* * * * *
Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Mirsad Kebo sastao se u Sarajevu sa predstavnicima dvadesetak organizacija i udruženja koja se bave pitanjima izbjeglica i raseljenih osoba u Bosni i Hercegovini, s kojima je razgovarao o problemu održivog povratka i ostanka i sigurnosnoj situaciji:
„Razgovarali smo o više pitanja. Jedno se odnosi na pitanje povratka u Republiku Srpsku pripadnika bošnjačkog i hrvatskog naroda i tu dominira problem održivog povratka, odnosno problem zapošljavanja kao osnovni problem koji mnoge u Republici Srpskoj dovodi do razmišljanja da se vrate u mjesta iz kojih su se vratili prijeratnim domovima.“
Prema njegovim riječima, Zakon o lokalnoj upravi, odnosno obaveza državnih organa da nacionalna struktura njihovih zaposlenika bude u skladu sa popisom stanovništva iz 1991. godine se ne poštuje u mnogim općinama Bosne i Hercegovine:
„Od Ministarstva je zatraženo da pomogne u zapošljavanju. Iako je zakonska obaveza resornih ministarstava da brinu o izbjeglim i raseljenim osobama samo šest mjeseci nakon povratka, objektivna situacija nas tjera da tražimo rješenja koja će omogućiti da ova populacija preživi na tim prostorima. Dio iznesenih primjedbi se odnosi na osobe koje su izabrale drugo dejtonsko pravo, odnosno pravo na ostanak. Oni traže da budu tretirani isto kao povratnici i u tom smislu zahtijevaju zalaganje za održivi ostanak.“
* * * * *
Predsjedavajući Komisije za izbjeglice i raseljena lica BiH Ivica Marinović smatra da bi na sljedećoj sjednici Komisije u Banjaluci trebalo da bude utvrđen nacrt sporazuma o udruživanju i realizaciji sredstava za rekonstrukciju stambenih jedinica povratnika u Bosnu i Hercegovinu u 2006. godini:
„S obzirom da će Bosna i Hercegovina, nakon uvođenja PDV-a, biti u prilici da značajnije poveća ulaganja u Fond za povratak BiH, očekujemo da država za održivi povratak, umjesto dosadašanjih milion, obezbijedi oko pet miliona KM, pri čemu bi entiteti participirali sa po četiri, a Distrikt Brčko sa milion KM“, precizirao je Marinović.
Obraćajući se novinarima nakon sjednice Komisije u Sarajevu, on je naglasio da se od Vlade Republike Srpske očekuje davanje saglasnosti za kreditno zaduženje kod OPEC Fonda za razvoj – projekat vrijedan oko devet miliona američkih dolara, a novac bi bio namijenjen za izgradnju oko 700 stambenih jedinica za povratnike u Bosni i Hercegovini.
Marinović je dodao da putem zajedničkih projekata iz 2004. godine, u 30 opština u Bosni i Hercegovini, u toku izgradnja oko 650, a u okviru Projekta „Sutra 2“ oko 400 stambenih jedinica za povratnike.
* * * * *
U Mostaru su uručeni ključevi obnovljenih stanova za šest obitelji, prijeratnih stanara u ulici Maršala Tita, a time je završena obnova stambenih jedinca u tom gradu za ovu godinu.
Tom prigodom federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Edin Mušić kazao je da je resorno Ministarstvo osiguralo sredstava za prvu fazu rekonstrukcije tog objekta, te za zatvaranje, pokrivanje i izradu pročelja.
Između ostalih, ključeve za obnovljene domove dobili su Hatidža Mačkić i Mustafa Jazvin:
„Osjećam se jako dobro i veselo što sam ušla u svoj stan nakon 13 godina. Do sada smo bili podstanari.“
„Plaćali smo kao podstanari 250 maraka, čitav imetak potrošili. Djeca su nam zaostala u školi, nije se moglo plaćati, nije bilo sredstava. Ali, eto, došao je i ovaj dan za koji sam zahvalan, makar i pri kraju života.“
Međutim, očito je da zgrada ima puno nedostataka, te da joj u potpunosti nije vraćen prijeratni izgled, na šta upozorava i Mustafa Jazvin:
„Ovo je ruglo ovaj otvor na krovu. Prvi sprat je zatvoren. Tu je bilo fino fugirano ukrasno kamenje, a sad su stavili fasadu. Probili su prozore u prizemlju gdje je instalirana kafana.“
Na upit da prokomenariše žalbe nekih stanara na kvalitetu obnovljenih zgrada, gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić je izjavio da se sve obnavlja po određenim standardnima i financijskim mogućnostima:
„Nema dovoljno sredstava da se sve uradi onako kako je to nekada bilo, tako da se određene stvari izbacuju, neki materijali se zamjenjuju nekim malo jeftinijim, ali ljudi moraju biti zahvalni za ono što su dobili – svoj dom, koji je rekonstruiran u najboljoj mogućoj mjeri za onoliko novca sa koliko raspolažemo.“
* * * * *
Republika Hrvatska je zemlja koja kontinuirano ulaže u obnovu porušenog stambenog fonda Bosne i Hercegovine, ali finansira i druge projekte namijenjene povratku i održivom ostanku. Preko 20 miliona kuna ova zemlja ulaže svake godine u popravku kuća.
