Odgovor na pitanje koliko bh. policajaca učestvuje u obezbjeđivanju domaćih političara nemoguće je dobiti jer je riječ o podatku od bezbjednosnog značaja. U nadležnim institucijama BiH takođe je nemoguće saznati koliko se novca poreskih obveznika troši na čuvanje funkcionera.
Sead Šarić, zamjenik načelnika Odjeljenja za zaštitu ličnosti i objekata u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, kaže da se u BiH štite tri kategorije ličnosti. U prvu spadaju članovi Predsjedništva i predsjedavajući Savjeta ministara BiH, a u drugu glavni tužilac, predsjednik Suda BiH, ministri u Savjetu ministara, te predsjedavajući Doma naroda i Predstavničkog doma, kada su u mandatu:
„I u treću kategoriju spadaju predsjedavajući Doma naroda i predsjedavajući Predstavničkog doma, ali kada su van mandata, znači kad nisu predsjedavajući nego su ulozi zamjenika - i VIP ličnosti druge mogu biti, oni za koje Vijeće ministara svojom odlukom kaže da se trebaju štititi iz ovih ili onih razloga.“
Jedan broj bosanskohercegovačkih funkcionera ipak tvrdi da nemaju potrebu za obezbjeđenjem, jer se ne osjećaju ugroženima. Ministar rada i socijalne politike Federacije BiH Perica Jelečević:
„Što se mene osobno tiče, vjerujte da nemam čega da se plašim. Ja funkcioniram kao običan čovjek, građanin, a osobno mi smeta ta upadljiva nazočnost nekakvog velikog osiguranja itd.“
Jelečević napominje da je BiH postkonfliktna zemlja u kojoj se bezbjednosti političara ipak mora pridavati značaj. On, međutim, navodi i drugačije primjere:
„Ja sam bio u Švicarskoj na jednom studijskom putovanju gdje sam imao sastanak sa predsjednicom švicarskog parlamenta koja je došla tramvajem na jednu zvaničnu večeru.“
Ministar unutrašnjih poslova RS-a Stanislav Čađo kaže da koristi obezbjeđenje u zakonskom obimu i kontekstu:
„Mislim da u tom smislu se vrlo racionalno pokušavam postaviti - naravno, cijeneći ukupne okolnosti. Ne smatram se nešto posebno ugroženim.“
Iako se broj policajaca koji se brinu za zaštitu VIP ličnosti ne zna, pozanto je npr. da unutar Uprave policije RS-a radi odjeljenje za poslove obezbjeđenja ličnosti koje ima dvije jedinice. Načelnik Uprave Nijaz Smailović:
„Jedna je jedinica policije za obezbjeđenje ličnosti i objekata koji se posebno obezbjeđuju. To je znači ono fiksno obezbjeđenje. A druga je jedinica policije za obezbjeđenje ličnosti u pokretu. Pripadnici jedinice za obezbjeđenje ličnosti u pokretu su posebno obučavani.“
Bivši rukovodilac službe državne bezbjednosti RS-a Predrag Ćeranić opominje na neke specifične propuste kada je u pitanju zaštita domaćih političara. Po njegovom mišljenju, domaći funkcioneri često ne pristaju na uobičajeno obezbjeđenje već dovode sebi bliske ljude, u koje lično imaju povjerenja. Ćeranić navodi još jednu specifičnost:
„Ljudi u koje imaju nosioci funkcija povjerenje uglavnom nisu bili policajci, nisu prošli kroz odgovarajuću obuku i na isto ih je tek trebalo upućivati, obučavati i slično.“
Predrag Ćeranić dodaje da se u zaštiti ličnosti nedovoljno pažnje poklanja obavještajnom segmentu koji treba preventivno da djeluje. Zbog toga on zaključuje da ovakvo obezbjeđenje ne može pružiti adekvatnu zaštitu u slučaju prave opasnosti, već više predstavlja, kako kaže, dio političkog imidža.
A sociolog Ivan Šijaković odgovara na pitanje da li je obezbjeđnje domaćih političara zaista stvar potrebe:
„Mislim da je više riječ o tome da se pokaže neki novi imidž - da se vi nalazite u nekom drugom prostoru. Jer imati tjelohranitelje, bodigarde i tome slično automatski asocira na to da ste vi odvojeni od mase, odvojeni od nekih slojeva ili, kako se to obično kaže, od naroda. Znači da ste u neku ruku privilegovani, da imate posebnu poziciju.“
