RSE: Pošto ovaj intervju u izvjesnoj mjeri prati interesovanja koja su Vam u online intervjuu postavili naši slušaoci, počeću sa pitanjem koje su Vam i oni najviše puta postavili. Dakle, kakav je Vaš odnos prema referendumu i državnoj nezavisnosti?
MEDOJEVIĆ: Moj lični odnos je manje više poznat. Dakle, ja pripadam onoj grupi slobodnih intelektualaca, koji su početkom devedesetih godina prošlog vijeka iskazali otpor prema nacionalističkoj ratnoj politici Slobodna Miloševića i upućivali zahtjeve režimu gospodina Mila Đukanovića za crnogorskom nezavisnošću. Mi smo bili protivnici onoga referenduma 1992.godine i, praktično, čitav moj neki javni nastup ili javno pojavljivanje ustvari je povezano sa dva procesa koji traju simultano, borba za demokratsku transformaciju, modernizaciju Crne Gore i za njenu državnu emancipaciju. Ali, naravno, u čitavom ovom periodu dolazilo je do zloupotreba od strane vlasti, od strane gospodina Đukanovića, koji je kao iskusni komunistički mladi junoša i član Centralnog Komiteta Komunističke Paritije znao da prepozna na političkoj sceni koji je to najveći talas i da kao pravedan politički surfer uvijek uhvati taj najveći talas. Dakle, to je bio talas srpskog nacionalizma, potom talas od '98.godine reformi i demokratije i sad u zadnje dvije godine nakon pada Slobodana Miloševića talas crnogorske nezavisnosti. Dakle, on iskreno nije vjerovao ni u jedan od ta tri projekta, a ja od samog početka do danas imam istu misiju. Ja želim da Crna Gora bude jedna moderna, savremena pravna država, da se unutra napravi neki dijalog, da se dođe do nekog rješenja.Ono štomozda mene razlikuje od većine zagovornika crnogorske nezavisnosti je što ja smatram: prvo da se ne smije žmuriti na anomalije, korupciju, kriminal, pljačkašku pravatizaciju i sve što se dešavalo u Crnoj Gori i drugo, što ja smatram da se prije referenduma mora postići dogovor sa Srbijom, o odnosima Srbije i Crne Gore, naročito, kada se to tiče ovih životnih pitanja kao što su: biznis, vlasništvo nad imovinom, ljudskih prava, liječenja, školovanja, da bi se taj dan eventualnog izjašnjavanja o državnom statusu učinio manje kardinalnim, da ne bi izazivao frustracije. To je ono što moj lični stav čini malo specifičnim, ali u svakom slučaju organizacija čiji sam ja izvršni direktor ima jasan stav. Mi se ne bavimo tim pitanjem kao fundamentalnim pitanjem naše politike, a mislim da je Crna Giora mala država, da naprosto svi znaju kakve su orijentacije većine članova Grupe za promjene, posebno najužeg rukovodstva.
RSE: Ako Vam se ranije i moglo prigovoriti da ste vrlo prisutni u medijima utisak je da ste posljednjih mjeseci u nekoj medijskoj defanzivi. Da li je uzrok tome možda u činjenici da pokušavate, kao Grupa za promjene, biti neutralni po pitanju referenduma, a to je trenutno u Crnoj Gori najaktuelnije pitanje i pitanje kojim se svi bave?
MEDOJEVIĆ: Ima više razloga. Jedan dio je da smo mi u jednoj medijskoj izolaciji, posebno od javnog servisa takozvanog, znači državne televizije, gdje su i novine objavljivala informacije koje nikad nijesu demantovane da je praktično Đukanović organizovao sastanak sa uređivačkim timom televizije i dogovorio ili dao im instrukcije da se prisustvo stručnjaka Grupe za promjene smanje na najmanju moguću mjeru. Međutim, imamo odličnu saradnju sa nekim medijima, između ostalog, kao što je Slobodna Evropa, nekim štampanim medijima, agencijama.Tako da je jedan od razloga u očiglednoj medijskoj izolaciji, upravo po preporukama iz čuvene analize medijske scene koju je objavilo Ministarstvo spoljnih i unutrašnjih poslova Crne Gore. Tako da je to činjenica. S druge strane, gospodin Đukanović namjerno sa gospodinom Krivokapićem i sa pristalicama toga unilateralnog puta u nezavisnost, hazarderskog, namjerno skreću pažnju građana sa ovih životnih tema kojima se inače bavi Grupa za promjene kao što su: privatizacija, reforme, zapošljenje, korupcija, cijene struje, telefonskih impulsa, siromaštvo, na ove, takozvane patriotske teme i mediji, naravno, moraju da prate raspored ili agendu koju nameću političke partije. Crna Gora je još uvijek jedno partitokratsko društvo u kojem se društveni život odvija uglavnom na relaciji partije i građani, umjesto da sami građani artikulišu neke teme i očekuju odgovor od političke elite. Crna Gora je u svakom slučaju pretpolitičko društvo još uvijek i biće sve teže da se Grupa za promjene probija sa svojim, čini mi se, normalnim, uravnoteženim i neutralnim stavovima kao jedna politička alternativa, jedan treći put koji garantuje prevazilaženje tih crnogorskih podjela i put ka evropskim integracijama.
RSE: Kakva je struktura ljudi koji podržavaju Grupu za promjene? Bilo je, naime, tumačenja da u toj činjenici negdje leži odgovor zašto Grupa nema neke jasne stavove po pitanju jezika, crkve, države i slično?