U razgovoru sa Borisom Belanićem, iz veleposlanstva Republike Hrvatske u BiH, saznajemo i druge pojedinosti o ulaganju ove zemlje susjeda u oporavak Bosne i Hercegovine:
RSE: Koliko je do sada iz svog budžeta Hrvatska uložila u Bosnu i Hercegovinu?
BELANIĆ: Iznosi prelaze više stotina milijuna kuna, međutim ja vam u ovom trenutku ne mogu govoriti o jednom sintetiziranom iznosu jer on obuhvaća pomoć u raznim područjima. Ne radi se samo o obnovi, radi se o kulturi, prosvjeti, znanosti, zdravstvu i obnovi vjerskih objekata. Međutim, kada govorimo o obnovi kuća, u posljednjih pet godina iznos prelazi više od sto milijuna kuna.
RSE: Pretpostavljam da se radi o godišnjim planovima utroška. Oni su otprilike isti za jednu godinu.
BELANIĆ: Da, radi se o otprilike 20 milijuna kuna godišnje samo za obnovu kuća hrvatskih povratnika u BiH. Kandidatska procedura, naravno, podrazumijeva prijavu i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, ovisno o trenutnom boravištu budućih korisnika pomoći. Najveći broj ih je prikupljen u Bosni i Hercegovini. U tome su sudjelovale povratničke udruge, naša diplomatsko-konzularna predstavništva i naši partneri iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice u Sarajevu. Ukupno je podneseno u posljednjih četiri, zapravo sada već pet godina 4.102 zahtjeva za pomoć. Od toga je bilo izdano 1.747 suglasnosti. Međutim, zbog odustanka ili raznih drugih razloga, konačni broj odobrenih projekata je 1.450. Do sada smo kompletno isporučili materijal za oko 800 kuća, dok je za preostali broj kuća isporuka upravo u tijeku.
RSE: Od ljudi koji su se javljali na vaše pozive za obnovu stambenog fonda saznajem kako je procedura dosta stroga, odnosno da postoji više, uslovno kazano, filtera kako se ne bi desile manipulacije.
BELANIĆ: Naravno da se pomoć ne može koristiti nenamjenski. Pomoć se daje samo onima koji su se stvarno vratili i žele ovdje živjeti. Postoji jedna procedura u kojoj se utvrđuje poštivanje kriterija i ona je ista za sve. U njoj sudjeluju naša nadležna tijela, ali i naši partneri u Bosni i Hercegovini. Ta procedura je relativno standardizirana posljednjih godina i provodi se bez iznimke. Svi korisnici materijala su zadovoljili kriterije koji se u toj proceduri traže.
RSE: Postoje li neka posebna područja u Bosni i Hercegovini gdje ste naročito ulagali?
BELANIĆ: Kada je u pitanju pomoć, ona se daje širom Bosne i Hercegovine gdje god ima Hrvata. Mi trenutno isporučujemo materijal, odnosno do sada smo ga isporučili na području 46 općina u Bosni i Hercegovini, a od preko 55 općina smo dobili zahtjeve. Prema tome, ne postoji neka koncentracija u smislu da je negdje utrošen ogroman novac, a na drugom mjestu ne. Međutim, postoje, naravno, neka područja u Bosni i Hercegovini koja su stradala više, gdje je više kuća porušeno, primjerice Bosanska Posavina, gdje se interveniralo sa većim brojem paketa građevinskog materijala.
RSE: Ostajete li i dalje prisutni sa ovim projektima?
BELANIĆ: Da, bez daljnjega. Naši programi se nastavljaju ove godine, a ja se nadam i iduće. Prema tome, mi ćemo biti tu i dalje.
RSE: I pored ove vaše pomoći i, naravno, pomoći Bosne i Hercegovine i drugih država, ipak je slab povratak Hrvata.
BELANIĆ: To je točno, međutim nije svugdje jednako. Naravno, najviše možemo biti nezadovoljni povratkom Hrvata na područje Republike Srpske. Tamo i danas živi jedva 10 posto od predratnog broja. Prema tome, naravno da ne možemo biti zadovoljni. Međutim, to nas ne smije spriječiti u tome da nastavimo pomagati ljudima koji se žele vratiti u Bosnu i Hercegovinu i koji ovdje žele živjeti, pa i pomoći im da ovdje opstanu nakon što se vrate.
