Iako mnogi smatraju da je podrška Moskve Beogradu u procesu ostvarivanja nezavisnog Kosova relikt pravoslavno-slovenske solidarnosti, mnogo je vjerovatnije da je ona uslovljena ruskom kupovinom energetskih preduzeća za male pare, pišu danas svjetski mediji.
Financial Times svoj urednički osvrt bazira na tezi da je ugovor Srbije sa Gaspromom prva isplata Beograda za poršku Putina u definisanju konačnog statusa Kosova. Gazprom, ruski monopolista pod državnom kontrolom, dobio je većinsko vlasništvo u Naftnoj industriji Srbije ( NIS ) čime je tu bivšu jugoslovensku republiku uvrstio u južnu rutu gasovoda koji se proteže od Crnog mora, preko Bugarske, do Grčke i Italije.
Za uzvrat, Rusija je blokirala rezoluciju u Savjetu bezbjednosti UN o priznanju nezavisnog Kosova. Time će Kosovo ostati u jednoj vrsti legalnog "predvorja pakla" iako će njegovu nezavisnost prizanti SAD i EU. A to odgovara Vladimiru Putinu iz tri razloga. Prvo, on se protivi bilo kakvom unilateralnom proglašenju nezavisnosti, jer nakon raspada SSSR, ne želi dozvoliti dalje usitnjavanje sopstvene teritorije, zbog čega je Rusija vodila dva krvava rata u Čečeniji. Drugo, Putin zna da se zemlje poput Španije, Grčke i Kipra suprotstavljaju bilo kakvoj ideji samoodređenja, plašeći se da bi je mogli primijeniti Baskijski separatisti ili Turski Kiprani. Ipak, najvažniji je treći razlog: ugovor sa Gaspromom. Njegov najjači zagovornik je premijer Vojisalv Koštunica jer smatra da Rusija zavrjeđuje nagradu za podršku Srbiji.
Analitičari u Moskvi kažu da Putin preferira pobjedu Tadića, jer je nemoguće poslovati sa izolovanom Srbijom. Time se potiru mišljenja da je rusko protivljenje kosovskoj nezavisnosti relikt pravoslavno-slovenske solidarnosti sa Srbijom. Mnogo je vjerovatnije da je ona uslovljena ugovorom sa Gaspromom. To je uobičajeno ponašanje ruske države koju usmjerava novac, a ne ideologija – piše Finacial Times.
Prema riječima analitičar Mark Hestera iz časopisa "Naftni i energetski trendovi", ako Moskva nastavi dosadašnji trend, moći će značajno uticati na domaću i međunarodnu politiku EU.
"Postoji mogućnost da Rusija počne upotrebljavati energiju kao političko oruđe za Centralnu Evropu, kao što je to učinila na istoku sa Ukrajinom. Zato sve zavisi od toga kako će USA i evropske vlade reagovati – ako nemaju strategiju o tome, vrijeme je da počnu o njoj razmišljati", kaže Hester.
Pobjedničku retoriku Tomislava Nikolića nakon prvog kruga predsjedničkih izbora u Srbiji, kojom poziva na okrenutanje leđa Evropskoj Uniji (EU) i jačanje veza sa Rusijom, slijedio je ugovor Beograda i ruskog energetskog giganta Gasproma kojom se planira izgradnja Južnog kraka gasovoda kroz Srbiju, podsjeća The Economist. Mnogi kažu da je ugovor aminovao Nikolićev oponent Boris Tadić, kako bi zadobio presudnu podršku premijera Vojislava Kostunice u drugom izbornom krugu. No, čak i ako Tadić pobijedi u drugom krugu, moguće je da Srbija ne potpiše Sporazum o stabilizaciji i asocijaciji sa EU, jer Brisel može insistirati da Beograd izruči haške optuženike, a usaglašavanje najavljenih viznih olakšica za Srbiju može potrajati mjesecima.
Ipak, Srbija nema mnogo izbora – dok svi njeni susjedi streme ka EU, Moskva joj ne može ponuditi toliko tržište, pomoć u ekonomskom razvoju i partnerstvo za mir kao što to može Brisel. Pritom, čini se da je suštinski razlog ruske podrške Srbiji u ovom trenutku kupovanje energije za sitne pare. Jer, jedini dugotrajni garant mira I razvoja u ovom dijelu svijeta biće eventualno uključenje regiona, uz Kosovo i Srbiju, u EU.
Prošle decenije, Slovačka je bila pred sličnim izborom kao što je to Srbija danas: nakon razvoda sa Češkom, slovački nacionalisti su zakočili evropske integracije predvođeni autokratom Vladimirom Mečiarom. Međutim, glasači su prepoznali štetnost takve politike, i Slovačka je već četvrtu godinu u EU. Ako Srbija želi srećan obrt svoje priče, moraće da učini sličan izbor.
