Kako tumaciti posljednje inicijative americke diplomatije oko Bosne i Hercegovine? Kao zelju administracije predsjednika Busa da zavrsi posao zapocet u Dejtonu, kao sansu Amerike da ubiljezi spoljnopoliticki poen, ili je po srijedi nesto drugo?
Martin Slecinger , direktor u Centru Vudro Vilson u Vasingtonu:
“ Mislim da je u pitanju nesto drugo. Balkan se vraca u srediste paznje, posebno Bosna , koja je s ove strane Atlantika bila dugo zaboravljena izuzev od strane eksperata. Postojalo je uvjerenje da posto u Bosni i Hercegovini nema nasilja zemlja ipak nekako napreduje iako stvari ne idu glatko. S dolazecim pregovorima o Kosovu, i desetom godisnjicom Dejtona, a mi Amerikanci volimo godisnjice posebno okrugle, javila se potreba za prilagodjavanjem Dejtonskih sporazuma.”
Nas sagovornik napominje da je svima jasno da to nije sveto slovo na papiru, ali da niko medju americkim eksprtima nema nema cvrst koncept kako da se dokument promijeni osim ideje da se pokusa ojacati centralna vlada u Sarajevu koliko god je moguce.
“Bice nema sumnje nastojanja da se umanji znacaj Republike Srpske, ali onima koji bi htjeli da iskoriste ustavne promjene kao eufemizam da se otarase tog entiteta , treba reci da se to nece tako brzo dogoditi. Ono sto proizilazi iz nase konferencije o Bosni prosle srijede jeste da za razliku od Dejtona, buduce promjene u Bosni ne mogu se nametnuti diktatom, vec se do njih mora doci pregovorima svih strana ukoliko zelite stabilnost . “
Martin Slecinger ne krije nedoumice oko toga koliko ce medjunarodna zajednica i situaciji kada predstoje pregovori o Kosovu i moguci pocetak odvajanja Crne Gore moci da posveti paznje i resursa Bosni i Hetrcegovini. Sva ta pitanja pristizu u 2006.
“Hoce li se time zakomplikovati pregovori na svakom frontu , umjesto da to doprinese ubrzavanju procesa, ja ne znam. U svakom slucaju ne smatram da su impulsi oko Bosne napor Busove administracije vec je stanje u zemlji takvo da unatoc pomacima problem nije rijesen . Dosao je trenutak za esperiment sa promjenama Dejtona kako bi Bosna postala malo normalnija i funkcionalnija zemlja. “
Koji ce promjene u Bosni i Hercegovini biti najteze sprovesti-one u Predsjednistvu, Vladi, Parlamentu ?
“Mislim da ce sve to biti komplikovano jer kako je na nasoj konferenciji istakao Haris Silajdzic potrebne su sveobuhvatne promjene Dejtona ukljucujuci eliminaciju dva entiteta i stavaranje 3 ili 4 kantona . Kriticno ce biti pitanje sta da se radi sa Republikom Srpskom , te kako zadovoljiiti bosanske Hrvate koji ne zele da budu gradjani drugog reda u Federaciji . Iz toga ce proisteci sva ostala rjesenja . Po mom misljenju kriticni je ipak element , sta uciniti sa Republikom Srpskom i teznjama da ona zadrzi suverenitet, kako taj entitet pribliziti Sarajevu, a u isto vrijeme umanjiti odgovornosti Banjaluke u kriticnim podrucjima”.
Sudeci po najavama iz medjunarodnih centara moci, buduce rjesenje u Bosni i Hercegovovini nece se nametati pritiscima.
Znajuci kako domaci politicari tesko i nevoljno dolaze do kompromisa trebalo bi da se dogodi cudo pa da se oni dogovore o temeljnim promjenama ustrojstva drzave?