RSE: Da li pomažete isključivo Hrvatima?
BELANIĆ: Da, naši programi se odnose samo na hrvatske povratnike.
* * * * *
O tome kako teče povratak Hrvata u BiH, govori Petar Stokić Udruženje za povratak u Komaricu, selo u dobojskoj opštini:
STOKIĆ: Ja sam se vratio 16. kolovoza 2000. godine. Kad sam se vratio dobio sam donaciju i napravio kuću. U to vrijeme ovdje nije bilo nijedne hrvatske kuće. Sada ide nabolje, ali još uvijek nisam zadovoljan. Nisam zadovoljan radi toga jer je selo Komarica prije rata imalo 386 hrvatskih kuća, a sada ih je svega 18. To je žalosno. Uglavnom, jako teško ide. Dali smo spisak od 83 kuće ljudi koji su se željeli vratiti u prvom krugu i nismo dobili nijednu kuću. U drugom krugu smo tražili 36 kuća, dobili smo dvije. Pitam se što je razlog? Da li je razlog to što smo Hrvati? Selo Komarica je 20 kilometara od Doboja, smješteno je između novoga i staroga puta. Selo je veliko 7.400 metara i široko negdje 4.500 metara. Na tom potezu smo dobili samo 18 kuća. To je žalosno.
RSE: Ko su zapravo donatori?
STOKIĆ: Gradonačelnik Milan Bandić je dao pet kuća, ali ne sve u Komarici. U Komarici je dao samo dvije. Federalno ministarstvo je dalo pet kuća. Republika Hrvatska pet kuća. Moju kuću je obnovila Njemačka.
RSE: U kakvom su stanju te kuće koje još nisu obnovljene?
STOKIĆ: U nikakvom. Srušene su do temelja.
RSE: Gdje su ti ljudi?
STOKIĆ: Najviše ih je u Zagrebu, Okučanima, Slavonskom Brodu, moj brat je u Kanadi. Ima 32 godine i sedam mjeseci staža u Energoinvestu u Doboju. On sada nema kuće, nema ništa, ostao mu samo temelj. Desetak sela je potpuno pusto. Neki se ne žele vratiti, mnogi naši ljudi su se snašli tamo gdje jesu, ali veliki broj ljudi se nije snašao i još uvijek su na socijali. Ti se ljudi žele vraćati, ali nemaju gdje. Ta procedura je jako loša. Mi smo skroz zapušteni. To je jad i bijeda. To je žalosno. Gospođa Mirhunisa i biskup Komarica su dvije osobe koje su sigurno pridonijele više za povratak nego bilo koji političar.
* * * * *
Naziv naše naredne rubrike mogao bi biti „Muke po deviznim štedišama“:
Ustavni sud FBiH je ponovo iz proceduralnih razloga odgodio javnu raspravu o zahtjevu skupine poslanika Predstavničkog doma Parlamenta FBiH za ocjenu ustavnosti Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obaveza FBiH. Oni se pozivaju na kršenje prava deviznih štediša, zajamčenih odredbama Evropske konvencije i njenim Protokolom br. 1, te odredbama Ustava BiH i Ustava FBiH, kako to smatra podnositelj zahtjeva za ocjenu ustavnosti Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obaveza FBiH. Radi se o zakonskom aktu kojim se, među ostalim, reguliraju pitanja iz domena stare devizne štednje.
Odgodi javne rasprave u ovom ustavno-pravnom sporu prethodilo je izjašnjenje strana u postupku pri čemu je zastupnik Predstavničkog doma federalnog Parlamenta Irfan Ajanović zatražio rok od 30 dana kako bi se mogao očitovati o osporavanim članovima spomenutog zakona. Također, prigovorio je u pogledu osporavanih zakonskih odredbi, ocijenivši nepreciznim podnositeljev zahtjev za utvrđivanje ustavnosti:
„Ja čekam da država donese zakon, ali to ne vežem za ovaj proces. Dobro bi bilo za cijeli narod, za građane, za državu da se donese zakon na državnom nivou koji će onda biti u svojstvu tumača kroz svoje odredbe da je država garant za uloge, za obveznice i za sve ono što se ovim zakonom na entitetskom nivou propisuje i u okviru jednog i u okviru drugog entiteta. Taj zakon je potreban i mi smo to isticali u prvoj raspravi prije sedam dana, ali smo ostali i čekamo da se proceduralno uredi cijela stvar na javnoj raspravi, pa da onda ulažemo ono što se odnosi na meritum.“
Poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Ante Čolak je u ime podnositelja zahtjeva ustvrdio kako nema razloga za odgodu javne rasprave te da je insistiranje na prolongiranju zapravo „kupovina vremena“. Podsjetio je kako je na temelju važećih ustavnih rješenja država Bosna i Hercegovina odgovorna za monetarnu politiku, te kako je protuzakonito prenošenje obaveza iz tog domena na bosanskohercegovačke entitete:
„Mislim da se Ustavni sud postavio vrlo odgovorno, s obzirom da je, koliko ja znam i po informacijama koje imam, u proceduri donošenje zakona na državnoj razini koji će ispuniti u mnogome ono zbog čega smo mi podnijeli ustavnu tužbu. Ustavni sud je svjestan svoje odgovornosti i ja mislim da će donijeti upravo onakvu presudu kakvu mi priželjkujemo. Međutim, da se ne bi stvorio, uvjetno rečeno, pravni vakuum i ostalo, oni čekaju da se taj proces na državnoj razini dovede do kraja. Mislim da je to sasvim odgovorno s njihove strane.“
Osim predstavnika strana u ustavno-pravnom sporu, raspravi pred Ustavnim sudom FBiH prisustvovali su i predstavnici udruženja deviznih štediša. Amila Omersoftić, predsjednica jednog od njih:
„Odgađanjem se komplikuju stvari jer ostaje u primjeni onaj zakon koji je proglašen neustavnim, odnosno verifikacija koja teče je jedan jako opasan proces. Dakle, ja bih još jednom pozvala sve građane da se ne odazovu verifikaciji jer je to čista prevara. To je upravo danas Ajanović pokušao dobiti, dakle sljedećih 30 dana, da mnogo svijeta možda i ode jer ne zna da se verifikuje. Dakle, oni su svjesni da gube. On sad poziva OHR i MMF da mu oni budu pokriće za njegove nezakonite i neustavne odluke. To je u najmanju ruku sramota.“
U međuvremenu, štediše kojim je pokradena njihova imovina – to jest štedni ulozi, ponovo su na mukama. Entitetske vlade, odnosno njihova ministarstva finansija, dosta su mlako pozvali građane da verifikuju odnosno prijave tačan iznos štednje uz ostale podatke. S druge strane, udruženja štediša prilično ofanzivno odvraćaju građane od tog poziva. Tako je otvorena nova dilema i građani ne znaju – kako se to u narodu kaže – „kom se carstvu privoliti“. Iz vlada koje bi im trebalo svakodnevno nuditi informacije, odnosno iz agencija koje su određene da se bave tim poslom, nema očekivanog glasa. Istina, Ministarstvo finansija Vlade Republike Srpske je najavilo isplatu po 100 KM onima koji su se pozivu odazvali. Radmila Mihić iz Ministarstva finansija RS-a:
„To su njihove pare koje sada počinju da im se vraćaju u simboličnim iznosu od po 100 KM u gotovini. Naravno da će sljedeća faza biti neki veći iznos i u nekom kratkoročnom i srednjoročnom vremenskom periodu. Vjerovatno ostaje i ona varijanta da će jedan dio biti isplaćen u obveznicama. To je zbog toga da podržimo taj proces verifikacije. Koliko znam, do kraja godine u budžetu je planiran još jedan dio sredstava. Pretpostavljam da će taj drugi dio sredstava ići početkom 2006. godine. Verifikacija je preduslov za isplatu, budući da je verifikacija bilo kakvih obaveza preduslov za dalje transakcije. Na taj način se utvrđuje pravni osnov. Na riječ se danas, naravno, više ne može vjerovati. Na kraju krajeva, raspolažemo sa budžetskim sredstvima i za svaku isplatu tog budžetskog dinara, uslovno rečeno, moramo imati pravovaljanu dokumentaciju.“
Udruženje građana za povrat stare devizne štednje u BiH i dijsapori, čiji je Predsjednik Svetozar Nišić, protivi se isplati ovih simboličnih 100 KM samo onima koji su štednju verifikovali, a kao argument navodi:
„Ovi novci koji su dodijeljeni pripadaju svakom deviznom štediši bez obzira da li je kod njih verifikovao štednju ili nije. Verifikacija je nezakonita i protuustavna, to je prevara deviznih štediša.“
Ovo udruženje je za 20. oktobar najavilo nove proteste ispred zgrade ambasade Slovenije u Sarajevu i ispred Vijeća ministara zbog visokih dugovanja Ljubljanske banke prema štedišama. Svetozar Nišić:
„Tražimo da se deblokira devizna štednja, da građani svojim ulogom mogu da raspolažu onako kako njima odgovara. Naravno da niko neće podići tristo, četiristo, petsto hiljada maraka, ali mi hoćemo da imamo pristup tome da možemo bar komunalije da platimo, da kupimo odjeću, obuću. Ukoliko ne bude efekta, prelazimo na blokade graničnih prijelaza, onih najudarnijih, a poslije toga treća faza je zauzimanje banaka nasljednica onih u koje smo mi ulagali.“
Sve u svemu, igre bez granica se nastavljaju, a najteže je ljudima koji su svoju štednju povjerili državi.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Mirsad Kebo sastao se u Sarajevu sa predstavnicima dvadesetak organizacija i udruženja koja se bave pitanjima izbjeglica i raseljenih osoba u Bosni i Hercegovini, s kojima je razgovarao o problemu održivog povratka i ostanka i sigurnosnoj situaciji:
„Razgovarali smo o više pitanja. Jedno se odnosi na pitanje povratka u Republiku Srpsku pripadnika bošnjačkog i hrvatskog naroda i tu dominira problem održivog povratka, odnosno problem zapošljavanja kao osnovni problem koji mnoge u Republici Srpskoj dovodi do razmišljanja da se vrate u mjesta iz kojih su se vratili prijeratnim domovima.“
Prema njegovim riječima, Zakon o lokalnoj upravi, odnosno obaveza državnih organa da nacionalna struktura njihovih zaposlenika bude u skladu sa popisom stanovništva iz 1991. godine se ne poštuje u mnogim općinama Bosne i Hercegovine:
„Od Ministarstva je zatraženo da pomogne u zapošljavanju. Iako je zakonska obaveza resornih ministarstava da brinu o izbjeglim i raseljenim osobama samo šest mjeseci nakon povratka, objektivna situacija nas tjera da tražimo rješenja koja će omogućiti da ova populacija preživi na tim prostorima. Dio iznesenih primjedbi se odnosi na osobe koje su izabrale drugo dejtonsko pravo, odnosno pravo na ostanak. Oni traže da budu tretirani isto kao povratnici i u tom smislu zahtijevaju zalaganje za održivi ostanak.“
* * * * *
Predsjedavajući Komisije za izbjeglice i raseljena lica BiH Ivica Marinović smatra da bi na sljedećoj sjednici Komisije u Banjaluci trebalo da bude utvrđen nacrt sporazuma o udruživanju i realizaciji sredstava za rekonstrukciju stambenih jedinica povratnika u Bosnu i Hercegovinu u 2006. godini:
„S obzirom da će Bosna i Hercegovina, nakon uvođenja PDV-a, biti u prilici da značajnije poveća ulaganja u Fond za povratak BiH, očekujemo da država za održivi povratak, umjesto dosadašanjih milion, obezbijedi oko pet miliona KM, pri čemu bi entiteti participirali sa po četiri, a Distrikt Brčko sa milion KM“, precizirao je Marinović.
Obraćajući se novinarima nakon sjednice Komisije u Sarajevu, on je naglasio da se od Vlade Republike Srpske očekuje davanje saglasnosti za kreditno zaduženje kod OPEC Fonda za razvoj – projekat vrijedan oko devet miliona američkih dolara, a novac bi bio namijenjen za izgradnju oko 700 stambenih jedinica za povratnike u Bosni i Hercegovini.
Marinović je dodao da putem zajedničkih projekata iz 2004. godine, u 30 opština u Bosni i Hercegovini, u toku izgradnja oko 650, a u okviru Projekta „Sutra 2“ oko 400 stambenih jedinica za povratnike.
* * * * *
U Mostaru su uručeni ključevi obnovljenih stanova za šest obitelji, prijeratnih stanara u ulici Maršala Tita, a time je završena obnova stambenih jedinca u tom gradu za ovu godinu.
Tom prigodom federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Edin Mušić kazao je da je resorno Ministarstvo osiguralo sredstava za prvu fazu rekonstrukcije tog objekta, te za zatvaranje, pokrivanje i izradu pročelja.
Između ostalih, ključeve za obnovljene domove dobili su Hatidža Mačkić i Mustafa Jazvin:
„Osjećam se jako dobro i veselo što sam ušla u svoj stan nakon 13 godina. Do sada smo bili podstanari.“
„Plaćali smo kao podstanari 250 maraka, čitav imetak potrošili. Djeca su nam zaostala u školi, nije se moglo plaćati, nije bilo sredstava. Ali, eto, došao je i ovaj dan za koji sam zahvalan, makar i pri kraju života.“
Međutim, očito je da zgrada ima puno nedostataka, te da joj u potpunosti nije vraćen prijeratni izgled, na šta upozorava i Mustafa Jazvin:
„Ovo je ruglo ovaj otvor na krovu. Prvi sprat je zatvoren. Tu je bilo fino fugirano ukrasno kamenje, a sad su stavili fasadu. Probili su prozore u prizemlju gdje je instalirana kafana.“
Na upit da prokomenariše žalbe nekih stanara na kvalitetu obnovljenih zgrada, gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić je izjavio da se sve obnavlja po određenim standardnima i financijskim mogućnostima:
„Nema dovoljno sredstava da se sve uradi onako kako je to nekada bilo, tako da se određene stvari izbacuju, neki materijali se zamjenjuju nekim malo jeftinijim, ali ljudi moraju biti zahvalni za ono što su dobili – svoj dom, koji je rekonstruiran u najboljoj mogućoj mjeri za onoliko novca sa koliko raspolažemo.“
* * * * *
Republika Hrvatska je zemlja koja kontinuirano ulaže u obnovu porušenog stambenog fonda Bosne i Hercegovine, ali finansira i druge projekte namijenjene povratku i održivom ostanku. Preko 20 miliona kuna ova zemlja ulaže svake godine u popravku kuća.