MEDOJEVIĆ: Mi imamo jasne stavove koji kažu da mi nećemo da se bavimo tim pitanjima kao fundamentalnim političkim pitanjima, jer upravo je to problem Crne Gore da se politika zasniva na odnosu upravo prema crkvi, jeziku, naciji. To su teme koje karakterišu predpolitička društva. Mi smo upravo htjeli da se koncentrišemo na transformaciju crnogorskog društva, na taj sistemski diskontinuitet, pad Berlinskog zida, jer Crna Gora je jedina država koja nije nikad promijenila vlast u zadnjih petnaest ili sedamnaest godina od pada Berlinskog zida i to je veliko opterećenje u Crnoj Gori. Dakle, mi šaljemo veoma jasnu poruku. Crnoj Gori je potreban unutrašnji dogovor, unutrašnji koncenzus, Crnoj Gori je potrebna jedna mala pauza od ovih konfrontacija, sukoba, radikalizacija, polarizacija i mi zato nudimo tu prelaznu Vladu i činjenica je da su ljudi upravo prepoznali jednu novu opciju, jedan treći put u Grupi za promjene i da nam daju podršku ne zbog našeg odnosa prema državnom pitanju, jeziku, crkvi, jer mi taj odnos i nemamo kao organizacija, imamo ličani, ali mi to ne stavljamo u prvi plan i kažemo da su to pitanja vezana za ljudska prava. Naprosto je antievropski, antidemokratski baviti se nekim privatnim, intimnim ljudskim dilemama i to staviti kao politiku. Uvijek ćete imati frustracije, podijeljene ličnosti, posebno u jednoj državi koja i inače ima problem sa identitetom kao što je Crna Gora, posebno nacionalnim i svakakvim drugim, tako da mi smo imali poruku i takva poruka je prihvaćena od dosta velikog broja građana. Po zadnjim istraživanjima za Grupu za promjene bi glasalo skoro 12% ljudi upravo imajući u vidu ovaj naš neutralni stav prema tim pitanjima i, čini mi se, da je to novi kvalitet na crnogorskoj političkoj sceni. Prvi put se pojavljuje jedna građanska opcija jer DPS i SDP, iako su partije socijalista i trebalo bi da pripadaju lijevim političkim organizacijama, više liče na crnogorske radikalne stranke u posljednje vrijeme, nego na socijalističke ili socijaldemokratske političke partije kakvim se oni predstavljaju, tako da je Crnoj Gori upravo potrebna jedna možda ta socijaldemokratska, jedna neutralna građanska vizija i to je upravo struktura ljudi koji nas podržavaju. Kada vidite, recimo, strukturu glasača svih ostalih političkih partija o odnosu na državno pitanje, vidite apsolutnu podijeljenost. To je prvi put u zadnjih nekoliko mjeseci da se pojavljuje apsolutna podijeljenost. Svi birači DPS-a su za nezavisnost i nijedan nije protiv nezavisnossti, a svi birači SNP-a i ovih prosrpskih partija su za zajedničku državu. Jedino gdje postoji diversifikacija odgovora jeste Grupa za promjene. I kada to stavite na grafikon vidite upravo sve prave linije i jedinu dinamiku, jedini neki grafikon koji ima neku razumnu normalnu opciju to je Grupa za promjene koja ima približno podjednako broj onih ljudi koji su za nezavisnost, onih koji su protiv nezavisnosti i apstinenata što je za nas veliki kompliment.
RSE: Da u ovom intervjuju ipak napravimo iznimku, iako ste rekli da to nije fundamentalno pitanje za Grupu za promjene, pa da nam kažete što mislite o djelovanju poglavara Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, gospodina Radovića?
MEDOJEVIĆ: Imajući u vidu čitav njegov angažman u proteklih petnaest godina s početka devedesetih ja gospodina Radovića ne doživljavam kao crkvenog duhovnika, već kao jednog ideologa, jednog političara koji je naprosto od samog početka više slao javne političke poruke sa arsenalom koji je svo vrijeme bio jedan govor mržnje, neprijateljski, koji je izazivao, moram da kažem, s moje strane zgražavanje od samog početka.I bez obzira na sve to što ide sa njegovom pozicijom, ja poštujem odvojenost crkve od države, poštujem ckrvu kao instituciji, ali to što je gospodin Radović radio to ne spada u domen crkvenih duhovnika, već je naprosto bio protagonista jedne opasne pogubne nacionalističke politike koja je i rezultirala sveopštom tragedijom, raspadom bivše države i sa nekim, takozvanim intelektualnim krugovima iz Srbije, posebno bih izdvojio meni, takođe, podjednako nesimpatičnog Matiju Bećkovića, to predstavlja jedan dio problema srpske nacije koja će morati da se na pravi način suoči sa svim posljedicama svojih pogrešnih ideoloških odluka.
RSE: Ono čime se Vi zapravo najviše bavite i što najžešće kritikujete je proces privatizacije, pri tom tvrdeći da Crna Gora ima velike šanse da za koju godinu postane privatna država u kojoj ce apsolutnu ekonomsku, finansijsku moć imati nekoliko porodica. Na čemu temeljite ovakve tvrdnje?