“Slazem se s vama. Kao sto sam rekao , trebace vremena. Pregovori ce se voditi uz usmjeravajucu ulogu medjunarodne zajednice . Vjerujem da ima nevladnih organizacija, i pravnih eksperata u Stejt departmentu koji su motivisani visokim moralnim motivima ili bar tako oni misle , koji su svjesni da se Republika Srpska mora skresati. To nece biti lako. Postoji takodje obecanje da se nece dozvoliti lokalniom liderima da odugovlace pregovore . Zbog toga im je Kondoliza Rajs i zavrnula ruke i prinudivsi ih da se obavezu da do februara dodju do sporazuma o opstim principima.”
Hrvatska je angazovana u pristupnim pregovorima sa Evropskom unijom, Srbiji predstoje pregovori o Kosovu i moguce odvajanje Crne Gore. Znaci li to da Zagreb i Beograd nece imati ni kapaciteta ni vremena da se fokusiraju na rjesenje u Bosni i Hercegovini?
“Govoreci o iskustvima s ove strane Atlantika prije rata na Kosovu, treba reci da je postojalo osjecanje kod ljudi koji su bili angazovani ili su znali manje ili vise o bivsoj Jugoslaviji, da su svi ti problemi medjuzavisni i da se buducnost Bosne i Hercegovione , Crne Gore ili Kosova nece rijesiti u vakuumu. To dakle znaci da bi u odredjenom trenutku bilo neophodno rjesenje na nivou regiona, ali to je veoma tesko. Zelimo da izbjegnemo iskustvo od prije 100 i vise godina kada su Berlinskom kongresom rijeseni problemi nakon rata izmedju Turske i Rusije i kada je doslo do podjela na Balkanu. Zelimo da izbjegnemo da velike sile diktiraju na Balkanu . Ma kako mi u SAD ne zeljeli to priznati , postoji uticaj onoga sto se desava u Srbiji i na Kosovu na relaciju Bosna i Hercegovina - Srbija, i Bosna i Hercegovina - Hrvatska . Neki nasi strucnjaci smatraju da su to nezavisna pitanja i da se se mogu odvojeno i rjesavati. Ja ne mislim tako . Ljudi koji tamo zive vijekovima moraju u odredjenom trenutku da se okupe i ostvare zajednicki dogovor. To jeste tesko ,ali mislim da se zavaravamo ako vjerujemo da se to moze izbjeci.
Martin Slecinger , direktor u Centru Vudro Vilson u Vasingtonu:
“ Mislim da je u pitanju nesto drugo. Balkan se vraca u srediste paznje, posebno Bosna , koja je s ove strane Atlantika bila dugo zaboravljena izuzev od strane eksperata. Postojalo je uvjerenje da posto u Bosni i Hercegovini nema nasilja zemlja ipak nekako napreduje iako stvari ne idu glatko. S dolazecim pregovorima o Kosovu, i desetom godisnjicom Dejtona, a mi Amerikanci volimo godisnjice posebno okrugle, javila se potreba za prilagodjavanjem Dejtonskih sporazuma.”
Nas sagovornik napominje da je svima jasno da to nije sveto slovo na papiru, ali da niko medju americkim eksprtima nema nema cvrst koncept kako da se dokument promijeni osim ideje da se pokusa ojacati centralna vlada u Sarajevu koliko god je moguce.
“Bice nema sumnje nastojanja da se umanji znacaj Republike Srpske, ali onima koji bi htjeli da iskoriste ustavne promjene kao eufemizam da se otarase tog entiteta , treba reci da se to nece tako brzo dogoditi. Ono sto proizilazi iz nase konferencije o Bosni prosle srijede jeste da za razliku od Dejtona, buduce promjene u Bosni ne mogu se nametnuti diktatom, vec se do njih mora doci pregovorima svih strana ukoliko zelite stabilnost . “
Martin Slecinger ne krije nedoumice oko toga koliko ce medjunarodna zajednica i situaciji kada predstoje pregovori o Kosovu i moguci pocetak odvajanja Crne Gore moci da posveti paznje i resursa Bosni i Hetrcegovini. Sva ta pitanja pristizu u 2006.
