Vehabijska zajednica u Gornjoj Maoči kod Brčkog broji desetak članova koji žive po strogim pravilima šerijatskog prava. Kemal Puljić zvani Fahro, jedan od rijetkih koji kontaktira s novinarima, kaže da je tekst u zagrebačkom “Večernjem listu” politički naručen, dijelom izmišljen, a da iza svega možda stoji osoba što je nedavno kratko boravila u Gornjoj Maoči, za koju kaže da je šija:
“Šija je jedna sekta koja posebno nas ne može, iz Irana, tako sam ja čuo, tako da su probubali tu i što jest i što nije. Recimo, za tog jednog našeg brata da je dao izjavu za neke Hrvate, da se mi trebamo u Rimu naći. Gdje se mi možemo naći u Rimu? Možemo kao patrioti. Ja direktno ne mogu jer nemam te ovlasti. A šta ću ja u Rimu? Ljudi žive normalno svoje. Pa nas je ovdje desetak, ne možemo sad mi ratovati protiv svijeta.”
Fra Božo Krešo, župnik iz Zovika, 17. prošlog mjeseca je kroz Maoču proveo župljane u procesiji i nije čuo nijednu ružnu riječ. A išli su i preko tuđih njiva i bašta:
“Taj isti dan sam u Večernjaku pročitao jedan članak koji je uistinu uznemirio svakog čovjeka - da ovdje postoji jedna grupa ljudi koji imaju nekakve zle namjere, da treba križare, kako tamo nazivaju, poništiti, da će ići na Vatikan, na papu itd.”
Zbog tog teksta me zvao i brat koji živi u Rovinju, uznemiren, jer je u Maoči nešto ranije boravio sa prijateljem Hrvatom, kaže Kemal Puljić. Dodaje kako je mogući cilj teksta brza slava autora:
“Sad se najlaške proslaviti kroz nas, izgleda. To je po svijetu tako. Ako se neki bradonja uhapsi ili bradonja neki problem napravio, sad se najlakše izgleda proslave kroz nas. Ali to su žive dezinformacije, jer to što oni pišu, trebalo bi doći tu kod nas da se uvjere direktno.”
Vehabije u Gornoj Maoči žive u kućama kupljenim od Srba koji se ne vraćaju. Bave se poljoprivredom, stočarstvom i zanatstvom. Naš sagovornik izrađuje kose, prodaje ih na pijacama. Ima dvije žene, s njima po dvoje djece. Kaže kako zajednica vodi prirodan život.
Fra Božo Krešo, župnik iz susjednog Zovika, kaže kako u životu ove vehabijske zajednice ne vidi ništa posebno, jer vode svoj život, kao i u ostalim bosanskim selima:
“Ne osjećam neku prijeteću atmosferu. Sad, zašto se oko digla prašina? Možda upravo zbog tog “Večernjeg lista”. Ja osobno nisam ni od ljudi čuo neke prijetnje, ni neke zastrašujuće stvari, s komšijama, susjedima koji u neposrednoj blizini žive i rade.”
Priča kako maočanske vehabije predstavljaju navodnu prijetnju Hrvatima mnoge je podsjetila je na tekst, također objavljen u jednom zagrebačkom dnevniku, da su navodno Srbi na mjesnom groblju u Tramošnici kod Gradačca na Dan mrtvih 1996. godine ubili devet Hrvata. Izmišljeni tekst imao je poguban učinak na povratak Hrvata u Posavinu. Priču o navodnim prijetanjama vehabija neki zato tumače kao start kampanje uoči još neobjavljenih izbora.
“Šija je jedna sekta koja posebno nas ne može, iz Irana, tako sam ja čuo, tako da su probubali tu i što jest i što nije. Recimo, za tog jednog našeg brata da je dao izjavu za neke Hrvate, da se mi trebamo u Rimu naći. Gdje se mi možemo naći u Rimu? Možemo kao patrioti. Ja direktno ne mogu jer nemam te ovlasti. A šta ću ja u Rimu? Ljudi žive normalno svoje. Pa nas je ovdje desetak, ne možemo sad mi ratovati protiv svijeta.”
Fra Božo Krešo, župnik iz Zovika, 17. prošlog mjeseca je kroz Maoču proveo župljane u procesiji i nije čuo nijednu ružnu riječ. A išli su i preko tuđih njiva i bašta:
“Taj isti dan sam u Večernjaku pročitao jedan članak koji je uistinu uznemirio svakog čovjeka - da ovdje postoji jedna grupa ljudi koji imaju nekakve zle namjere, da treba križare, kako tamo nazivaju, poništiti, da će ići na Vatikan, na papu itd.”
Zbog tog teksta me zvao i brat koji živi u Rovinju, uznemiren, jer je u Maoči nešto ranije boravio sa prijateljem Hrvatom, kaže Kemal Puljić. Dodaje kako je mogući cilj teksta brza slava autora:
“Sad se najlaške proslaviti kroz nas, izgleda. To je po svijetu tako. Ako se neki bradonja uhapsi ili bradonja neki problem napravio, sad se najlakše izgleda proslave kroz nas. Ali to su žive dezinformacije, jer to što oni pišu, trebalo bi doći tu kod nas da se uvjere direktno.”
Vehabije u Gornoj Maoči žive u kućama kupljenim od Srba koji se ne vraćaju. Bave se poljoprivredom, stočarstvom i zanatstvom. Naš sagovornik izrađuje kose, prodaje ih na pijacama. Ima dvije žene, s njima po dvoje djece. Kaže kako zajednica vodi prirodan život.
Fra Božo Krešo, župnik iz susjednog Zovika, kaže kako u životu ove vehabijske zajednice ne vidi ništa posebno, jer vode svoj život, kao i u ostalim bosanskim selima:
“Ne osjećam neku prijeteću atmosferu. Sad, zašto se oko digla prašina? Možda upravo zbog tog “Večernjeg lista”. Ja osobno nisam ni od ljudi čuo neke prijetnje, ni neke zastrašujuće stvari, s komšijama, susjedima koji u neposrednoj blizini žive i rade.”
Priča kako maočanske vehabije predstavljaju navodnu prijetnju Hrvatima mnoge je podsjetila je na tekst, također objavljen u jednom zagrebačkom dnevniku, da su navodno Srbi na mjesnom groblju u Tramošnici kod Gradačca na Dan mrtvih 1996. godine ubili devet Hrvata. Izmišljeni tekst imao je poguban učinak na povratak Hrvata u Posavinu. Priču o navodnim prijetanjama vehabija neki zato tumače kao start kampanje uoči još neobjavljenih izbora.