MEDOJEVIĆ: Ima dosta argumenata na čemu temeljim takve tvrdnje. Činjenica je da vlast u Crnoj Gori čini jedno organsko jedinstvo krupnog kriminala, krupnog kapitala i krupne politike, da je finasijska elita u Crnoj Gori nastala upravo kroz poslove koje im je dozvolila vlast, ili blagoslovila ili direktno im pomogla. Da li su to bili štetni ugovori sa državom i sa državnim preduzećima ili se radilo o klasičnom švercu ili o klasičnom organizovanom kriminalu manje je važno, u svakom slučaju svi bliski prijatelji gospodina Đukanovića, školski drugovi, kumovi danas su najbogatiji Crnogorci, veoma politički uticajni, oni kontrolišu sve segmente društva. Taj koncept ekunizacije je poznat u većini tranzicionih država, ali u Crnoj Gori zato što je ona mala i konzervativna i zbog tog našeg podaničkog mentaliteta prema gospodaru i nedostatsku građanske hrabrosti, to je bilo lakše uraditi nego u nekim drugim velikim državama. Tako da u Crnoj Gori čitav ekonomski život kontroliše nekoliko pojedinaca bliskih vlasti. Oni finansiraju vladajuće partije, oni kontrolišu dobar dio medija, imaju svoje kupljene rentirane kvaziintelektualce, univerzitetske profesore, osnivaju svoje kontrolisane nevladine organizacije koje kontrolišu društvo, kontrolišu privredu i to je taj koncept privatne države. Da stvar bude još drastičnija gospodin Đukanović na pres konferenciji, posljednoj koju je održao, čini mi se 13. aprila, je javno priznao da oni planiraju promjene Ustava, uvođenje predsjedničkog sistema i da je državni koncept sada koncept mikro države u kojoj neće biti Vlade, u kojoj će parlament izgubiti zakonodavnu funkciju, u kojoj će predsjednik vladati dekretima, ukazima imati neposrednu komunikaciju sa svojim narodom, sa svojim podanicima i kada stavite promjene političkog sistema u kontekst...
RSE: Da li Vi stvarno vjerujete da je moguće uvest takav sistem u Crnoj Gori u sadašnje vrijeme?
MEDOJEVIĆ: Sve zavisi od rezultata narednih izbora. Ako Grupa za promjene dobije neki značajan broj glasova, jer mi predstavljamo tu drugu Crnu Goru, dakle Crnu Goru koja treba da bude članica Evropske Unije, koja će biti država vladavine prava, poštovanja ljudskih prava, socijalno odgovorne tržišne ekonomije, sa značajnom ulogom države, ne u smislu korupcije i kriminala kao danas nego u smislu zaštite opštih interesa, garancije ugovora, garancije zakonitosti, sigurnosti, socijalne i svake druge, građani će moći da biraju. Ovo što gospodin Đukanović predstavlja zajedno sa svojim ideolozima, profesorom Vukotićem i još nekim drugim ideolozima, jeste koncept privatne države, jedne “banana državice” po ugledu na latinoamerične države, gdje će jedna mala grupa ljudi kontrolisati ekonomske resurse, to će biti država trajne nezapošljenosti, trajne korupcije, raširenosti organizovanog kriminala, azil, eldorado za svjetske bjegunce.
RSE: Što mislite o sve prisutnijem ruskom kapitalu u Crnoj Gori? Da li se on može smjestit u kontekst o kome ste urpavo govorili?
MEDOJEVIĆ: Pošta ja malo pažljivije pratim rusku tranziciju od početka devedesetih godina, moram da kažem da tu ima različitih pristupa. Jedno je ruski kapital koji dolazi iz da kažemo, druge generacije ruskih kapitalista poslije dolaska Putina, a jedan je ovaj koji dolazi iz krugova ruskih oligarha nastalih za vijeme Jeljcina. Gospodin Deripaska, koji sada treba da postane naš partner, praktično će da kupi polovinu Crnu Gore kupovinom Kombinata aluminijuma, jeste jedan iz te prve generacije ruskih oligarha za koga se vezuju dosta veliki skandali i afere. Oko koncentracije tog aluminijskog koncerna u Sovjetskom Savezu i Rusiji bilo je više ubistava novinara, državnih činovnika, bankara, bivših vlasnika. Tu je bilo otmica, nasilnog držanja ljudi u tamnici da bi prodali akcije. Tu je bilo svačega. Kada takve vlasnike prljavog tranzicionog kapitala dovedete u jednu već tako napravljenu državu, državu koja priziva takve bjegunce, mi imamo ta iskustva, jer je poznato da su italijanski bjegunci iz mafijaške organizacije “Santa Kamora” boravili u Baru, na Crnogorskom primorju i za to plaćali nekome neku zaštitu, dakle imamo tih negativnih iskustava, to bi onda bila jedna kombinacija koju drugačije ne možete da nazovete nego “Kolumbija na Jadranu”. Jedna mala država izolovana od Evropske Unije koja će biti raj zato što je Bog ostavio prelijepi ambijent i prelijepu prirodu, tu u srcu Evrope, lagano je doći iz tih destinacija, možete da dobijete pasoš, neće vas niko pitati za novac, gdje možete da perete novac, da uživate na obali ili negdje u Crnoj Gori.Međutim, pitanje je kakav će status imati građani u toj državi, jer to je ta privatizacija države koja mislim da sigurno vodi u nestabilnost i sigurno neće biti prihvaćena ni od Brisela, ni od Vašingtona.