“Hoce li se time zakomplikovati pregovori na svakom frontu , umjesto da to doprinese ubrzavanju procesa, ja ne znam. U svakom slucaju ne smatram da su impulsi oko Bosne napor Busove administracije vec je stanje u zemlji takvo da unatoc pomacima problem nije rijesen . Dosao je trenutak za esperiment sa promjenama Dejtona kako bi Bosna postala malo normalnija i funkcionalnija zemlja. “
Koji ce promjene u Bosni i Hercegovini biti najteze sprovesti-one u Predsjednistvu, Vladi, Parlamentu ?
“Mislim da ce sve to biti komplikovano jer kako je na nasoj konferenciji istakao Haris Silajdzic potrebne su sveobuhvatne promjene Dejtona ukljucujuci eliminaciju dva entiteta i stavaranje 3 ili 4 kantona . Kriticno ce biti pitanje sta da se radi sa Republikom Srpskom , te kako zadovoljiiti bosanske Hrvate koji ne zele da budu gradjani drugog reda u Federaciji . Iz toga ce proisteci sva ostala rjesenja . Po mom misljenju kriticni je ipak element , sta uciniti sa Republikom Srpskom i teznjama da ona zadrzi suverenitet, kako taj entitet pribliziti Sarajevu, a u isto vrijeme umanjiti odgovornosti Banjaluke u kriticnim podrucjima”.
Sudeci po najavama iz medjunarodnih centara moci, buduce rjesenje u Bosni i Hercegovovini nece se nametati pritiscima.
Znajuci kako domaci politicari tesko i nevoljno dolaze do kompromisa trebalo bi da se dogodi cudo pa da se oni dogovore o temeljnim promjenama ustrojstva drzave?
“Slazem se s vama. Kao sto sam rekao , trebace vremena. Pregovori ce se voditi uz usmjeravajucu ulogu medjunarodne zajednice . Vjerujem da ima nevladnih organizacija, i pravnih eksperata u Stejt departmentu koji su motivisani visokim moralnim motivima ili bar tako oni misle , koji su svjesni da se Republika Srpska mora skresati. To nece biti lako. Postoji takodje obecanje da se nece dozvoliti lokalniom liderima da odugovlace pregovore . Zbog toga im je Kondoliza Rajs i zavrnula ruke i prinudivsi ih da se obavezu da do februara dodju do sporazuma o opstim principima.”
Hrvatska je angazovana u pristupnim pregovorima sa Evropskom unijom, Srbiji predstoje pregovori o Kosovu i moguce odvajanje Crne Gore. Znaci li to da Zagreb i Beograd nece imati ni kapaciteta ni vremena da se fokusiraju na rjesenje u Bosni i Hercegovini?
“Govoreci o iskustvima s ove strane Atlantika prije rata na Kosovu, treba reci da je postojalo osjecanje kod ljudi koji su bili angazovani ili su znali manje ili vise o bivsoj Jugoslaviji, da su svi ti problemi medjuzavisni i da se buducnost Bosne i Hercegovione , Crne Gore ili Kosova nece rijesiti u vakuumu. To dakle znaci da bi u odredjenom trenutku bilo neophodno rjesenje na nivou regiona, ali to je veoma tesko. Zelimo da izbjegnemo iskustvo od prije 100 i vise godina kada su Berlinskom kongresom rijeseni problemi nakon rata izmedju Turske i Rusije i kada je doslo do podjela na Balkanu. Zelimo da izbjegnemo da velike sile diktiraju na Balkanu . Ma kako mi u SAD ne zeljeli to priznati , postoji uticaj onoga sto se desava u Srbiji i na Kosovu na relaciju Bosna i Hercegovina - Srbija, i Bosna i Hercegovina - Hrvatska . Neki nasi strucnjaci smatraju da su to nezavisna pitanja i da se se mogu odvojeno i rjesavati. Ja ne mislim tako . Ljudi koji tamo zive vijekovima moraju u odredjenom trenutku da se okupe i ostvare zajednicki dogovor. To jeste tesko ,ali mislim da se zavaravamo ako vjerujemo da se to moze izbjeci.
