Bosna i Hercegovina bi u godini kada se obilježava desetogodišnjica potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma mogla dobiti i zvaničan prevod ustava, koji je dio ovog sporazuma, sa engleskog na tri važeća jezika: bosanski, srpski i hrvatski.
Ekspertska grupa, formirana u okviru Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, privodi kraju posao na zvaničnom prevodu Ustava BiH sa engleskog jezika, rekao nam je savjetnik ministra pravde Bosne i Hercegovine, Rade Badnjar:
“Postavljen je rok do septembra, kad je realno očekivati da se taj obaveze može završiti. Nakon toga će to biti proslijeđeno Savjetu ministara, a onda Predsjedništvu. Napraviće se, dakle, prevod Dejtonskog sporazuma, koji praktično obuhvaća i Ustav BiH. Eksperti će raditi u toj radnoj grupi. Dakle, uradiće se u sve tri verzije, sva tri službena jezika.”
Zahtjev za prevođenje Ustava, tvrde u Vijeću ministara, došao je tek nedavno i to u usmenom obliku od Visokog predstavnika. To što Bosna i Herecegovina tek sada dobija zvaničan prevod najvišeg zakonodavnog akta, za profesora Pravnog fakulteta u Sarajevu Zdravka Grebu je samo dokaz neodgovornosti političara koji predstavljaju građane ove zemslje:
“Uglavnom nemaju nikakvu odgovornost prema političkom ili ukupnom javnom mnijenju u BiH, u krajnjoj liniji prema svojim biračima. To je bahatost, drskost da ljudi u zajedničkim institucijama, u entitetskim institucijama, nimalo ne brinu što država, kojom oni upravljaju na ovaj ili onaj način, nema tekst vlastitog ustava.”
Kasim Trnka, profesor ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Sarajevu i član ekspertskog tima Federacije BiH tokom trajanja mirovnih pregovora u Dejtonu, objašnjava kako je došlo do toga da Ustav BiH nikada nije dobio zvaničan prevod:
“Nakon što je parafiran Mirovni sporazum u Dejtonu, dogovoreno je da će se potpisati službeno u Parizu 14. decembra 1995. godine i tada je zaduženo Ministarstvo vanjskih poslova Francuske da, zajedno sa stranama potpisnicima tog ugovora, tada Saveznom Republikom Jugoslavijom, Republikom Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom, napravi autentičan prevod s engelskog jezika, koji je jedini autentičan tekst čitavog Mirovnog sporazuma, pa i Ustava. U Parizu je jedna takva grupa počela sa radom i samo je Opšti okvirni sporazum, koji je relativno kratak, prevela, ali anekse nije uspjela da prevede. Očekivalo de da će to nastaviti ove tri zemlje potpisnice. Nažalost, do toga nije došlo za ovih čitavih deset godina.”
Ako to već nije urađeno odmah nakon potpisivanja Okvirnog mirovnog sporazuma, predstavnici institucija BiH bili su u obavezi da iniciraju zvanično prevođenje Ustava, jer je to u proteklih deset godina doprinosilo različitim tumačenjima Ustava, smatra Trnka:
“I to u praksi stvara velike probleme, jer imamo više prevoda i Ustava i Dejtonskog sporazuma u cjelini. I u Ustavu, koji je najosjetljivija materija, imamo vrlo često u prevođenju na tri jezika i materijalnih razlika koje mogu stvarati i već u praksi stvaraju određene probleme u primjeni i interpretaciji Ustava.”
Činjenica da su se u ovih deset godina koristili nezvanični prevodi pojedinih nevladinih organizacija i Kancelarije Visokog predstavnika, za profesora Pravnog fakulteta u Sarajevu Zdravka Grebu samo je još jedan dokaz da je Bosna i Hercegovina čudo na ovoj planeti:
“Uz sva poniženja kroz koja ova zemlja prolazi, da je generalno pod protektoratom, još jedna poprilično uvredljiva činjenica jeste da jedini zvanični tekst koji je trenutno u upotrebi jeste engleska verzija tog teksta. Da nije tužno, bilo bi smiješno.”
Profesor Banjalučkog univerziteta Miodrag Živanović:
“To ste me pitali već nekoliko puta. Ja sam uvijek davao isti odgovor - da to ne treba ni prevoditi, nego treba ga promijeniti.”
Kasim Trnka:
“Sa profesorom Živanovićem se ustvari mogu samo djelomično složiti i, po mom sudu, za promjene Ustava upravo bi bilo neophodno prvo usaglasiti stanovišta o tome šta je autentičan tekst Ustava. S druge strane, to bi mogla učiniti Parlamentarna skupština BiH i nakon njene odluke da se to objavi u službenom glasilu, da javnost i stručni krugovi znaju da to koriste. I mislim da bi to mogao biti prvi korak u eventualnom postizanju daljih napredaka u reviziji Ustava BiH.”
I dok stručnjaci i političari vode rasprave da li državni Ustav treba mijenjati, možda bi, kažu u šali građani, bilo najbolje da engleski proglasimo jedinim važećim jezikom u Bosni i Hercegovini.
Ekspertska grupa, formirana u okviru Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, privodi kraju posao na zvaničnom prevodu Ustava BiH sa engleskog jezika, rekao nam je savjetnik ministra pravde Bosne i Hercegovine, Rade Badnjar:
“Postavljen je rok do septembra, kad je realno očekivati da se taj obaveze može završiti. Nakon toga će to biti proslijeđeno Savjetu ministara, a onda Predsjedništvu. Napraviće se, dakle, prevod Dejtonskog sporazuma, koji praktično obuhvaća i Ustav BiH. Eksperti će raditi u toj radnoj grupi. Dakle, uradiće se u sve tri verzije, sva tri službena jezika.”
Zahtjev za prevođenje Ustava, tvrde u Vijeću ministara, došao je tek nedavno i to u usmenom obliku od Visokog predstavnika. To što Bosna i Herecegovina tek sada dobija zvaničan prevod najvišeg zakonodavnog akta, za profesora Pravnog fakulteta u Sarajevu Zdravka Grebu je samo dokaz neodgovornosti političara koji predstavljaju građane ove zemslje:
“Uglavnom nemaju nikakvu odgovornost prema političkom ili ukupnom javnom mnijenju u BiH, u krajnjoj liniji prema svojim biračima. To je bahatost, drskost da ljudi u zajedničkim institucijama, u entitetskim institucijama, nimalo ne brinu što država, kojom oni upravljaju na ovaj ili onaj način, nema tekst vlastitog ustava.”
Kasim Trnka, profesor ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Sarajevu i član ekspertskog tima Federacije BiH tokom trajanja mirovnih pregovora u Dejtonu, objašnjava kako je došlo do toga da Ustav BiH nikada nije dobio zvaničan prevod:
“Nakon što je parafiran Mirovni sporazum u Dejtonu, dogovoreno je da će se potpisati službeno u Parizu 14. decembra 1995. godine i tada je zaduženo Ministarstvo vanjskih poslova Francuske da, zajedno sa stranama potpisnicima tog ugovora, tada Saveznom Republikom Jugoslavijom, Republikom Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom, napravi autentičan prevod s engelskog jezika, koji je jedini autentičan tekst čitavog Mirovnog sporazuma, pa i Ustava. U Parizu je jedna takva grupa počela sa radom i samo je Opšti okvirni sporazum, koji je relativno kratak, prevela, ali anekse nije uspjela da prevede. Očekivalo de da će to nastaviti ove tri zemlje potpisnice. Nažalost, do toga nije došlo za ovih čitavih deset godina.”
Ako to već nije urađeno odmah nakon potpisivanja Okvirnog mirovnog sporazuma, predstavnici institucija BiH bili su u obavezi da iniciraju zvanično prevođenje Ustava, jer je to u proteklih deset godina doprinosilo različitim tumačenjima Ustava, smatra Trnka:
“I to u praksi stvara velike probleme, jer imamo više prevoda i Ustava i Dejtonskog sporazuma u cjelini. I u Ustavu, koji je najosjetljivija materija, imamo vrlo često u prevođenju na tri jezika i materijalnih razlika koje mogu stvarati i već u praksi stvaraju određene probleme u primjeni i interpretaciji Ustava.”
Činjenica da su se u ovih deset godina koristili nezvanični prevodi pojedinih nevladinih organizacija i Kancelarije Visokog predstavnika, za profesora Pravnog fakulteta u Sarajevu Zdravka Grebu samo je još jedan dokaz da je Bosna i Hercegovina čudo na ovoj planeti:
“Uz sva poniženja kroz koja ova zemlja prolazi, da je generalno pod protektoratom, još jedna poprilično uvredljiva činjenica jeste da jedini zvanični tekst koji je trenutno u upotrebi jeste engleska verzija tog teksta. Da nije tužno, bilo bi smiješno.”
Profesor Banjalučkog univerziteta Miodrag Živanović:
“To ste me pitali već nekoliko puta. Ja sam uvijek davao isti odgovor - da to ne treba ni prevoditi, nego treba ga promijeniti.”
Kasim Trnka:
“Sa profesorom Živanovićem se ustvari mogu samo djelomično složiti i, po mom sudu, za promjene Ustava upravo bi bilo neophodno prvo usaglasiti stanovišta o tome šta je autentičan tekst Ustava. S druge strane, to bi mogla učiniti Parlamentarna skupština BiH i nakon njene odluke da se to objavi u službenom glasilu, da javnost i stručni krugovi znaju da to koriste. I mislim da bi to mogao biti prvi korak u eventualnom postizanju daljih napredaka u reviziji Ustava BiH.”
I dok stručnjaci i političari vode rasprave da li državni Ustav treba mijenjati, možda bi, kažu u šali građani, bilo najbolje da engleski proglasimo jedinim važećim jezikom u Bosni i Hercegovini.
