KARABEG:Gospodine Raduloviću, iz redova vladajuće koalicije često stižu optužbe da se Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori ponaša kao politička partija, a ne kao verska zajednica. Čime potkrepljute te tvrdnje?
RADULOVIĆ: Nije to nešto što je novo i što je karakteristika nekoliko posljednjih godina. Naprosto, s početka devedesetih, od onog trenutka kada je počela takozvana antibirokratska revolucija na prostoru bivše Jugoslavije, kada je pao komunistički poredak i otvorio se prostor za jače djelovanje vjerskih organizacija, crkva je, umjesto da vrati pozicije koje joj objektivno pripadaju u društvu, nažalost, zapala u opasan populizam, kasnije nacionalizam i kleronacionalizam.
DUBAK: Prije nego što se upustimo u razgovor o crkvi, ja bih kolegu Radulovića pitao kako on, kao portparol Socijaldemokrarske partije doživljava izjave predsjednika svoje partije i, nažalost, i predsjednika parlamenta koji je ovih dana Srpsku pravoslavnu crkvu obasuo najpogrdnijim mogućim kvalifikacijama. Rekao je da ona miriše na duvan i na krv i da ta crkva nema šansi u ratu sa Crnom Gorom.
RADULOVIĆ: Ja bih gospodina Dubaka upitao da je li je on portparol političke organizacije ili portparol crkve. Crkva, nažalost, u Crnoj Gori nije ono što je bila u 19. ili u 18. vijeku, kada je bila saborna, kada je okupljala narod, kada je imala svoju posebnu misiju u crnogorskim uslovima i kada su crnogorske vladike bile iznad svog naroda. Nažalost, aktuelni mitropolit dijeli Crnu Goru i Crnogorce, a sve je počelo onog dana kada smo kao Crnogorci došli ispred svetog mjesta svih Crnogoraca, ispred Cetinjskog manastira, i na njegovim zidinama umjesto crnogorskih svetitelja i popova našli Arkana i njegove plaćenike. Pitao bih gospodina Dubaka da li su Arkan i njegova banda, koji su bili u Cetinjskom manastiru, sveci i da li je tada, po prvi put u Crnoj Gori, došlo do sukoba među pravoslavnim Crnogorcima.
DUBAK: Gospodin počinje istoriju crkve od ulaska u manastir…
RADULOVIĆ: Ratnog zločinca, zašto ne reći tako.
DUBAK: Ja nisam u toku ni tog dana, ni tog ulaska. Istorija crkve je starija od tog događaja i ja o tome neću da sudim. Ja ću vas, gospodine Raduloviću, podsjetiti na činjenicu da su vaši ideološki prethodnici, a vi ste njihovi žestoki sljedbenici, odlučili da ruše kapelu na Lovćenu, zavjetnu crkvu svetog Petra Cetinjskog. Tada ste poručili starom mitropolitu Dajkoviću da će crkva biti srušena i da mu nijedan sud na svijetu neće pomoći, Vi, komunisti, ste prvo srušili grob Njegošev, a zatim ste gonili crkvu. Kažem komunisti, jer vi ste, naravno, komunista i sljedbenik onog borbenog ateizma koji svaki pomen crkve, Hrista i krsta doživljava kao nešto što je ugrožavanje njegovog bića. Ostavite se vi Arkana. Nije tema večeras Arkan, nego progon Pravoslavne crkve i Mitropolije crnogorsko-primorske od aktuelne vlasti u Crnoj Gori, u čemu vi barjačite, to jest vaš šef Krivokapić po nalogu svog šefa Đukanovića.
RADULOVIĆ: Gospodine Dubak, moram vas ispraviti. Ja nisam komunista, ja sam socijaldemokrata i nikada nisam bio član komunističke partije, za razliku od vas.
DUBAK: To nije tačno. Vi se pozivate na denuncijante i prevarante koji vode zvaničnu ideologiju u Crnoj Gori.
RADULOVIĆ: Činjenica je da Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, posebno u liku svog mitropolita, ima političku misiju, prije svega kad je u pitanju crnogorsko državno pitanje. Ona ima intenzivnu i vrlo pokroviteljsku ulogu nad političkim strankama, posebno nad vašom strankom, i nesporno je da svaki govor crnogorskog mitropolita ima jak politički prizvuk. Ja ću vas podsjetiti samo na dva. Najprije na onaj skandalozni govor nad odrom gospodina Đinđića, ubijenog srpskog premijera, od koga se porodica gospodina Đinđića ogradila što se u dugoj istoriji Crnogoraca nikada nije desilo. Gospodin Amfilohije Radović održao je politički govor i nad odrom majke Radovana Karadžića. Treba biti slijep i ne vidjeti da Srpska pravoslavna crkva ima političku misiju u Crnoj Gori.
DUBAK: Vi kažete da se crkva miješa u politiku, pa Crna Gora je država koju je crkva stvorila, jer su mitropoliti bili i duhovni i svjetovni vladari i tada je Crna Gora bila u vertikali među evropskim i svjetskim narodima. Vi kažete da je mitropolit održao nedostojan govor nad odrom predsjednika Vlade Srbije i da se porodica ogradila. To je jako ružno, gospodine Raduloviću, i to nije tačno. Vi možda niste imali prilike da pročitate taj govor. To je jedan duboko hrišćanski govor. Drugo, pominjete majku Radovana Karadžića, kao što ste maločas pominjali Arkana. Vaša je tendencija da misiju crkve, istoriju crkve, suštinu i biće crkve svedete na ono što vama trenutno služi kao politički marketing. Umjesto što ratujete sa crkvom i mitropolitom Amfilohijem, bolje bi vam bilo da se osvrnete na svoga šefa Krivokapića koji je davao izjave koje nikad nijedan šef parlamenta, ni u doba nacizma, nije dao. On je nazvao terazijskim Crnogorcima one koji samo traže ustavno i elementarno ljudsko pravo da na eventualnom referendumu, kao državljani Crne Gore, mogu da se izjasne o sudbini svoje matične države. Zbog toga su od tog vašeg bajnog demokrate, predsjednika vaše partije, ali i, nažalost, predsjednika parlamenta Crne Gore, dobili kvalifikaciju da nisu vrijedni ni fišeka. Drugo, kad smo nedavno osvojili zlatnu medalju u vaterpolu, dok su se sjajni zlatni momci grlili u bazenu, kao braća, jer i jesu braća, vaš predsjednik stranke i predsjednik parlamenta uputio je telegram u kome čestita samo onim vaterpolistima koji igraju u klubovima Crne Gore, a ne i onima iz Srbije. Komentar je suvišan.
RADULOVIĆ: Što se tiče govora gospodina Amfilohija Radovića nad odrom ubijenog premijera Đinđića, i građani Crne Gore i građani Srbije bili su u prilici i pročitati i čuti taj govor u direktnom televizijskom prenosu i bilo bi ružno da vi i ja licitiramo u ovoj emisiji kako je porodica reagovala. Međutim, kad ste već kod citata, ja bih vam pročitao jedan citat Bogdana Bogdanovića, čuvenog gradonačelnika Beograda i arhitekte svjetskog glasa. Kada su ga pitali da li se boji nacionalizma, rata i svega onog što se dešavalo početkom devedesetih, rekao je da se najviše boji primitivaca, a na pitanje šta misli o Amfilohiju Radoviću, odgovorio je: "Sijecite vi meni obje noge ako taj Amfilohije vjeruje u Boga".
DUBAK: Ko to pita? To pitate vi, agnostici, nevjernici i ostali.
RADULOVIĆ: Gospodine Dubak, jeste li vi Bog da opredjeljujete ko je vjernik, ko nevjernik, ili ste portparol političke stranke?
DUBAK: Ja sudim po onome što vi govorite protiv Boga i crkve. Na osnovu toga ja određujem ko je nevjernik. Nije, međutim, problem u nevjernicima, ja ih poštujem, nego u onima poput vas koji udaraju na vjeru i na Boga.
RADULOVIĆ: Vi u jednom benignom stranačkom sučeljavanju proglašavate da neko udara na Boga, da je neko nevjernik. Vi kao onaj čuveni veliki inkvizitor Torkemada određujete koga treba staviti na lomaču, a koga ne. Ali da se vratim temi ovog razgovora. Činjenica je da crnogorsku političku javnost iritira što Srpska pravoslavna crkva ozbiljno, radikalno, ulazi u političku sferu, a što nije dobro. Kao pozitivan primjer bih naveo Rusku pravoslavnu crkvu. Tokom pokušaja prevrata koji je izvršen u vreme Jeljcina, ruski patrijarh je uspio da se izdigne iznad političkih sukoba. On je tada rekao da je Ruska crkva saborna i da ona treba da obezbijedi jedinstvo Rusije. Na drugoj strani, dovoljno je samo pogledati govor gospodina Amfilohija Radovića o zakucavanju Dukljana na Vezirov most. No, za međunarodnu javnost najskandalozniji je bio njegov govor nad odrom Karadžićeve majke kada je rekao da je svrstava u rang majke Jugovića i Jevrosime i dodao: "Tamo gdje su one i majka vladike Tomova, gospodin će upokojiti i majku Jovanku".
DUBAK: Nisam, nažalost, stigao da budem na toj sahrani, nisam bio tu. Inače bih rado prisustvovao sahrani majke Radovana Karadžića, da vam odmah kažem. Međutim, nije dobro to čime se vi bavite. Vi se bavite odrima i govorima nad odrima. Ima tu neke nekrofilije. Strašno je što pokušavate politički da zloupotrijebite ljudske nesreće. Doduše, to je u duhu te minorne partijice, te političke sekte, kako je mi nazivamo, koja živi kao parazit u Crnoj Gori i žari i pali. I čiji je predsjednik poznat po nacističkim istupima.
RADULOVIĆ: Gospodin Dubak je posljednji koji može da govori o nekrofiliji jer je njegova stranka skupljala dobrovoljce da bi se ratovalo i ubijalo na ovim prostorima. S indignacijom odbacujem njegovo pominjanje nacizma, jer su kleronacionalizam i nacizam upravo nastali na progonu Jevreja, zbog Jude, a navodno u ime Hrista. I ovdje su se u ime Hrista i navodno svetog Save etnički čistili prostori. A ja ću vam sada pročitati šta je gospodin Amfilohije Radović rekao za čovjeka koji je optužen za najveći genocid poslije Drugog svjetskog rata u Evropi. "U ovom trenutku naše duše čuva, kao što je naš jezik čuvao i sačuvao Vuk Karadžić, jedan njegov prezimenjak, sa Plavšićkom, novom kosovkom djevojkom, sa Krajišnikom, jer su ove noći krenuli svetolazarevskim putem". I vi nekom da kažete da je nacista, a vaš mitropolit za čovjeka koji je počinio najveći genocid u istoriji Evrope poslije Drugog svjetskog rata, kaže da je krenuo svetolazarevskim putem.
DUBAK: Gospodin Krivokapić je na ekstremnoj desnici. On baštini upravo ono što sam kazao i ponavljam – nacizam. Ako neko, ponavljam, kaže da 260 hiljada građana, to jest državljana Crne Gore koji žive u Srbiji, ne zaslužuje ni fišeka, to znači da ne treba trošiti na njih municiju već ih treba ukloniti na drugi način. Da li u gasnoj komori ili kako već, ja ne znam, valjda na neki jeftiniji način. Drugo, ako neko, nakon što vaterpolo reprezentacija osvaji svjetsko prvenstvo, čestita jednima, a ne i drugima, to ni Hitler nije učinio kad je ustao zbog Ovensovog rezultata 1936. godine u Berlinu. I treće, ako neko otvoreno kaže da Srpska pravoslavna crkva u ratu sa Crnom Gorom nema šansi, on je objavio i formalno rat Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Dakle, ja vama navodim konkretno šta radi vaš šef i, nažalost, šef parlamenta Crne Gore.
RADULOVIĆ: To su skandalozne interpretacije. U crnogorskom parlamentu je pokrenuto pitanje povjerenja predsjedniku parlamenta upravo zbog interpretacija o kojima govori gospodin Dubak. Tada je vrlo precizno i vrlo jasno rečeno šta je izjavio gospodin Krivokapić i to nema nikakve veze sa ovim što govori gospodin Dubak. Ali to nije tema ovog razgovora nego uloga Srpske pravoslavne crkve. A kad je o tome riječ, evo još jednog citata: "Veoma je loše ako se u jednoj zemlji neka organizacija, pa makar to bila i crkva, nalazi van svake kontrole i ako do nje ne može da dopre vlast. Posebno ako je ta organizacija uključena u političke djelatnosti i ako se bavi skrivanjem optuženih ratnih zločinaca". To nije citat gospodina Krivokapića, to je citat iz dokumenta Haškog tribunala. Međunarodni sud želi da uspostavi pravdu na ovim prostorima zbog kleronacionalista i onih koji su išli sloganom "prvo idu popovi, pa lopovi, pa topovi". Na ovim našim balkanskim prostorima išlo je otprilike tako. Prvo su se raskopavale stare rane, bilo da se radi o muslimanskoj, hrvatskoj ili srpskoj strani, sasvim svejedno, a onda se budio nacionalizam u narodu i izbijao je građanski rat i vjerski rat koji je iza sebe ostavio strahovite posljedice. To je ono što sadašnje, mlađe, nove generacije Crnogoraca moraju znati i to je ono sa čim Crna Gora mora da raskrsti. Nakon što je izgubila bitke u Hrvatskoj, Bosni, Makedoniji i na Kosovu, Srpskoj pravoslavnoj crkvi ostalo je posljednje poprište koje treba da osvoji, a to je Crna Gora. To nije pitanje ni vjere, ni Jevanđelja, ni duhovnosti, riječ je o političkom miješanju crkve u ono što su neosporno civilne i svjetovne stvari. Gospodin Radović je izašao iz okvira duhovnosti, on se ne ponaša kao ruski patrijarh.
DUBAK: Pozivate se na ruskog patrijarha. Pošto ste vi i vaša partija i uopšte ova vlast u Crnoj Gori sljedbenici borbenog ateizma koji je objavio rat Srpskoj pravoslavnoj crkvi, da vam pročitam nešto u vezi sa Ruskom crkvom. Povodom smrti svetog patrijarha ruskog Tihona, kojeg su umorili ruski boljševici, čiji ste vi obožavatelji, Justin Popović piše: "On je proveo crkvu rusku kroz najužasnije gonjenje, neusporedno užasnije od Neronovog i Dioklecijanovog. Jer niko do sada u istoriji čovječanstva nije bio tako umjetničkije zao u gonjenu crkve Hristove kao boljševici". Dakle, boljševici su, kaže Justin Popović, bili umjetnički zli goneći crkvu. A vi ste, bez trunke duha, onako sirovo, krenuli u gonjenje crkve. Goneći crkvu, vi ste izmislili jednu policijsku organizaciju i nazvali je, ni manje ni više, nego Crnogorska pravoslavna crkva na čijem čelu je izvjesni Miraš. Ruski patrijarh Aleksije pisao je povodom Miraša patrijarhu Pavlu da je to katastrofa, da je to udar na crkvu. Pisao je i Đukanoviću da ne podržava tu organizaciju, jer rizikuje da Crnu Goru dovede u duhovnu izolaciju zbog podržavanja takve anticrkvene grupacije. Još nešto vam mogu reći, srećem se sa mnogim građanima koji mi kažu: "Mi jesmo glasali za njih, ali ovo što rade sa crkvom je loše, bože sačuvaj, ne želimo nesreću na naše porodice". I neće više za vas glasati.
RADULOVIĆ: Građani takođe znaju da je vaša stranka ispod procenta, mjeri se promilima. Od nekada moćne Narodne stranke došli ste na marginu, gubite sve lokalne izbore. Ali vratimo se onome što je meritum razgovora. Upitao bih vas nešto. Da li je Srpska pravoslavna crkva u Majinama 2001. godine održala sastanak sa skupštinom Vijeća narodnih poglavara, ili kako se to već zove, i da li je 2005. godine u manastiru Dajbabe, uz javni blagoslov mitropolita Amfilohija, održana skupština tog vijeća koja je usvojila deklaraciju o zaštiti zajedničke države, crkve i jezika? Da li je to bio politički skup? Da li Srpska pravoslavna crkva stoji u izvjesnom smislu iza Pokreta za očuvanje zajedničke države? Nije li crkva ta koja Srpskoj narodnoj stranci u izvjesnim situacijama pomaže u njenom političkom djelovanju? Nisu li se pojedini popovi jasno deklarisali u pogledu svoje političke pripadnosti? I vaš nastup više liči na nastup portparola crkvene organizacije nego portparola političke organizacije. To je ono na šta vam mi stalno ukazujemo - da je crkva izašla izvan ustavom postavljenih granica. Gospodin Amfilohije Radović je danas politički lider broj jedan tog dijela političke stvarnosti Crne Gore.
DUBAK: Crnoj Gori, kao staroj teokratskoj državi, i priliči da duhovni poglavar i savjest Crne Gore bude upravo mitropolit Amfilohije, kao što su to bili vladika Danilo i Njegoš koji su sjedili na tom tronu. Tu nema ništa sporno. Ovo što se danas dešava u Crnoj Gori nema nigdje na planeti - da aktuelna vlast udari na temelje sopstvene države, da udari na crkvu, jezik i zajedničku državu koja je vjekovni san Crne Gore. Vi učestvujete u jednom nevjerovatnom ratu, u ratnom referendumu, kojim želite, prisilnim putem, na silu, da odvojite Crnu Goru od Srbije, da uništite Srpsku pravoslavnu crkvu i Mitropoliju crnogorsko-primorsku, da ukinete srpski jezik, da izbrišete sve što nam je sveto i čestito i po čemu smo se upisali u zrele, evropske, civilizovane, hrišćanske narode. Mi vam samo ne dozvoljavamo da to ostvarite, gospodine Raduloviću. To ni Bog nije rekao. A to što je mitropolit Amfilohije najpozvaniji i sjedi na tronu svetog Petra Cetinjskog, to je normalno. I vi ste ocijenili da je on vaš protivnik. Pa vi ste sebe precijenili. Ne vi lično, nego oni koji vode tu akciju. Ja vam ponavljam, nemojte to da radite. Znate li da s Bogom niko rat nije dobio, čovječe?! Hoćete da rušite crkve. Dozvolu za izgradnju crkve od vas neko da traži? Koju dozvolu? Znate li da ima preko sto hiljada bespravno podignutih objekata u Crnoj Gori danas? U Podgorici se sve gradi na divlje. I sad gradonačelnik Podgorice kaže da će ukinuti vodu i struju crkvi Hristovog vaskrsenja u Podgorici. Čime se vi to bavite bavite, čovječe! Znate li gdje je glavni razlog progona Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori? Prvo, oni su umislili da će dobiti nezavisnost ako dobiju neku nezavisnu crkvu, a to nema nikakve veze. To ih je Lenjin učio. To su gluposti. Drugo, ono što je praktično za njih najvažnije, oni ne žele da vrate ogromnu imovinu Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori. To je 40 posto ukupne imovine koju država treba da vrati. I oni su sad digli galamu što je podignuta crkva na Rumiji da ne bi morali da vraćaju imovinu, jer su oni rasprodali cijelu Crnu Goru uz blagoslov partije čiji je glasnogovornik gospodin Radulović.
RADULOVIĆ: Nesporno je pravo crkve da podiže crkve i treba da podiže crkve i manastire, to je nešto što je njeno nesporno ustavno pravo i, hvala bogu, da se podižu. Sve će to ostati u Crnoj Gori i mi se tome radujemo. Međutim, problem je u nečemu drugom što gospodin Dubak vješto preskače. Mjesto na Rumiji je kultno mjesto Jovana Vladimira i tu je iznošen krst prema staroj tradiciji koja datira još iz vremena kada nije bilo velike šizme i kada hrišćanstvo nije bilo podijeljeno na istočno i zapadno. Iako na tom prostoru živi pravoslavno stanovništvo, i katolici, a kasnije i muslimani, nastavili zajednički da nose taj krst. Zar postoji neki primjer u Evropi tako veličanstven kao taj da pod jednim zajedničkim obilježjem - krstom svetog Vladimira - izlaze tri vjere. To je primjer ekumenizma koji nije novopečen i nije politički već duboko duhovan i traje hiljadu godina. Ja nisam vjernik, ja to posmatram sa kulturološkog i istorijskog aspekta. Vi znate da u Kotoru postoje crkve sa dva oltara. To su svetinje. To su stvari koje vrijede u Crnoj Gori. I ako neko preko noći, vojnim helikopterom, desantno, na vrhu Rumije postavi pravoslavnu crkvu, on je definitivno srušio taj divni običaj koji je trajao toliko dugo. Nakon toga je Islamska zajednica u Crnoj Gori rekla da njeni pripadnici više ne mogu da učestvuju u iznošenju krsta jer je postupcima gospodina Amfilohija Radovića povrijeđen taj kultni običaj. A taj krst se nalazi u muslimanskoj porodici. I sada ću, ako mi dozvolite, da citiram i svog uvaženog sagovornika gospodina Budimira Dubaka koji je rekao: "Amfilohije će podizati hramove gdje hoće. Neće tražiti odobrenje za to ni od vlasti, ni od opozicije". Jeste li vi ovo izjavili?
DUBAK: Jesam.
RADULOVIĆ: Pa šta imamo više da komentarišemo.
DUBAK: Vi donosite zakone kakve želite. Donijeli ste zakon o simbolima bez opozicije, usvojili zastavu koju mi zovemo Rankov barjak, ta krpa se tamo vijori, i hoćete na silu da natjerate građane Crne Gore da stoje ispod Rankovog barjaka i da slušaju himnu ratnog zločinca Sekule Drljevića.
RADULOVIĆ: Kakve to veze ima sa temom o kojoj razgovaramo?
DUBAK: Mi smo iskusili šta znači trpjeti okupaciju. Ali okupaciju koju vi pokušavate da nametnete ovom narodu, budite ubijeđeni, zaista nećemo trpjeti. I vi brinete o crkvama. Pa šta vi o crkvama znate, molim vas? Vi ne možete da shvatite zašto se uopšte obnavljaju hramovi. Za vas je povratak hrišćanstva i podizanje hramova udarac na komunizam, jer vi ne možete da prežalite komunizam.
RADULOVIĆ: Gospodine Dubak, da li je tačno da je crkva na Čipuru bila zatvorena i da princ Nikola Petrović nije mogao da uđe i da se pokloni nad odrom kralja Nikole i svoje majke?
DUBAK: Ne znam za to, da budem iskren. Ali znam da taj, kako ga vi zovete Miraš, sada hoće da ide izvan Crne Gore i da gradi neki objekat u Vojvodini. On u Crnoj Gori ne može nigdje da mrdne, tamo negdje sjedi i pokušava da uveče upada i otima hramove. Čovjek koga je vaseljenski patrijarh preveo u red laika, koji je, dakle, civilno lice, i na kojeg je još bačeno prokletstvo - anatema, nabavio je crkvene odežde i lažno se predstavlja po Crnoj Gori kao mitropolit. To radi ova vlast. Ne radi to Miraš, niti bi on to mogao da radi da to ne radi ova vlast. I to predsjednik države i predsjdnik vlade.
RADULOVIĆ: Da li smo mi zastupnici crkvi ili zastupnici svojih političkih partija?
DUBAK: Vlast u Crnoj Gori čestita jednom takvom licu, koje se lažno predstavlja, najveće hrišćanske praznike. I vi sada govorite da crkva ugrožava nekoga u Crnoj Gori. Ne postoji bezočniji oblik nasilja nad crkvom nego što je pravljenje te organizacije sa glumcem koji ide po Crnoj Gori i izaziva zlu krv glumeći nekog mitropolita.
RADULOVIĆ: Gospodin Amfilohije Radović je svojevremeno, a da to nikada nije demantovano - ja vas molim da vi to napokon uradite, jer ste ovdje maltene u ulozi portparola crkve - izjavio, ja se izvinjavam slušaocima zbog sadržaja koji ću sada reći, jer je zaista je vulgaran, da su Crnogorci komunistička kopilad. I kada to kaže neko ko treba da bude otac moje duhovnosti, pred kim ja treba da se ispovijedim, taj čovjek je definitivno skinuo mantiju i izgubio lice božje. Ono što odbija većinu mladih pravoslavnih Crnogoraca od Srpske pravoslavne crkve su upravo primitivizam, vulgarnost i agresija. Ako na svakom crkvenom skupu dominiraju majice sa likom Radovana Karadžića i trobojke sa četiri ocila i mrtvačkim glavama, ako je to stjecište četničke ideologije, zar vjerujete da će ljudi internet generacije, koji govore tri-četiri jezika, koji su završili fakultete po zemljama Zapadne Evrope, pratiti jednu organizaciju koja je zagledana u prošlost i koja je, što bismo mi Crnogorci rekli, nagrdila srpski narod uvodeći ga u kleronacionalnizam. To vi ne želite da shvatite, a to je ono o čemu bi trebalo da razgovaramo.
DUBAK: Negdje ćemo se naći da o tome natenane popričamo. Ali tek kad se vi ogradite od svog šefa koji je dao niz nacističkih izjava. Žao mi je što se gospodin Radulović nije ogradio od svog šefa, jer je čista katastrofa to što taj čovjek izjavljuje. Užasno je to što njegova partija - koju skoro niko ne registruje da postoji, jer je to interesna grupacija koja se dočepala vlasti preko leđa jedne veće interesne grupacije, Đukanovićeve partije - radi protiv Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.
RADULOVIĆ: U Crnoj Gori postoji jedno zlatno pravilo da vitez vitezu na lice izlazi. Gospodin Dubak je najmanje četrdeset puta u ovoj emisiji izgovorio ime gospodina Ranka Krivokapića, predsjednika crnogorskog parlamenta. Ja niti imam potrebu, niti želim gospodina Krivokapića da branim od gospodina Dubaka, jer je gospodin Krivokapić izašao na megdan poslaničkom klubu Narodne stranke u crnogorskom parlamentu. I čitav njihov klub koji je krenuo sa tom interpelacijom prošao je - zna se kako. Tako da gospodin Dubak nije vitez ove emisije, jer je sve vrijeme, umjesto da vodi polemiku sa mnom, pominjao ime čovjeka koji, nažalost, u ovu emisiju ne može da se uključi. Međutim, kako je gospodin Dubak na javnoj sceni, gospodin Krivokapić će mu sa zadovoljstvom odgovoriti.
RADULOVIĆ: Nije to nešto što je novo i što je karakteristika nekoliko posljednjih godina. Naprosto, s početka devedesetih, od onog trenutka kada je počela takozvana antibirokratska revolucija na prostoru bivše Jugoslavije, kada je pao komunistički poredak i otvorio se prostor za jače djelovanje vjerskih organizacija, crkva je, umjesto da vrati pozicije koje joj objektivno pripadaju u društvu, nažalost, zapala u opasan populizam, kasnije nacionalizam i kleronacionalizam.
DUBAK: Prije nego što se upustimo u razgovor o crkvi, ja bih kolegu Radulovića pitao kako on, kao portparol Socijaldemokrarske partije doživljava izjave predsjednika svoje partije i, nažalost, i predsjednika parlamenta koji je ovih dana Srpsku pravoslavnu crkvu obasuo najpogrdnijim mogućim kvalifikacijama. Rekao je da ona miriše na duvan i na krv i da ta crkva nema šansi u ratu sa Crnom Gorom.
RADULOVIĆ: Ja bih gospodina Dubaka upitao da je li je on portparol političke organizacije ili portparol crkve. Crkva, nažalost, u Crnoj Gori nije ono što je bila u 19. ili u 18. vijeku, kada je bila saborna, kada je okupljala narod, kada je imala svoju posebnu misiju u crnogorskim uslovima i kada su crnogorske vladike bile iznad svog naroda. Nažalost, aktuelni mitropolit dijeli Crnu Goru i Crnogorce, a sve je počelo onog dana kada smo kao Crnogorci došli ispred svetog mjesta svih Crnogoraca, ispred Cetinjskog manastira, i na njegovim zidinama umjesto crnogorskih svetitelja i popova našli Arkana i njegove plaćenike. Pitao bih gospodina Dubaka da li su Arkan i njegova banda, koji su bili u Cetinjskom manastiru, sveci i da li je tada, po prvi put u Crnoj Gori, došlo do sukoba među pravoslavnim Crnogorcima.
DUBAK: Gospodin počinje istoriju crkve od ulaska u manastir…
RADULOVIĆ: Ratnog zločinca, zašto ne reći tako.
DUBAK: Ja nisam u toku ni tog dana, ni tog ulaska. Istorija crkve je starija od tog događaja i ja o tome neću da sudim. Ja ću vas, gospodine Raduloviću, podsjetiti na činjenicu da su vaši ideološki prethodnici, a vi ste njihovi žestoki sljedbenici, odlučili da ruše kapelu na Lovćenu, zavjetnu crkvu svetog Petra Cetinjskog. Tada ste poručili starom mitropolitu Dajkoviću da će crkva biti srušena i da mu nijedan sud na svijetu neće pomoći, Vi, komunisti, ste prvo srušili grob Njegošev, a zatim ste gonili crkvu. Kažem komunisti, jer vi ste, naravno, komunista i sljedbenik onog borbenog ateizma koji svaki pomen crkve, Hrista i krsta doživljava kao nešto što je ugrožavanje njegovog bića. Ostavite se vi Arkana. Nije tema večeras Arkan, nego progon Pravoslavne crkve i Mitropolije crnogorsko-primorske od aktuelne vlasti u Crnoj Gori, u čemu vi barjačite, to jest vaš šef Krivokapić po nalogu svog šefa Đukanovića.
RADULOVIĆ: Gospodine Dubak, moram vas ispraviti. Ja nisam komunista, ja sam socijaldemokrata i nikada nisam bio član komunističke partije, za razliku od vas.
DUBAK: To nije tačno. Vi se pozivate na denuncijante i prevarante koji vode zvaničnu ideologiju u Crnoj Gori.
RADULOVIĆ: Činjenica je da Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, posebno u liku svog mitropolita, ima političku misiju, prije svega kad je u pitanju crnogorsko državno pitanje. Ona ima intenzivnu i vrlo pokroviteljsku ulogu nad političkim strankama, posebno nad vašom strankom, i nesporno je da svaki govor crnogorskog mitropolita ima jak politički prizvuk. Ja ću vas podsjetiti samo na dva. Najprije na onaj skandalozni govor nad odrom gospodina Đinđića, ubijenog srpskog premijera, od koga se porodica gospodina Đinđića ogradila što se u dugoj istoriji Crnogoraca nikada nije desilo. Gospodin Amfilohije Radović održao je politički govor i nad odrom majke Radovana Karadžića. Treba biti slijep i ne vidjeti da Srpska pravoslavna crkva ima političku misiju u Crnoj Gori.
DUBAK: Vi kažete da se crkva miješa u politiku, pa Crna Gora je država koju je crkva stvorila, jer su mitropoliti bili i duhovni i svjetovni vladari i tada je Crna Gora bila u vertikali među evropskim i svjetskim narodima. Vi kažete da je mitropolit održao nedostojan govor nad odrom predsjednika Vlade Srbije i da se porodica ogradila. To je jako ružno, gospodine Raduloviću, i to nije tačno. Vi možda niste imali prilike da pročitate taj govor. To je jedan duboko hrišćanski govor. Drugo, pominjete majku Radovana Karadžića, kao što ste maločas pominjali Arkana. Vaša je tendencija da misiju crkve, istoriju crkve, suštinu i biće crkve svedete na ono što vama trenutno služi kao politički marketing. Umjesto što ratujete sa crkvom i mitropolitom Amfilohijem, bolje bi vam bilo da se osvrnete na svoga šefa Krivokapića koji je davao izjave koje nikad nijedan šef parlamenta, ni u doba nacizma, nije dao. On je nazvao terazijskim Crnogorcima one koji samo traže ustavno i elementarno ljudsko pravo da na eventualnom referendumu, kao državljani Crne Gore, mogu da se izjasne o sudbini svoje matične države. Zbog toga su od tog vašeg bajnog demokrate, predsjednika vaše partije, ali i, nažalost, predsjednika parlamenta Crne Gore, dobili kvalifikaciju da nisu vrijedni ni fišeka. Drugo, kad smo nedavno osvojili zlatnu medalju u vaterpolu, dok su se sjajni zlatni momci grlili u bazenu, kao braća, jer i jesu braća, vaš predsjednik stranke i predsjednik parlamenta uputio je telegram u kome čestita samo onim vaterpolistima koji igraju u klubovima Crne Gore, a ne i onima iz Srbije. Komentar je suvišan.
RADULOVIĆ: Što se tiče govora gospodina Amfilohija Radovića nad odrom ubijenog premijera Đinđića, i građani Crne Gore i građani Srbije bili su u prilici i pročitati i čuti taj govor u direktnom televizijskom prenosu i bilo bi ružno da vi i ja licitiramo u ovoj emisiji kako je porodica reagovala. Međutim, kad ste već kod citata, ja bih vam pročitao jedan citat Bogdana Bogdanovića, čuvenog gradonačelnika Beograda i arhitekte svjetskog glasa. Kada su ga pitali da li se boji nacionalizma, rata i svega onog što se dešavalo početkom devedesetih, rekao je da se najviše boji primitivaca, a na pitanje šta misli o Amfilohiju Radoviću, odgovorio je: "Sijecite vi meni obje noge ako taj Amfilohije vjeruje u Boga".
DUBAK: Ko to pita? To pitate vi, agnostici, nevjernici i ostali.
RADULOVIĆ: Gospodine Dubak, jeste li vi Bog da opredjeljujete ko je vjernik, ko nevjernik, ili ste portparol političke stranke?
DUBAK: Ja sudim po onome što vi govorite protiv Boga i crkve. Na osnovu toga ja određujem ko je nevjernik. Nije, međutim, problem u nevjernicima, ja ih poštujem, nego u onima poput vas koji udaraju na vjeru i na Boga.
RADULOVIĆ: Vi u jednom benignom stranačkom sučeljavanju proglašavate da neko udara na Boga, da je neko nevjernik. Vi kao onaj čuveni veliki inkvizitor Torkemada određujete koga treba staviti na lomaču, a koga ne. Ali da se vratim temi ovog razgovora. Činjenica je da crnogorsku političku javnost iritira što Srpska pravoslavna crkva ozbiljno, radikalno, ulazi u političku sferu, a što nije dobro. Kao pozitivan primjer bih naveo Rusku pravoslavnu crkvu. Tokom pokušaja prevrata koji je izvršen u vreme Jeljcina, ruski patrijarh je uspio da se izdigne iznad političkih sukoba. On je tada rekao da je Ruska crkva saborna i da ona treba da obezbijedi jedinstvo Rusije. Na drugoj strani, dovoljno je samo pogledati govor gospodina Amfilohija Radovića o zakucavanju Dukljana na Vezirov most. No, za međunarodnu javnost najskandalozniji je bio njegov govor nad odrom Karadžićeve majke kada je rekao da je svrstava u rang majke Jugovića i Jevrosime i dodao: "Tamo gdje su one i majka vladike Tomova, gospodin će upokojiti i majku Jovanku".
DUBAK: Nisam, nažalost, stigao da budem na toj sahrani, nisam bio tu. Inače bih rado prisustvovao sahrani majke Radovana Karadžića, da vam odmah kažem. Međutim, nije dobro to čime se vi bavite. Vi se bavite odrima i govorima nad odrima. Ima tu neke nekrofilije. Strašno je što pokušavate politički da zloupotrijebite ljudske nesreće. Doduše, to je u duhu te minorne partijice, te političke sekte, kako je mi nazivamo, koja živi kao parazit u Crnoj Gori i žari i pali. I čiji je predsjednik poznat po nacističkim istupima.
RADULOVIĆ: Gospodin Dubak je posljednji koji može da govori o nekrofiliji jer je njegova stranka skupljala dobrovoljce da bi se ratovalo i ubijalo na ovim prostorima. S indignacijom odbacujem njegovo pominjanje nacizma, jer su kleronacionalizam i nacizam upravo nastali na progonu Jevreja, zbog Jude, a navodno u ime Hrista. I ovdje su se u ime Hrista i navodno svetog Save etnički čistili prostori. A ja ću vam sada pročitati šta je gospodin Amfilohije Radović rekao za čovjeka koji je optužen za najveći genocid poslije Drugog svjetskog rata u Evropi. "U ovom trenutku naše duše čuva, kao što je naš jezik čuvao i sačuvao Vuk Karadžić, jedan njegov prezimenjak, sa Plavšićkom, novom kosovkom djevojkom, sa Krajišnikom, jer su ove noći krenuli svetolazarevskim putem". I vi nekom da kažete da je nacista, a vaš mitropolit za čovjeka koji je počinio najveći genocid u istoriji Evrope poslije Drugog svjetskog rata, kaže da je krenuo svetolazarevskim putem.
DUBAK: Gospodin Krivokapić je na ekstremnoj desnici. On baštini upravo ono što sam kazao i ponavljam – nacizam. Ako neko, ponavljam, kaže da 260 hiljada građana, to jest državljana Crne Gore koji žive u Srbiji, ne zaslužuje ni fišeka, to znači da ne treba trošiti na njih municiju već ih treba ukloniti na drugi način. Da li u gasnoj komori ili kako već, ja ne znam, valjda na neki jeftiniji način. Drugo, ako neko, nakon što vaterpolo reprezentacija osvaji svjetsko prvenstvo, čestita jednima, a ne i drugima, to ni Hitler nije učinio kad je ustao zbog Ovensovog rezultata 1936. godine u Berlinu. I treće, ako neko otvoreno kaže da Srpska pravoslavna crkva u ratu sa Crnom Gorom nema šansi, on je objavio i formalno rat Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Dakle, ja vama navodim konkretno šta radi vaš šef i, nažalost, šef parlamenta Crne Gore.
RADULOVIĆ: To su skandalozne interpretacije. U crnogorskom parlamentu je pokrenuto pitanje povjerenja predsjedniku parlamenta upravo zbog interpretacija o kojima govori gospodin Dubak. Tada je vrlo precizno i vrlo jasno rečeno šta je izjavio gospodin Krivokapić i to nema nikakve veze sa ovim što govori gospodin Dubak. Ali to nije tema ovog razgovora nego uloga Srpske pravoslavne crkve. A kad je o tome riječ, evo još jednog citata: "Veoma je loše ako se u jednoj zemlji neka organizacija, pa makar to bila i crkva, nalazi van svake kontrole i ako do nje ne može da dopre vlast. Posebno ako je ta organizacija uključena u političke djelatnosti i ako se bavi skrivanjem optuženih ratnih zločinaca". To nije citat gospodina Krivokapića, to je citat iz dokumenta Haškog tribunala. Međunarodni sud želi da uspostavi pravdu na ovim prostorima zbog kleronacionalista i onih koji su išli sloganom "prvo idu popovi, pa lopovi, pa topovi". Na ovim našim balkanskim prostorima išlo je otprilike tako. Prvo su se raskopavale stare rane, bilo da se radi o muslimanskoj, hrvatskoj ili srpskoj strani, sasvim svejedno, a onda se budio nacionalizam u narodu i izbijao je građanski rat i vjerski rat koji je iza sebe ostavio strahovite posljedice. To je ono što sadašnje, mlađe, nove generacije Crnogoraca moraju znati i to je ono sa čim Crna Gora mora da raskrsti. Nakon što je izgubila bitke u Hrvatskoj, Bosni, Makedoniji i na Kosovu, Srpskoj pravoslavnoj crkvi ostalo je posljednje poprište koje treba da osvoji, a to je Crna Gora. To nije pitanje ni vjere, ni Jevanđelja, ni duhovnosti, riječ je o političkom miješanju crkve u ono što su neosporno civilne i svjetovne stvari. Gospodin Radović je izašao iz okvira duhovnosti, on se ne ponaša kao ruski patrijarh.
DUBAK: Pozivate se na ruskog patrijarha. Pošto ste vi i vaša partija i uopšte ova vlast u Crnoj Gori sljedbenici borbenog ateizma koji je objavio rat Srpskoj pravoslavnoj crkvi, da vam pročitam nešto u vezi sa Ruskom crkvom. Povodom smrti svetog patrijarha ruskog Tihona, kojeg su umorili ruski boljševici, čiji ste vi obožavatelji, Justin Popović piše: "On je proveo crkvu rusku kroz najužasnije gonjenje, neusporedno užasnije od Neronovog i Dioklecijanovog. Jer niko do sada u istoriji čovječanstva nije bio tako umjetničkije zao u gonjenu crkve Hristove kao boljševici". Dakle, boljševici su, kaže Justin Popović, bili umjetnički zli goneći crkvu. A vi ste, bez trunke duha, onako sirovo, krenuli u gonjenje crkve. Goneći crkvu, vi ste izmislili jednu policijsku organizaciju i nazvali je, ni manje ni više, nego Crnogorska pravoslavna crkva na čijem čelu je izvjesni Miraš. Ruski patrijarh Aleksije pisao je povodom Miraša patrijarhu Pavlu da je to katastrofa, da je to udar na crkvu. Pisao je i Đukanoviću da ne podržava tu organizaciju, jer rizikuje da Crnu Goru dovede u duhovnu izolaciju zbog podržavanja takve anticrkvene grupacije. Još nešto vam mogu reći, srećem se sa mnogim građanima koji mi kažu: "Mi jesmo glasali za njih, ali ovo što rade sa crkvom je loše, bože sačuvaj, ne želimo nesreću na naše porodice". I neće više za vas glasati.
RADULOVIĆ: Građani takođe znaju da je vaša stranka ispod procenta, mjeri se promilima. Od nekada moćne Narodne stranke došli ste na marginu, gubite sve lokalne izbore. Ali vratimo se onome što je meritum razgovora. Upitao bih vas nešto. Da li je Srpska pravoslavna crkva u Majinama 2001. godine održala sastanak sa skupštinom Vijeća narodnih poglavara, ili kako se to već zove, i da li je 2005. godine u manastiru Dajbabe, uz javni blagoslov mitropolita Amfilohija, održana skupština tog vijeća koja je usvojila deklaraciju o zaštiti zajedničke države, crkve i jezika? Da li je to bio politički skup? Da li Srpska pravoslavna crkva stoji u izvjesnom smislu iza Pokreta za očuvanje zajedničke države? Nije li crkva ta koja Srpskoj narodnoj stranci u izvjesnim situacijama pomaže u njenom političkom djelovanju? Nisu li se pojedini popovi jasno deklarisali u pogledu svoje političke pripadnosti? I vaš nastup više liči na nastup portparola crkvene organizacije nego portparola političke organizacije. To je ono na šta vam mi stalno ukazujemo - da je crkva izašla izvan ustavom postavljenih granica. Gospodin Amfilohije Radović je danas politički lider broj jedan tog dijela političke stvarnosti Crne Gore.
DUBAK: Crnoj Gori, kao staroj teokratskoj državi, i priliči da duhovni poglavar i savjest Crne Gore bude upravo mitropolit Amfilohije, kao što su to bili vladika Danilo i Njegoš koji su sjedili na tom tronu. Tu nema ništa sporno. Ovo što se danas dešava u Crnoj Gori nema nigdje na planeti - da aktuelna vlast udari na temelje sopstvene države, da udari na crkvu, jezik i zajedničku državu koja je vjekovni san Crne Gore. Vi učestvujete u jednom nevjerovatnom ratu, u ratnom referendumu, kojim želite, prisilnim putem, na silu, da odvojite Crnu Goru od Srbije, da uništite Srpsku pravoslavnu crkvu i Mitropoliju crnogorsko-primorsku, da ukinete srpski jezik, da izbrišete sve što nam je sveto i čestito i po čemu smo se upisali u zrele, evropske, civilizovane, hrišćanske narode. Mi vam samo ne dozvoljavamo da to ostvarite, gospodine Raduloviću. To ni Bog nije rekao. A to što je mitropolit Amfilohije najpozvaniji i sjedi na tronu svetog Petra Cetinjskog, to je normalno. I vi ste ocijenili da je on vaš protivnik. Pa vi ste sebe precijenili. Ne vi lično, nego oni koji vode tu akciju. Ja vam ponavljam, nemojte to da radite. Znate li da s Bogom niko rat nije dobio, čovječe?! Hoćete da rušite crkve. Dozvolu za izgradnju crkve od vas neko da traži? Koju dozvolu? Znate li da ima preko sto hiljada bespravno podignutih objekata u Crnoj Gori danas? U Podgorici se sve gradi na divlje. I sad gradonačelnik Podgorice kaže da će ukinuti vodu i struju crkvi Hristovog vaskrsenja u Podgorici. Čime se vi to bavite bavite, čovječe! Znate li gdje je glavni razlog progona Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori? Prvo, oni su umislili da će dobiti nezavisnost ako dobiju neku nezavisnu crkvu, a to nema nikakve veze. To ih je Lenjin učio. To su gluposti. Drugo, ono što je praktično za njih najvažnije, oni ne žele da vrate ogromnu imovinu Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori. To je 40 posto ukupne imovine koju država treba da vrati. I oni su sad digli galamu što je podignuta crkva na Rumiji da ne bi morali da vraćaju imovinu, jer su oni rasprodali cijelu Crnu Goru uz blagoslov partije čiji je glasnogovornik gospodin Radulović.
RADULOVIĆ: Nesporno je pravo crkve da podiže crkve i treba da podiže crkve i manastire, to je nešto što je njeno nesporno ustavno pravo i, hvala bogu, da se podižu. Sve će to ostati u Crnoj Gori i mi se tome radujemo. Međutim, problem je u nečemu drugom što gospodin Dubak vješto preskače. Mjesto na Rumiji je kultno mjesto Jovana Vladimira i tu je iznošen krst prema staroj tradiciji koja datira još iz vremena kada nije bilo velike šizme i kada hrišćanstvo nije bilo podijeljeno na istočno i zapadno. Iako na tom prostoru živi pravoslavno stanovništvo, i katolici, a kasnije i muslimani, nastavili zajednički da nose taj krst. Zar postoji neki primjer u Evropi tako veličanstven kao taj da pod jednim zajedničkim obilježjem - krstom svetog Vladimira - izlaze tri vjere. To je primjer ekumenizma koji nije novopečen i nije politički već duboko duhovan i traje hiljadu godina. Ja nisam vjernik, ja to posmatram sa kulturološkog i istorijskog aspekta. Vi znate da u Kotoru postoje crkve sa dva oltara. To su svetinje. To su stvari koje vrijede u Crnoj Gori. I ako neko preko noći, vojnim helikopterom, desantno, na vrhu Rumije postavi pravoslavnu crkvu, on je definitivno srušio taj divni običaj koji je trajao toliko dugo. Nakon toga je Islamska zajednica u Crnoj Gori rekla da njeni pripadnici više ne mogu da učestvuju u iznošenju krsta jer je postupcima gospodina Amfilohija Radovića povrijeđen taj kultni običaj. A taj krst se nalazi u muslimanskoj porodici. I sada ću, ako mi dozvolite, da citiram i svog uvaženog sagovornika gospodina Budimira Dubaka koji je rekao: "Amfilohije će podizati hramove gdje hoće. Neće tražiti odobrenje za to ni od vlasti, ni od opozicije". Jeste li vi ovo izjavili?
DUBAK: Jesam.
RADULOVIĆ: Pa šta imamo više da komentarišemo.
DUBAK: Vi donosite zakone kakve želite. Donijeli ste zakon o simbolima bez opozicije, usvojili zastavu koju mi zovemo Rankov barjak, ta krpa se tamo vijori, i hoćete na silu da natjerate građane Crne Gore da stoje ispod Rankovog barjaka i da slušaju himnu ratnog zločinca Sekule Drljevića.
RADULOVIĆ: Kakve to veze ima sa temom o kojoj razgovaramo?
DUBAK: Mi smo iskusili šta znači trpjeti okupaciju. Ali okupaciju koju vi pokušavate da nametnete ovom narodu, budite ubijeđeni, zaista nećemo trpjeti. I vi brinete o crkvama. Pa šta vi o crkvama znate, molim vas? Vi ne možete da shvatite zašto se uopšte obnavljaju hramovi. Za vas je povratak hrišćanstva i podizanje hramova udarac na komunizam, jer vi ne možete da prežalite komunizam.
RADULOVIĆ: Gospodine Dubak, da li je tačno da je crkva na Čipuru bila zatvorena i da princ Nikola Petrović nije mogao da uđe i da se pokloni nad odrom kralja Nikole i svoje majke?
DUBAK: Ne znam za to, da budem iskren. Ali znam da taj, kako ga vi zovete Miraš, sada hoće da ide izvan Crne Gore i da gradi neki objekat u Vojvodini. On u Crnoj Gori ne može nigdje da mrdne, tamo negdje sjedi i pokušava da uveče upada i otima hramove. Čovjek koga je vaseljenski patrijarh preveo u red laika, koji je, dakle, civilno lice, i na kojeg je još bačeno prokletstvo - anatema, nabavio je crkvene odežde i lažno se predstavlja po Crnoj Gori kao mitropolit. To radi ova vlast. Ne radi to Miraš, niti bi on to mogao da radi da to ne radi ova vlast. I to predsjednik države i predsjdnik vlade.
RADULOVIĆ: Da li smo mi zastupnici crkvi ili zastupnici svojih političkih partija?
DUBAK: Vlast u Crnoj Gori čestita jednom takvom licu, koje se lažno predstavlja, najveće hrišćanske praznike. I vi sada govorite da crkva ugrožava nekoga u Crnoj Gori. Ne postoji bezočniji oblik nasilja nad crkvom nego što je pravljenje te organizacije sa glumcem koji ide po Crnoj Gori i izaziva zlu krv glumeći nekog mitropolita.
RADULOVIĆ: Gospodin Amfilohije Radović je svojevremeno, a da to nikada nije demantovano - ja vas molim da vi to napokon uradite, jer ste ovdje maltene u ulozi portparola crkve - izjavio, ja se izvinjavam slušaocima zbog sadržaja koji ću sada reći, jer je zaista je vulgaran, da su Crnogorci komunistička kopilad. I kada to kaže neko ko treba da bude otac moje duhovnosti, pred kim ja treba da se ispovijedim, taj čovjek je definitivno skinuo mantiju i izgubio lice božje. Ono što odbija većinu mladih pravoslavnih Crnogoraca od Srpske pravoslavne crkve su upravo primitivizam, vulgarnost i agresija. Ako na svakom crkvenom skupu dominiraju majice sa likom Radovana Karadžića i trobojke sa četiri ocila i mrtvačkim glavama, ako je to stjecište četničke ideologije, zar vjerujete da će ljudi internet generacije, koji govore tri-četiri jezika, koji su završili fakultete po zemljama Zapadne Evrope, pratiti jednu organizaciju koja je zagledana u prošlost i koja je, što bismo mi Crnogorci rekli, nagrdila srpski narod uvodeći ga u kleronacionalnizam. To vi ne želite da shvatite, a to je ono o čemu bi trebalo da razgovaramo.
DUBAK: Negdje ćemo se naći da o tome natenane popričamo. Ali tek kad se vi ogradite od svog šefa koji je dao niz nacističkih izjava. Žao mi je što se gospodin Radulović nije ogradio od svog šefa, jer je čista katastrofa to što taj čovjek izjavljuje. Užasno je to što njegova partija - koju skoro niko ne registruje da postoji, jer je to interesna grupacija koja se dočepala vlasti preko leđa jedne veće interesne grupacije, Đukanovićeve partije - radi protiv Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.
RADULOVIĆ: U Crnoj Gori postoji jedno zlatno pravilo da vitez vitezu na lice izlazi. Gospodin Dubak je najmanje četrdeset puta u ovoj emisiji izgovorio ime gospodina Ranka Krivokapića, predsjednika crnogorskog parlamenta. Ja niti imam potrebu, niti želim gospodina Krivokapića da branim od gospodina Dubaka, jer je gospodin Krivokapić izašao na megdan poslaničkom klubu Narodne stranke u crnogorskom parlamentu. I čitav njihov klub koji je krenuo sa tom interpelacijom prošao je - zna se kako. Tako da gospodin Dubak nije vitez ove emisije, jer je sve vrijeme, umjesto da vodi polemiku sa mnom, pominjao ime čovjeka koji, nažalost, u ovu emisiju ne može da se uključi. Međutim, kako je gospodin Dubak na javnoj sceni, gospodin Krivokapić će mu sa zadovoljstvom odgovoriti.