RSE: Da li iz ovih odgovora mogu da zaključim da Vi ozbiljno sumnjate u namjere Crne Gore da se priključi porodici evropskih naroda?
MEDOJEVIĆ: Ako pogledate strukturu moći u Crnoj Gori vidite da crnogorska vlast ima direktne veze sa crnogorskom finansijskom oligarhijom i sa kriminalnim strukturama. Oni sad imaju monopole u Crnoj Gori, napravljen je taj kartel, njima je ovo idilična situacija. Naprosto sve kontrolišu, bogatstvo se uvećava, nikakvu odgovornost nemaju, nijesu zabrinuti od akcija našeg državnog tužioca ili policije ili pravosuđa, potpuno su zaštićeni. E, sad šta se dešava. Nije normalno očekivati od takve elite da bude za promjene, ako osjećaju da će te promjene biti protiv njihovih privatnih interesa. Evropski standardi znače uvođenje reda, ukidanje monopola, uvođenje konkurencije.Potpisivanje ugovora o stabilizaciji i asocijaciji znači da vi dozvoljavate da vam Evropa sada vrši revizije, disciplinuje vas, da vam daje izvještaje, što siguno ova politička elita neće prihvatiti baš tako lako. Oni neće javno reći da su protiv Evropske Unije, ali će činiti sve da se taj put uspori do zaustavljanja, jer znaju da će jednog dana, kako se Crna Gora bude približavala evropskim standardima to će njihove pozicije biti ugroženije, a oni sad imaju realnu moć da utiču na političke partije, da oni izmišljaju razloge zbog čega ne ubrzavaju hod ka Evropskoj Uniji i to će se dešavati posebno u kontekstu neriješenog državnog pitanja. Zato mi optužujemo Đukanovića da on nije ni za nezavisnost, ni za Evropsku Uniju. On je za ovaj status kvo. Stalno rješava pitanje nezavisnosti i stalo da priča o reformama u Evropskojj Uniji, ali da sve ostane ovako kako jeste. Dakle, to je koncept reforme, ali bez promjena. Mi sad govorimo o jednoj drugoj stvari, da za promjene i reforme mora doći nova politička elita.
RSE: Kako komentarišete optužbe da svojim kritikama idete na ruku srpskim nacionalistima?
MEDOJEVIĆ: Može se uvijek analizirati s raznih aspekata po onoj narodnoj “Što je babi milo, to joj se snilo”, ali, naravno, zna se da se mi zalažemo, prije svega, za demokratsku transformaciju društva i za jednu modernizaciju Crne Gore, usvajanje nekih standarda koje već počinju da usvajaju mnoge države u regionu, da ne idemo sada na Češku, Poljsku. Ko ne vjeruje može da pođe u Albaniju, u Tiranu pa da vidi kako se i tamo pozitivni trendovi osjećaju i kako se stvari mijenjaju, formira srednja klasa, počinju da jačaju institucije, samo mi ostajemo neko izolovano ostrvo ovdje gdje se ništa ne dešava. Naravno da kritike crnogorske vlasti mogu ići na ruku onim protagonistima neke politike u Crnoj Gori koji smatraju da Crna Gora ne treba da bude nezavisna država. Ali s druge strane, ako bi došla politička elita u Crnoj Gori koja bi zaista bila demokratska, reformska, koja bi napravila kontakt i komunikaciju sa tom polovinom Crne Gore koja smatra da Crna Gora ne treba da bude nezavisna država, ako bi napravila taj koncenzus, onda bi ta država bila mnogo više prihvatljiva i za možda jedan veliki broj ljudi koji danas imaju otpor prema ovakvoj vlasti i kažu: “Ako će ovakva da bude nezavisna država, privatna država, ja neću da glasam za tu državu”. Ako bi došla neka demokratska elita koja bi rekla da će ovo biti država za sve građane Crne Gore, a državni status ćete vi odrediti na referendumu, bez ikakvog pritiska policije, tajne policije, kriminala, ja računam da bi se broj građana za takvu državu naglo povećao. Pitanje crnogorske nezavisnosti i demokratizacije za mene je jedno isto pitanje.
RSE: I za kraj, jedno, kako je naš slušalac naveo, jednostavno pitanje. Citiraću ga: “Od čega živite gospodine Medojeviću”?
MEDOJEVIĆ: Ja sam u jednoj vrlo specifičnoj situaciji. '98.godine, poslije moje knjige “Privatizacija i korupcija”, ja sam izgubio posao u Agenciji za privatizaciju. Poslije dvije godine sam dobio spor i imam izvršnu presudu koju od 2002.godine ne mogu da izvršim, da realizujem, tako da sam ja po presudi vraćen na posao u Agenciju za privatizaciju, ali faktički sam nezapošljen od 1998.godine. Ja sam privatni konsultant. Dakle, živim isključivo od svoga znanja, od svoga rada, što je jako teško u Crnoj Gori. Jednom je jedan moj iskusni kolega Božo Kovač, poznati cnogorski ekonomista, kada sam mu ja rekao da želim da se bavim konsaltingom i da živim od znanja, rekao: “E, moj Nebojša, prodavati znanje Crnogorcima i od toga živjeti, bankrotiraćeš”. Tako da ja, na žalost, u Crnoj Gori nemam posla. Puno radim u Srbiji, u regionu, čak u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj.Imam dosta angažmana i živim dosta solidno od svog konsultantskog angažmana, uglavnom zastupam male akcionare i zapošljene, sindikate, mada ima i ugovora o restruktuiranju kompanija od strane investitora.