U razgovoru sa Borisom Belanićem, iz veleposlanstva Republike Hrvatske u BiH, saznajemo i druge pojedinosti o ulaganju ove zemlje susjeda u oporavak Bosne i Hercegovine:
RSE: Koliko je do sada iz svog budžeta Hrvatska uložila u Bosnu i Hercegovinu?
BELANIĆ: Iznosi prelaze više stotina milijuna kuna, međutim ja vam u ovom trenutku ne mogu govoriti o jednom sintetiziranom iznosu jer on obuhvaća pomoć u raznim područjima. Ne radi se samo o obnovi, radi se o kulturi, prosvjeti, znanosti, zdravstvu i obnovi vjerskih objekata. Međutim, kada govorimo o obnovi kuća, u posljednjih pet godina iznos prelazi više od sto milijuna kuna.
RSE: Pretpostavljam da se radi o godišnjim planovima utroška. Oni su otprilike isti za jednu godinu.
BELANIĆ: Da, radi se o otprilike 20 milijuna kuna godišnje samo za obnovu kuća hrvatskih povratnika u BiH. Kandidatska procedura, naravno, podrazumijeva prijavu i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, ovisno o trenutnom boravištu budućih korisnika pomoći. Najveći broj ih je prikupljen u Bosni i Hercegovini. U tome su sudjelovale povratničke udruge, naša diplomatsko-konzularna predstavništva i naši partneri iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice u Sarajevu. Ukupno je podneseno u posljednjih četiri, zapravo sada već pet godina 4.102 zahtjeva za pomoć. Od toga je bilo izdano 1.747 suglasnosti. Međutim, zbog odustanka ili raznih drugih razloga, konačni broj odobrenih projekata je 1.450. Do sada smo kompletno isporučili materijal za oko 800 kuća, dok je za preostali broj kuća isporuka upravo u tijeku.
RSE: Od ljudi koji su se javljali na vaše pozive za obnovu stambenog fonda saznajem kako je procedura dosta stroga, odnosno da postoji više, uslovno kazano, filtera kako se ne bi desile manipulacije.
BELANIĆ: Naravno da se pomoć ne može koristiti nenamjenski. Pomoć se daje samo onima koji su se stvarno vratili i žele ovdje živjeti. Postoji jedna procedura u kojoj se utvrđuje poštivanje kriterija i ona je ista za sve. U njoj sudjeluju naša nadležna tijela, ali i naši partneri u Bosni i Hercegovini. Ta procedura je relativno standardizirana posljednjih godina i provodi se bez iznimke. Svi korisnici materijala su zadovoljili kriterije koji se u toj proceduri traže.
RSE: Postoje li neka posebna područja u Bosni i Hercegovini gdje ste naročito ulagali?
BELANIĆ: Kada je u pitanju pomoć, ona se daje širom Bosne i Hercegovine gdje god ima Hrvata. Mi trenutno isporučujemo materijal, odnosno do sada smo ga isporučili na području 46 općina u Bosni i Hercegovini, a od preko 55 općina smo dobili zahtjeve. Prema tome, ne postoji neka koncentracija u smislu da je negdje utrošen ogroman novac, a na drugom mjestu ne. Međutim, postoje, naravno, neka područja u Bosni i Hercegovini koja su stradala više, gdje je više kuća porušeno, primjerice Bosanska Posavina, gdje se interveniralo sa većim brojem paketa građevinskog materijala.
RSE: Ostajete li i dalje prisutni sa ovim projektima?
BELANIĆ: Da, bez daljnjega. Naši programi se nastavljaju ove godine, a ja se nadam i iduće. Prema tome, mi ćemo biti tu i dalje.
RSE: I pored ove vaše pomoći i, naravno, pomoći Bosne i Hercegovine i drugih država, ipak je slab povratak Hrvata.
BELANIĆ: To je točno, međutim nije svugdje jednako. Naravno, najviše možemo biti nezadovoljni povratkom Hrvata na područje Republike Srpske. Tamo i danas živi jedva 10 posto od predratnog broja. Prema tome, naravno da ne možemo biti zadovoljni. Međutim, to nas ne smije spriječiti u tome da nastavimo pomagati ljudima koji se žele vratiti u Bosnu i Hercegovinu i koji ovdje žele živjeti, pa i pomoći im da ovdje opstanu nakon što se vrate.
