Šest crvenokljunih labudova zaraženih virusom ptičje gripe tipa H5 Hrvatska je dočekala pripravna. Područje oko ribnjačarstva „Grudnjak“ nedaleko Orahovice podijeljeno je u dvije zone, izvijestio je šef državnog Kriznog stožera doktor Mate Brstilo:
„U zoni ona gdje je utvrđena sama bolest, u radijusu od tri kilometra, bit će uništeni svi mogući prijenosnici bolesti. Mislim u prvom redu na perad u ekstenzivnim uslovima. A druga zona je zona u radijusu od dvadeset kilometara gdje ćemo provoditi čitav niz drugih mjera.“
Radi se o peradi koja se uzgaja na seoskim domaćinstvima, dakle tijekom dana na otvorenom, a država će nadoknaditi štetu. Osim šest zaraženih labudova kod Orahovice, nađeno je i pet u nedalekom ribnjaku kod Našica, iz istog jata. Kako je prepoznata bolest? Nisu se ponašali uobičajeno, objašnjava doktor Vladimir Savić iz Centra za peradarstvo zagrebačkog Veterinarskog instituta:
„Primijećeni su živčani znakovi kod tih labudova: zabacivanje glave, trzanje glavom, vrćenje u krug.“
Doktor Savić naglašava kako se još ne zna je li virus kojim su ovi labudovi zaraženi onaj opasni iz jugoistočne Azije:
„Bitno je da smo detektirali virus H5. Naknadna analiza će pokazati da li se radi o visokopatogenom. Ako se radi o visokopatogenom virusu, ono što je dobro u ovoj situaciji i što smo napravili, to je da smo otkrili populaciju labudova koji su inače migracijske ptice i moguće je da će prenijeti ili su već prenijele virus i u druge evropske zemlje.“
Ornitolog Dragan Radović iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti upozorava kako su zaražene ptice došle negdje sa sjevera – sumnjivo je veliko područje od Velike Britanije i Irske do zapadne Ukrajine:
„Negdje u Evropi postoji žarište ptičje gripe koje do sada nije otkriveno. Dakle, labudovi koji su sletjeli na ribnjačarstvo ,Grudnjak‘ nisu došli, sasvim sigurno, sa Crnog mora, odnosno ušća Dunava, Rumunjske ili Turske.“
Na zagrebačkim tržnicama nije danas primijećen manji interes za perad uzgojenu na framama, ali kod seljanki, odnosno kako ih ovdje zovemo –kumica, koje su donijele domaće koke iz svojih dvorišta, gužva je ipak bila manja:
„Malo se bojim. Ja sam stara, ali imam mladog sina pa se bojim za njega da se ne bi kaj dogodilo. A za mene, ako mi dođe, od nečeg moram umrijeti i ovak‘ i onak‘.“
„Za kraj strah?“
„To je pod kontrolom. Nema problema.“
„Osim toga, mi smo cijepljeni protiv svega.“
„U zoni ona gdje je utvrđena sama bolest, u radijusu od tri kilometra, bit će uništeni svi mogući prijenosnici bolesti. Mislim u prvom redu na perad u ekstenzivnim uslovima. A druga zona je zona u radijusu od dvadeset kilometara gdje ćemo provoditi čitav niz drugih mjera.“
Radi se o peradi koja se uzgaja na seoskim domaćinstvima, dakle tijekom dana na otvorenom, a država će nadoknaditi štetu. Osim šest zaraženih labudova kod Orahovice, nađeno je i pet u nedalekom ribnjaku kod Našica, iz istog jata. Kako je prepoznata bolest? Nisu se ponašali uobičajeno, objašnjava doktor Vladimir Savić iz Centra za peradarstvo zagrebačkog Veterinarskog instituta:
„Primijećeni su živčani znakovi kod tih labudova: zabacivanje glave, trzanje glavom, vrćenje u krug.“
Doktor Savić naglašava kako se još ne zna je li virus kojim su ovi labudovi zaraženi onaj opasni iz jugoistočne Azije:
„Bitno je da smo detektirali virus H5. Naknadna analiza će pokazati da li se radi o visokopatogenom. Ako se radi o visokopatogenom virusu, ono što je dobro u ovoj situaciji i što smo napravili, to je da smo otkrili populaciju labudova koji su inače migracijske ptice i moguće je da će prenijeti ili su već prenijele virus i u druge evropske zemlje.“
Ornitolog Dragan Radović iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti upozorava kako su zaražene ptice došle negdje sa sjevera – sumnjivo je veliko područje od Velike Britanije i Irske do zapadne Ukrajine:
„Negdje u Evropi postoji žarište ptičje gripe koje do sada nije otkriveno. Dakle, labudovi koji su sletjeli na ribnjačarstvo ,Grudnjak‘ nisu došli, sasvim sigurno, sa Crnog mora, odnosno ušća Dunava, Rumunjske ili Turske.“
Na zagrebačkim tržnicama nije danas primijećen manji interes za perad uzgojenu na framama, ali kod seljanki, odnosno kako ih ovdje zovemo –kumica, koje su donijele domaće koke iz svojih dvorišta, gužva je ipak bila manja:
„Malo se bojim. Ja sam stara, ali imam mladog sina pa se bojim za njega da se ne bi kaj dogodilo. A za mene, ako mi dođe, od nečeg moram umrijeti i ovak‘ i onak‘.“
„Za kraj strah?“
„To je pod kontrolom. Nema problema.“
„Osim toga, mi smo cijepljeni protiv svega.“