MEDOJEVIĆ: Moj lični odnos je manje više poznat. Dakle, ja pripadam onoj grupi slobodnih intelektualaca, koji su početkom devedesetih godina prošlog vijeka iskazali otpor prema nacionalističkoj ratnoj politici Slobodna Miloševića i upućivali zahtjeve režimu gospodina Mila Đukanovića za crnogorskom nezavisnošću. Mi smo bili protivnici onoga referenduma 1992.godine i, praktično, čitav moj neki javni nastup ili javno pojavljivanje ustvari je povezano sa dva procesa koji traju simultano, borba za demokratsku transformaciju, modernizaciju Crne Gore i za njenu državnu emancipaciju. Ali, naravno, u čitavom ovom periodu dolazilo je do zloupotreba od strane vlasti, od strane gospodina Đukanovića, koji je kao iskusni komunistički mladi junoša i član Centralnog Komiteta Komunističke Paritije znao da prepozna na političkoj sceni koji je to najveći talas i da kao pravedan politički surfer uvijek uhvati taj najveći talas. Dakle, to je bio talas srpskog nacionalizma, potom talas od '98.godine reformi i demokratije i sad u zadnje dvije godine nakon pada Slobodana Miloševića talas crnogorske nezavisnosti. Dakle, on iskreno nije vjerovao ni u jedan od ta tri projekta, a ja od samog početka do danas imam istu misiju. Ja želim da Crna Gora bude jedna moderna, savremena pravna država, da se unutra napravi neki dijalog, da se dođe do nekog rješenja.Ono štomozda mene razlikuje od većine zagovornika crnogorske nezavisnosti je što ja smatram: prvo da se ne smije žmuriti na anomalije, korupciju, kriminal, pljačkašku pravatizaciju i sve što se dešavalo u Crnoj Gori i drugo, što ja smatram da se prije referenduma mora postići dogovor sa Srbijom, o odnosima Srbije i Crne Gore, naročito, kada se to tiče ovih životnih pitanja kao što su: biznis, vlasništvo nad imovinom, ljudskih prava, liječenja, školovanja, da bi se taj dan eventualnog izjašnjavanja o državnom statusu učinio manje kardinalnim, da ne bi izazivao frustracije. To je ono što moj lični stav čini malo specifičnim, ali u svakom slučaju organizacija čiji sam ja izvršni direktor ima jasan stav. Mi se ne bavimo tim pitanjem kao fundamentalnim pitanjem naše politike, a mislim da je Crna Giora mala država, da naprosto svi znaju kakve su orijentacije većine članova Grupe za promjene, posebno najužeg rukovodstva.
RSE: Ako Vam se ranije i moglo prigovoriti da ste vrlo prisutni u medijima utisak je da ste posljednjih mjeseci u nekoj medijskoj defanzivi. Da li je uzrok tome možda u činjenici da pokušavate, kao Grupa za promjene, biti neutralni po pitanju referenduma, a to je trenutno u Crnoj Gori najaktuelnije pitanje i pitanje kojim se svi bave?
MEDOJEVIĆ: Ima više razloga. Jedan dio je da smo mi u jednoj medijskoj izolaciji, posebno od javnog servisa takozvanog, znači državne televizije, gdje su i novine objavljivala informacije koje nikad nijesu demantovane da je praktično Đukanović organizovao sastanak sa uređivačkim timom televizije i dogovorio ili dao im instrukcije da se prisustvo stručnjaka Grupe za promjene smanje na najmanju moguću mjeru. Međutim, imamo odličnu saradnju sa nekim medijima, između ostalog, kao što je Slobodna Evropa, nekim štampanim medijima, agencijama.Tako da je jedan od razloga u očiglednoj medijskoj izolaciji, upravo po preporukama iz čuvene analize medijske scene koju je objavilo Ministarstvo spoljnih i unutrašnjih poslova Crne Gore. Tako da je to činjenica. S druge strane, gospodin Đukanović namjerno sa gospodinom Krivokapićem i sa pristalicama toga unilateralnog puta u nezavisnost, hazarderskog, namjerno skreću pažnju građana sa ovih životnih tema kojima se inače bavi Grupa za promjene kao što su: privatizacija, reforme, zapošljenje, korupcija, cijene struje, telefonskih impulsa, siromaštvo, na ove, takozvane patriotske teme i mediji, naravno, moraju da prate raspored ili agendu koju nameću političke partije. Crna Gora je još uvijek jedno partitokratsko društvo u kojem se društveni život odvija uglavnom na relaciji partije i građani, umjesto da sami građani artikulišu neke teme i očekuju odgovor od političke elite. Crna Gora je u svakom slučaju pretpolitičko društvo još uvijek i biće sve teže da se Grupa za promjene probija sa svojim, čini mi se, normalnim, uravnoteženim i neutralnim stavovima kao jedna politička alternativa, jedan treći put koji garantuje prevazilaženje tih crnogorskih podjela i put ka evropskim integracijama.
RSE: Kakva je struktura ljudi koji podržavaju Grupu za promjene? Bilo je, naime, tumačenja da u toj činjenici negdje leži odgovor zašto Grupa nema neke jasne stavove po pitanju jezika, crkve, države i slično?