RSE: Da li pomažete isključivo Hrvatima?
BELANIĆ: Da, naši programi se odnose samo na hrvatske povratnike.
* * * * *
O tome kako teče povratak Hrvata u BiH, govori Petar Stokić Udruženje za povratak u Komaricu, selo u dobojskoj opštini:
STOKIĆ: Ja sam se vratio 16. kolovoza 2000. godine. Kad sam se vratio dobio sam donaciju i napravio kuću. U to vrijeme ovdje nije bilo nijedne hrvatske kuće. Sada ide nabolje, ali još uvijek nisam zadovoljan. Nisam zadovoljan radi toga jer je selo Komarica prije rata imalo 386 hrvatskih kuća, a sada ih je svega 18. To je žalosno. Uglavnom, jako teško ide. Dali smo spisak od 83 kuće ljudi koji su se željeli vratiti u prvom krugu i nismo dobili nijednu kuću. U drugom krugu smo tražili 36 kuća, dobili smo dvije. Pitam se što je razlog? Da li je razlog to što smo Hrvati? Selo Komarica je 20 kilometara od Doboja, smješteno je između novoga i staroga puta. Selo je veliko 7.400 metara i široko negdje 4.500 metara. Na tom potezu smo dobili samo 18 kuća. To je žalosno.
RSE: Ko su zapravo donatori?
STOKIĆ: Gradonačelnik Milan Bandić je dao pet kuća, ali ne sve u Komarici. U Komarici je dao samo dvije. Federalno ministarstvo je dalo pet kuća. Republika Hrvatska pet kuća. Moju kuću je obnovila Njemačka.
RSE: U kakvom su stanju te kuće koje još nisu obnovljene?
STOKIĆ: U nikakvom. Srušene su do temelja.
RSE: Gdje su ti ljudi?
STOKIĆ: Najviše ih je u Zagrebu, Okučanima, Slavonskom Brodu, moj brat je u Kanadi. Ima 32 godine i sedam mjeseci staža u Energoinvestu u Doboju. On sada nema kuće, nema ništa, ostao mu samo temelj. Desetak sela je potpuno pusto. Neki se ne žele vratiti, mnogi naši ljudi su se snašli tamo gdje jesu, ali veliki broj ljudi se nije snašao i još uvijek su na socijali. Ti se ljudi žele vraćati, ali nemaju gdje. Ta procedura je jako loša. Mi smo skroz zapušteni. To je jad i bijeda. To je žalosno. Gospođa Mirhunisa i biskup Komarica su dvije osobe koje su sigurno pridonijele više za povratak nego bilo koji političar.
* * * * *
Naziv naše naredne rubrike mogao bi biti „Muke po deviznim štedišama“:
Ustavni sud FBiH je ponovo iz proceduralnih razloga odgodio javnu raspravu o zahtjevu skupine poslanika Predstavničkog doma Parlamenta FBiH za ocjenu ustavnosti Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obaveza FBiH. Oni se pozivaju na kršenje prava deviznih štediša, zajamčenih odredbama Evropske konvencije i njenim Protokolom br. 1, te odredbama Ustava BiH i Ustava FBiH, kako to smatra podnositelj zahtjeva za ocjenu ustavnosti Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obaveza FBiH. Radi se o zakonskom aktu kojim se, među ostalim, reguliraju pitanja iz domena stare devizne štednje.
Odgodi javne rasprave u ovom ustavno-pravnom sporu prethodilo je izjašnjenje strana u postupku pri čemu je zastupnik Predstavničkog doma federalnog Parlamenta Irfan Ajanović zatražio rok od 30 dana kako bi se mogao očitovati o osporavanim članovima spomenutog zakona. Također, prigovorio je u pogledu osporavanih zakonskih odredbi, ocijenivši nepreciznim podnositeljev zahtjev za utvrđivanje ustavnosti:
„Ja čekam da država donese zakon, ali to ne vežem za ovaj proces. Dobro bi bilo za cijeli narod, za građane, za državu da se donese zakon na državnom nivou koji će onda biti u svojstvu tumača kroz svoje odredbe da je država garant za uloge, za obveznice i za sve ono što se ovim zakonom na entitetskom nivou propisuje i u okviru jednog i u okviru drugog entiteta. Taj zakon je potreban i mi smo to isticali u prvoj raspravi prije sedam dana, ali smo ostali i čekamo da se proceduralno uredi cijela stvar na javnoj raspravi, pa da onda ulažemo ono što se odnosi na meritum.“
Poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Ante Čolak je u ime podnositelja zahtjeva ustvrdio kako nema razloga za odgodu javne rasprave te da je insistiranje na prolongiranju zapravo „kupovina vremena“. Podsjetio je kako je na temelju važećih ustavnih rješenja država Bosna i Hercegovina odgovorna za monetarnu politiku, te kako je protuzakonito prenošenje obaveza iz tog domena na bosanskohercegovačke entitete:
„Mislim da se Ustavni sud postavio vrlo odgovorno, s obzirom da je, koliko ja znam i po informacijama koje imam, u proceduri donošenje zakona na državnoj razini koji će ispuniti u mnogome ono zbog čega smo mi podnijeli ustavnu tužbu. Ustavni sud je svjestan svoje odgovornosti i ja mislim da će donijeti upravo onakvu presudu kakvu mi priželjkujemo. Međutim, da se ne bi stvorio, uvjetno rečeno, pravni vakuum i ostalo, oni čekaju da se taj proces na državnoj razini dovede do kraja. Mislim da je to sasvim odgovorno s njihove strane.“
Osim predstavnika strana u ustavno-pravnom sporu, raspravi pred Ustavnim sudom FBiH prisustvovali su i predstavnici udruženja deviznih štediša. Amila Omersoftić, predsjednica jednog od njih:
„Odgađanjem se komplikuju stvari jer ostaje u primjeni onaj zakon koji je proglašen neustavnim, odnosno verifikacija koja teče je jedan jako opasan proces. Dakle, ja bih još jednom pozvala sve građane da se ne odazovu verifikaciji jer je to čista prevara. To je upravo danas Ajanović pokušao dobiti, dakle sljedećih 30 dana, da mnogo svijeta možda i ode jer ne zna da se verifikuje. Dakle, oni su svjesni da gube. On sad poziva OHR i MMF da mu oni budu pokriće za njegove nezakonite i neustavne odluke. To je u najmanju ruku sramota.“
U međuvremenu, štediše kojim je pokradena njihova imovina – to jest štedni ulozi, ponovo su na mukama. Entitetske vlade, odnosno njihova ministarstva finansija, dosta su mlako pozvali građane da verifikuju odnosno prijave tačan iznos štednje uz ostale podatke. S druge strane, udruženja štediša prilično ofanzivno odvraćaju građane od tog poziva. Tako je otvorena nova dilema i građani ne znaju – kako se to u narodu kaže – „kom se carstvu privoliti“. Iz vlada koje bi im trebalo svakodnevno nuditi informacije, odnosno iz agencija koje su određene da se bave tim poslom, nema očekivanog glasa. Istina, Ministarstvo finansija Vlade Republike Srpske je najavilo isplatu po 100 KM onima koji su se pozivu odazvali. Radmila Mihić iz Ministarstva finansija RS-a:
„To su njihove pare koje sada počinju da im se vraćaju u simboličnim iznosu od po 100 KM u gotovini. Naravno da će sljedeća faza biti neki veći iznos i u nekom kratkoročnom i srednjoročnom vremenskom periodu. Vjerovatno ostaje i ona varijanta da će jedan dio biti isplaćen u obveznicama. To je zbog toga da podržimo taj proces verifikacije. Koliko znam, do kraja godine u budžetu je planiran još jedan dio sredstava. Pretpostavljam da će taj drugi dio sredstava ići početkom 2006. godine. Verifikacija je preduslov za isplatu, budući da je verifikacija bilo kakvih obaveza preduslov za dalje transakcije. Na taj način se utvrđuje pravni osnov. Na riječ se danas, naravno, više ne može vjerovati. Na kraju krajeva, raspolažemo sa budžetskim sredstvima i za svaku isplatu tog budžetskog dinara, uslovno rečeno, moramo imati pravovaljanu dokumentaciju.“
Udruženje građana za povrat stare devizne štednje u BiH i dijsapori, čiji je Predsjednik Svetozar Nišić, protivi se isplati ovih simboličnih 100 KM samo onima koji su štednju verifikovali, a kao argument navodi:
„Ovi novci koji su dodijeljeni pripadaju svakom deviznom štediši bez obzira da li je kod njih verifikovao štednju ili nije. Verifikacija je nezakonita i protuustavna, to je prevara deviznih štediša.“
Ovo udruženje je za 20. oktobar najavilo nove proteste ispred zgrade ambasade Slovenije u Sarajevu i ispred Vijeća ministara zbog visokih dugovanja Ljubljanske banke prema štedišama. Svetozar Nišić:
„Tražimo da se deblokira devizna štednja, da građani svojim ulogom mogu da raspolažu onako kako njima odgovara. Naravno da niko neće podići tristo, četiristo, petsto hiljada maraka, ali mi hoćemo da imamo pristup tome da možemo bar komunalije da platimo, da kupimo odjeću, obuću. Ukoliko ne bude efekta, prelazimo na blokade graničnih prijelaza, onih najudarnijih, a poslije toga treća faza je zauzimanje banaka nasljednica onih u koje smo mi ulagali.“
Sve u svemu, igre bez granica se nastavljaju, a najteže je ljudima koji su svoju štednju povjerili državi.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba