnosti planirati naše aktivnosti; nismo u mogućnosti poduzeti ono što bi bilo nužno – potpunu sanaciju Zemaljskog muzeja nakon velikih šteta koje su učinjene u vrijeme rata. Mnogi prostori, pogotovo izložbeni, nažalost nisu vraćeni u svoju funkciju, jer muzej ne raspolaže sredstvima kojima bi to obnovio. To bi sa rješenjem statusa i sa rješenjem pitanja financiranja zasigurno bio jedan od prioriteta.
RSE: Dosta ljudi, kada se s njima razgovara o statusu, misli da bi ove institucije koje zovemo institucijama od posebnog društvenog interesa ipak trebalo razdvojiti i o svakoj posebno razgovarati odnosno svaku rješavati ponaosob. Ne bih da vas uvlačim u nesporazum sa kolegama, ali mi se čini da sve to nije protivno logici.
Softić: Ja smatram da problem treba riješiti, a da li riješiti u paketu svih sedam institucija ili rješavati instituciju po instituciju, potpuno je nebitno. Po meni je najgore živjeti u agoniji. Vrlo je važno tu agoniju prekinuti. Treba započeti proces. Ako je put jedna po jedna institucija, bitno je započeti sa jednom institucijom. Ako je put svih sedam odjedanput, onda započeti rješavati svih sedam odjedanput. Važno je da se to rješava. Najgore je sve to prepustiti vremenu. Prepuštanje vremenu znači prepuštanje propadanju.
RSE: Gospođo Softić, nadam se da ćemo naš naredni razgovor početi u boljem i optimističnijem tonu.
Softić: Naravno. Kao što smo i ovaj razgovor započeli daleko optimističnije nego 2005. godine ili 2006. godine, tako se i ja nadam da ćemo 2009. godinu započeti daleko optimističnije, ili čak sredinu 2008.