MEDOJEVIĆ: Mi imamo jasne stavove koji kažu da mi nećemo da se bavimo tim pitanjima kao fundamentalnim političkim pitanjima, jer upravo je to problem Crne Gore da se politika zasniva na odnosu upravo prema crkvi, jeziku, naciji. To su teme koje karakterišu predpolitička društva. Mi smo upravo htjeli da se koncentrišemo na transformaciju crnogorskog društva, na taj sistemski diskontinuitet, pad Berlinskog zida, jer Crna Gora je jedina država koja nije nikad promijenila vlast u zadnjih petnaest ili sedamnaest godina od pada Berlinskog zida i to je veliko opterećenje u Crnoj Gori. Dakle, mi šaljemo veoma jasnu poruku. Crnoj Gori je potreban unutrašnji dogovor, unutrašnji koncenzus, Crnoj Gori je potrebna jedna mala pauza od ovih konfrontacija, sukoba, radikalizacija, polarizacija i mi zato nudimo tu prelaznu Vladu i činjenica je da su ljudi upravo prepoznali jednu novu opciju, jedan treći put u Grupi za promjene i da nam daju podršku ne zbog našeg odnosa prema državnom pitanju, jeziku, crkvi, jer mi taj odnos i nemamo kao organizacija, imamo ličani, ali mi to ne stavljamo u prvi plan i kažemo da su to pitanja vezana za ljudska prava. Naprosto je antievropski, antidemokratski baviti se nekim privatnim, intimnim ljudskim dilemama i to staviti kao politiku. Uvijek ćete imati frustracije, podijeljene ličnosti, posebno u jednoj državi koja i inače ima problem sa identitetom kao što je Crna Gora, posebno nacionalnim i svakakvim drugim, tako da mi smo imali poruku i takva poruka je prihvaćena od dosta velikog broja građana. Po zadnjim istraživanjima za Grupu za promjene bi glasalo skoro 12% ljudi upravo imajući u vidu ovaj naš neutralni stav prema tim pitanjima i, čini mi se, da je to novi kvalitet na crnogorskoj političkoj sceni. Prvi put se pojavljuje jedna građanska opcija jer DPS i SDP, iako su partije socijalista i trebalo bi da pripadaju lijevim političkim organizacijama, više liče na crnogorske radikalne stranke u posljednje vrijeme, nego na socijalističke ili socijaldemokratske političke partije kakvim se oni predstavljaju, tako da je Crnoj Gori upravo potrebna jedna možda ta socijaldemokratska, jedna neutralna građanska vizija i to je upravo struktura ljudi koji nas podržavaju. Kada vidite, recimo, strukturu glasača svih ostalih političkih partija o odnosu na državno pitanje, vidite apsolutnu podijeljenost. To je prvi put u zadnjih nekoliko mjeseci da se pojavljuje apsolutna podijeljenost. Svi birači DPS-a su za nezavisnost i nijedan nije protiv nezavisnossti, a svi birači SNP-a i ovih prosrpskih partija su za zajedničku državu. Jedino gdje postoji diversifikacija odgovora jeste Grupa za promjene. I kada to stavite na grafikon vidite upravo sve prave linije i jedinu dinamiku, jedini neki grafikon koji ima neku razumnu normalnu opciju to je Grupa za promjene koja ima približno podjednako broj onih ljudi koji su za nezavisnost, onih koji su protiv nezavisnosti i apstinenata što je za nas veliki kompliment.
RSE: Da u ovom intervjuju ipak napravimo iznimku, iako ste rekli da to nije fundamentalno pitanje za Grupu za promjene, pa da nam kažete što mislite o djelovanju poglavara Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, gospodina Radovića?
MEDOJEVIĆ: Imajući u vidu čitav njegov angažman u proteklih petnaest godina s početka devedesetih ja gospodina Radovića ne doživljavam kao crkvenog duhovnika, već kao jednog ideologa, jednog političara koji je naprosto od samog početka više slao javne političke poruke sa arsenalom koji je svo vrijeme bio jedan govor mržnje, neprijateljski, koji je izazivao, moram da kažem, s moje strane zgražavanje od samog početka.I bez obzira na sve to što ide sa njegovom pozicijom, ja poštujem odvojenost crkve od države, poštujem ckrvu kao instituciji, ali to što je gospodin Radović radio to ne spada u domen crkvenih duhovnika, već je naprosto bio protagonista jedne opasne pogubne nacionalističke politike koja je i rezultirala sveopštom tragedijom, raspadom bivše države i sa nekim, takozvanim intelektualnim krugovima iz Srbije, posebno bih izdvojio meni, takođe, podjednako nesimpatičnog Matiju Bećkovića, to predstavlja jedan dio problema srpske nacije koja će morati da se na pravi način suoči sa svim posljedicama svojih pogrešnih ideoloških odluka.
RSE: Ono čime se Vi zapravo najviše bavite i što najžešće kritikujete je proces privatizacije, pri tom tvrdeći da Crna Gora ima velike šanse da za koju godinu postane privatna država u kojoj ce apsolutnu ekonomsku, finansijsku moć imati nekoliko porodica. Na čemu temeljite ovakve tvrdnje?
