Još dok je Rita bila iznad Atlantika, odaslan je poziv za evakuaciju stanovnicima Texasa i Louisiane, ne bi li se preduprijedila humanitarna katastrofa što ju je za sobom ostavila Katrina. Devedeset posto građana Hustona poslušalo je poziv i krenulo prema sjeveru, što dalje od mora. Zaglavili su se u kilometarskim kolonima na auto-cestama, jer vlasti nisu na vrijeme otvorile neke od njih. Ono što je planirano kao organizirana evakuacija, dovelo je do prizora gužve, kaosa i masovne frustracije, a gradonačelnik Hustona Bill White je upozoravao na "opasne" autoputeve. Ispalo je da ovaj put opasnost nije bila u tome da će premalo ljudi poslušati odredbu o evakuaciju, već da ju je poslušalo previše. New Orleans nije imao dovoljno automobila za napuštanje grada , Texas ih očigledno ima i previše.
Gradonačelnikove upute u potpunosti su u skladu s planovima evakuacije regije, planovima koji su isprobavani i usavršavani tokom godina. Po njima se očekivalo se da će najviše 1.250.000 ljudi napustiti područje, napustilo je više od 2,5 miliona, uključujući i one koji žive u relativno sigurnim područjima. Brojka koja će ostati zabilježena kao najveća evakuacija u istoriji SAD.
Vlasti države koja se dosada smatrala organiziranom svjetskom silom, morale bi imati sofisticiranije planove za vandredne situacije, uključujući i evakuaciju svog stanovništva. Ono što Hollywood godinama pokazuje svijetu u filmovima o kataklizmama, sada postaje stvarnost, kažu Amerikanci u pogođenim područjima. Dio iste priče je i američki predsjednik George Bush. Dok ga se u vrijeme Katrine, nije moglo vidjeti ni na TV ekranima, sada je prisutan u javnosti i prije nego je Rita stigla do američke obale. Svoje putovanje tamo, iako najavljeno, nije u subotu realizirao. Otputovao je u vojnu bazu Colorado, odakle na ekranima promatra sve što se dešava u pogodjenim područjima.
Politički analitičari podsjećaju na ponašanje američkog predsjednika Lyndon Johnsona u vrijeme kada je uragan Betsy u septembru 1965.godine poharao Luisijanu, gradeći tezu o ponavljanju istorije. Na tri TV monitora Johnson je te 1965. u Ovalnom uredu promatrao šta se zbiva u New Orleansu, kada ga je telefonom pozvao guverner Louisiane Huey Long, pozivajući ga da hitno dodje u New Orleans čije su tri četvrtine već bile pod vodom. "Moja kuća je uništena, ali ja osajem s ljudima ovdje, jer su u tragičnoj situaciji", kazao je tada Long. Osjetivši da poruka nije stigla do predsjednikovih ušiju, Long se odlučio za mnogo direktniji način – "Ako želite doći u Louisianu, koju ste izgubili na prošlim izborima, možete si prištediti govor u slijedećoj predizbornoj kampanji", kazao je. Johnson mu je odgovorio kako su pred njim dva paklena dana, odavno isplanirana, a Long uzvratio : "Ako dođete odmah i sada gospodine predsjedniče, na slijedećim vas izborima neće potući ni sa Eisenhowerom!" Za nepunih dva sata Air force 1 je poletio prema New Orleansu!
George Bush, nažalost, kažu njegovi kritičari, ne uči od predhodnika, a nije u stanju sam izgraditi dobrostojeći okvir. Amerikanci s juga ogorčeni su na Washington. Bushu se prigovara da ništa nije poduzeo, jer ga ne zanima većinsko crnačko, uglavnom siromašno stanovništvo Louisiane. Poređenja radi, kažu kako je guverner Texasa bio iskreniji prema svojim sugrađanima kada je Rita krenula prema kopnu. Nije ništa obećavao, poručio im je jedino: "Budite smireni i jaki i pomolite se za Texas".
Gradonačelnikove upute u potpunosti su u skladu s planovima evakuacije regije, planovima koji su isprobavani i usavršavani tokom godina. Po njima se očekivalo se da će najviše 1.250.000 ljudi napustiti područje, napustilo je više od 2,5 miliona, uključujući i one koji žive u relativno sigurnim područjima. Brojka koja će ostati zabilježena kao najveća evakuacija u istoriji SAD.
Vlasti države koja se dosada smatrala organiziranom svjetskom silom, morale bi imati sofisticiranije planove za vandredne situacije, uključujući i evakuaciju svog stanovništva. Ono što Hollywood godinama pokazuje svijetu u filmovima o kataklizmama, sada postaje stvarnost, kažu Amerikanci u pogođenim područjima. Dio iste priče je i američki predsjednik George Bush. Dok ga se u vrijeme Katrine, nije moglo vidjeti ni na TV ekranima, sada je prisutan u javnosti i prije nego je Rita stigla do američke obale. Svoje putovanje tamo, iako najavljeno, nije u subotu realizirao. Otputovao je u vojnu bazu Colorado, odakle na ekranima promatra sve što se dešava u pogodjenim područjima.
Politički analitičari podsjećaju na ponašanje američkog predsjednika Lyndon Johnsona u vrijeme kada je uragan Betsy u septembru 1965.godine poharao Luisijanu, gradeći tezu o ponavljanju istorije. Na tri TV monitora Johnson je te 1965. u Ovalnom uredu promatrao šta se zbiva u New Orleansu, kada ga je telefonom pozvao guverner Louisiane Huey Long, pozivajući ga da hitno dodje u New Orleans čije su tri četvrtine već bile pod vodom. "Moja kuća je uništena, ali ja osajem s ljudima ovdje, jer su u tragičnoj situaciji", kazao je tada Long. Osjetivši da poruka nije stigla do predsjednikovih ušiju, Long se odlučio za mnogo direktniji način – "Ako želite doći u Louisianu, koju ste izgubili na prošlim izborima, možete si prištediti govor u slijedećoj predizbornoj kampanji", kazao je. Johnson mu je odgovorio kako su pred njim dva paklena dana, odavno isplanirana, a Long uzvratio : "Ako dođete odmah i sada gospodine predsjedniče, na slijedećim vas izborima neće potući ni sa Eisenhowerom!" Za nepunih dva sata Air force 1 je poletio prema New Orleansu!
George Bush, nažalost, kažu njegovi kritičari, ne uči od predhodnika, a nije u stanju sam izgraditi dobrostojeći okvir. Amerikanci s juga ogorčeni su na Washington. Bushu se prigovara da ništa nije poduzeo, jer ga ne zanima većinsko crnačko, uglavnom siromašno stanovništvo Louisiane. Poređenja radi, kažu kako je guverner Texasa bio iskreniji prema svojim sugrađanima kada je Rita krenula prema kopnu. Nije ništa obećavao, poručio im je jedino: "Budite smireni i jaki i pomolite se za Texas".