MEDOJEVIĆ: Ima dosta argumenata na čemu temeljim takve tvrdnje. Činjenica je da vlast u Crnoj Gori čini jedno organsko jedinstvo krupnog kriminala, krupnog kapitala i krupne politike, da je finasijska elita u Crnoj Gori nastala upravo kroz poslove koje im je dozvolila vlast, ili blagoslovila ili direktno im pomogla. Da li su to bili štetni ugovori sa državom i sa državnim preduzećima ili se radilo o klasičnom švercu ili o klasičnom organizovanom kriminalu manje je važno, u svakom slučaju svi bliski prijatelji gospodina Đukanovića, školski drugovi, kumovi danas su najbogatiji Crnogorci, veoma politički uticajni, oni kontrolišu sve segmente društva. Taj koncept ekunizacije je poznat u većini tranzicionih država, ali u Crnoj Gori zato što je ona mala i konzervativna i zbog tog našeg podaničkog mentaliteta prema gospodaru i nedostatsku građanske hrabrosti, to je bilo lakše uraditi nego u nekim drugim velikim državama. Tako da u Crnoj Gori čitav ekonomski život kontroliše nekoliko pojedinaca bliskih vlasti. Oni finansiraju vladajuće partije, oni kontrolišu dobar dio medija, imaju svoje kupljene rentirane kvaziintelektualce, univerzitetske profesore, osnivaju svoje kontrolisane nevladine organizacije koje kontrolišu društvo, kontrolišu privredu i to je taj koncept privatne države. Da stvar bude još drastičnija gospodin Đukanović na pres konferenciji, posljednoj koju je održao, čini mi se 13. aprila, je javno priznao da oni planiraju promjene Ustava, uvođenje predsjedničkog sistema i da je državni koncept sada koncept mikro države u kojoj neće biti Vlade, u kojoj će parlament izgubiti zakonodavnu funkciju, u kojoj će predsjednik vladati dekretima, ukazima imati neposrednu komunikaciju sa svojim narodom, sa svojim podanicima i kada stavite promjene političkog sistema u kontekst...
RSE: Da li Vi stvarno vjerujete da je moguće uvest takav sistem u Crnoj Gori u sadašnje vrijeme?
MEDOJEVIĆ: Sve zavisi od rezultata narednih izbora. Ako Grupa za promjene dobije neki značajan broj glasova, jer mi predstavljamo tu drugu Crnu Goru, dakle Crnu Goru koja treba da bude članica Evropske Unije, koja će biti država vladavine prava, poštovanja ljudskih prava, socijalno odgovorne tržišne ekonomije, sa značajnom ulogom države, ne u smislu korupcije i kriminala kao danas nego u smislu zaštite opštih interesa, garancije ugovora, garancije zakonitosti, sigurnosti, socijalne i svake druge, građani će moći da biraju. Ovo što gospodin Đukanović predstavlja zajedno sa svojim ideolozima, profesorom Vukotićem i još nekim drugim ideolozima, jeste koncept privatne države, jedne “banana državice” po ugledu na latinoamerične države, gdje će jedna mala grupa ljudi kontrolisati ekonomske resurse, to će biti država trajne nezapošljenosti, trajne korupcije, raširenosti organizovanog kriminala, azil, eldorado za svjetske bjegunce.
RSE: Što mislite o sve prisutnijem ruskom kapitalu u Crnoj Gori? Da li se on može smjestit u kontekst o kome ste urpavo govorili?
MEDOJEVIĆ: Pošta ja malo pažljivije pratim rusku tranziciju od početka devedesetih godina, moram da kažem da tu ima različitih pristupa. Jedno je ruski kapital koji dolazi iz da kažemo, druge generacije ruskih kapitalista poslije dolaska Putina, a jedan je ovaj koji dolazi iz krugova ruskih oligarha nastalih za vijeme Jeljcina. Gospodin Deripaska, koji sada treba da postane naš partner, praktično će da kupi polovinu Crnu Gore kupovinom Kombinata aluminijuma, jeste jedan iz te prve generacije ruskih oligarha za koga se vezuju dosta veliki skandali i afere. Oko koncentracije tog aluminijskog koncerna u Sovjetskom Savezu i Rusiji bilo je više ubistava novinara, državnih činovnika, bankara, bivših vlasnika. Tu je bilo otmica, nasilnog držanja ljudi u tamnici da bi prodali akcije. Tu je bilo svačega. Kada takve vlasnike prljavog tranzicionog kapitala dovedete u jednu već tako napravljenu državu, državu koja priziva takve bjegunce, mi imamo ta iskustva, jer je poznato da su italijanski bjegunci iz mafijaške organizacije “Santa Kamora” boravili u Baru, na Crnogorskom primorju i za to plaćali nekome neku zaštitu, dakle imamo tih negativnih iskustava, to bi onda bila jedna kombinacija koju drugačije ne možete da nazovete nego “Kolumbija na Jadranu”. Jedna mala država izolovana od Evropske Unije koja će biti raj zato što je Bog ostavio prelijepi ambijent i prelijepu prirodu, tu u srcu Evrope, lagano je doći iz tih destinacija, možete da dobijete pasoš, neće vas niko pitati za novac, gdje možete da perete novac, da uživate na obali ili negdje u Crnoj Gori.Međutim, pitanje je kakav će status imati građani u toj državi, jer to je ta privatizacija države koja mislim da sigurno vodi u nestabilnost i sigurno neće biti prihvaćena ni od Brisela, ni od Vašingtona.
RSE: Da li iz ovih odgovora mogu da zaključim da Vi ozbiljno sumnjate u namjere Crne Gore da se priključi porodici evropskih naroda?
MEDOJEVIĆ: Ako pogledate strukturu moći u Crnoj Gori vidite da crnogorska vlast ima direktne veze sa crnogorskom finansijskom oligarhijom i sa kriminalnim strukturama. Oni sad imaju monopole u Crnoj Gori, napravljen je taj kartel, njima je ovo idilična situacija. Naprosto sve kontrolišu, bogatstvo se uvećava, nikakvu odgovornost nemaju, nijesu zabrinuti od akcija našeg državnog tužioca ili policije ili pravosuđa, potpuno su zaštićeni. E, sad šta se dešava. Nije normalno očekivati od takve elite da bude za promjene, ako osjećaju da će te promjene biti protiv njihovih privatnih interesa. Evropski standardi znače uvođenje reda, ukidanje monopola, uvođenje konkurencije.Potpisivanje ugovora o stabilizaciji i asocijaciji znači da vi dozvoljavate da vam Evropa sada vrši revizije, disciplinuje vas, da vam daje izvještaje, što siguno ova politička elita neće prihvatiti baš tako lako. Oni neće javno reći da su protiv Evropske Unije, ali će činiti sve da se taj put uspori do zaustavljanja, jer znaju da će jednog dana, kako se Crna Gora bude približavala evropskim standardima to će njihove pozicije biti ugroženije, a oni sad imaju realnu moć da utiču na političke partije, da oni izmišljaju razloge zbog čega ne ubrzavaju hod ka Evropskoj Uniji i to će se dešavati posebno u kontekstu neriješenog državnog pitanja. Zato mi optužujemo Đukanovića da on nije ni za nezavisnost, ni za Evropsku Uniju. On je za ovaj status kvo. Stalno rješava pitanje nezavisnosti i stalo da priča o reformama u Evropskojj Uniji, ali da sve ostane ovako kako jeste. Dakle, to je koncept reforme, ali bez promjena. Mi sad govorimo o jednoj drugoj stvari, da za promjene i reforme mora doći nova politička elita.
RSE: Kako komentarišete optužbe da svojim kritikama idete na ruku srpskim nacionalistima?
MEDOJEVIĆ: Može se uvijek analizirati s raznih aspekata po onoj narodnoj “Što je babi milo, to joj se snilo”, ali, naravno, zna se da se mi zalažemo, prije svega, za demokratsku transformaciju društva i za jednu modernizaciju Crne Gore, usvajanje nekih standarda koje već počinju da usvajaju mnoge države u regionu, da ne idemo sada na Češku, Poljsku. Ko ne vjeruje može da pođe u Albaniju, u Tiranu pa da vidi kako se i tamo pozitivni trendovi osjećaju i kako se stvari mijenjaju, formira srednja klasa, počinju da jačaju institucije, samo mi ostajemo neko izolovano ostrvo ovdje gdje se ništa ne dešava. Naravno da kritike crnogorske vlasti mogu ići na ruku onim protagonistima neke politike u Crnoj Gori koji smatraju da Crna Gora ne treba da bude nezavisna država. Ali s druge strane, ako bi došla politička elita u Crnoj Gori koja bi zaista bila demokratska, reformska, koja bi napravila kontakt i komunikaciju sa tom polovinom Crne Gore koja smatra da Crna Gora ne treba da bude nezavisna država, ako bi napravila taj koncenzus, onda bi ta država bila mnogo više prihvatljiva i za možda jedan veliki broj ljudi koji danas imaju otpor prema ovakvoj vlasti i kažu: “Ako će ovakva da bude nezavisna država, privatna država, ja neću da glasam za tu državu”. Ako bi došla neka demokratska elita koja bi rekla da će ovo biti država za sve građane Crne Gore, a državni status ćete vi odrediti na referendumu, bez ikakvog pritiska policije, tajne policije, kriminala, ja računam da bi se broj građana za takvu državu naglo povećao. Pitanje crnogorske nezavisnosti i demokratizacije za mene je jedno isto pitanje.
RSE: I za kraj, jedno, kako je naš slušalac naveo, jednostavno pitanje. Citiraću ga: “Od čega živite gospodine Medojeviću”?
MEDOJEVIĆ: Ja sam u jednoj vrlo specifičnoj situaciji. '98.godine, poslije moje knjige “Privatizacija i korupcija”, ja sam izgubio posao u Agenciji za privatizaciju. Poslije dvije godine sam dobio spor i imam izvršnu presudu koju od 2002.godine ne mogu da izvršim, da realizujem, tako da sam ja po presudi vraćen na posao u Agenciju za privatizaciju, ali faktički sam nezapošljen od 1998.godine. Ja sam privatni konsultant. Dakle, živim isključivo od svoga znanja, od svoga rada, što je jako teško u Crnoj Gori. Jednom je jedan moj iskusni kolega Božo Kovač, poznati cnogorski ekonomista, kada sam mu ja rekao da želim da se bavim konsaltingom i da živim od znanja, rekao: “E, moj Nebojša, prodavati znanje Crnogorcima i od toga živjeti, bankrotiraćeš”. Tako da ja, na žalost, u Crnoj Gori nemam posla. Puno radim u Srbiji, u regionu, čak u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj.Imam dosta angažmana i živim dosta solidno od svog konsultantskog angažmana, uglavnom zastupam male akcionare i zapošljene, sindikate, mada ima i ugovora o restruktuiranju kompanija od strane investitora.
