RSE: Rasprava o ustavnim promjenama u Bosni i Hercegovini s razlicitim intenzitetom i motivima, traje vise godina. Ovisno o predlagacima, odnosno njihovim pravim i drugim motivima, takve inicijative kao po pravilu nailaze na otpor. Zasto, profesore Hitchner, vjerujete da je bas sad pravo vrijeme za uvodjenje ustavnih promjena?
HITCHNER: Kako se priblizava deseta godisnjica potpisivanja Daytonskog sporazuma i kako proces priblizavanja evropskim institucijama postaje sve konkretniji, sve vise raste spoznaja o tome kako je neophodno napraviti sveobuhvatne promjene postojece ustavne i politicke strukture u Bosni i Hercegovini. U oktobru 2006. odrzat ce se opci izbori, i svaki gradjanin te zemlje bit ce suocen s istim pitanjem: "Kako ce izgledati moja zemlja u iduce cetiri godine i kakva bi trebala biti vlada koja bi nas mogla uvesti u Evropu?" Ako se ti izbori odrze u okolnostima koje vladaju sada, sasvim je jasno da vlada koja bude izabrana nece moci postici taj cilj. Postojeci izvori prihoda u Bosni vise ne mogu izdrzavati tako slozenu strukturu vlasti. Ukoliko ta struktura uskoro ne bude promijenjena, vrlo je moguce da u iducih 12 do 15 mjeseci izbije financijska kriza vecih razmjera, jer BiH naprosto nije u stanju financirati sve nivoe drzavne uprave.
RSE: Od Daytona je proslo skoro deset godina, a problemi o kojima govorite vec su odavno poznati. Zar do sada nije bilo moguce promijeniti drzavnu strukturu i uvesti druge promjene koje predlazete?
HITCHNER: Iako je od rata proslo deset godina, neosporna je cinjenica da je on ostavio vrlo dubok trag. Moze se, takodjer, reci da Bosna zapravo nikad nije izasla iz struktura bivseg socijalistickog sistema i da koncepti kolektiviteta, grupnog misljenja i etnickog identiteta jos uvijek prevladavaju nad konceptom osobnog misljenja i osobnih prava, barem onako kako ih vidi takozvana zapada demokratska tradicija. Umjesto jednopartijske vladavine iz ranijeg razdoblja sada postoji dominacija nekoliko partija s osloncem na izrazito jake etnicke identitete. Sve je to do sada ometalo napredak zemlje. Daytonski sporazum koji je zapravo ugovor o prekidu vatre na koji su dogradjeni amandmani kako bi se omogucila izgradnja drzave, nije nikada bio zamisljen kao zavrsni sporazum jer mnoge klauzule i aneksi nisu do kraja razradjeni. Veci broj clanaka ima ugradjene mehanizme koji omogucuju uvodjenje promjena i amandmana. Mnoge stvari u Daytonskom sporazumu sve su ovo vrijeme ostale nepromijenjene zato sto medjunarodna zajednica nije imala sposobnosti ili volje da ispravi neke stvari. Tek u posljednje vrijeme uvidja se neophodnost promjena tog sporazuma. Treba znati da su njime uvedene promjene koje nisu postojale prije rata. Zemlja je podijeljena na entitete. Njihovo se postojanje nekima ne svidja, ali su tu i postali su realnost. Ljudi u Republici Srskoj zabrinuti su da bi promjene Daytonskog sporazuma dovele do ukidanja entieta. Dakle, uvjeti za uvodjenje bilo kakvih ustavnih promjena u BiH su vrlo teski za svakoga tko je ukljucen u taj proces. Mi zato zelimo pomoci svim stranama da krenu naprijed. Ovo je vasa zemlja, morate preuzeti odgovornost za nju. Morate promijeniti postojece stanje kako biste osigurali bolji zivot, posatali sastavnim dijelom medjunarodne zajednice, kako bi ste uveli Bosnu u Evropsku uniju. Vremena je malo i nije na vasoj strani. Morate usvojiti nove zakone do kraja ove godine kako bi se iduci opci izbori odrzali u boljim uvjetima. Ako se to ne uradi sad, cijela generacija Bosanaca i Hercegovaca bit ce osudjenja na zivot u zemlji ogranicenoj nesretnim posttitoistickim okvirima.
RSE: Pretpostavljam da nece biti tesko postici suglasnost o tome da su promjene ustava neophodne kako bi se omogucilo normalno funkcioniranje zemlje. Znatno ce teze biti postici konsenzus o tome kako to uciniti i u kojim sve oblastima. Sta vi predlazete?
HITCHNER: Venecijanska komisija je zakljucila proslog mjeseca da ustavni okvir BiH ne odgovara evropskim standardima, niti standardima za zastitu ljudskih prava. Promjene su neophodne, a razjasnjenje odredjenja takozvanog vitalnog nacionalnog interesa najvaznije je u tom procesu. Vjerujemo da citav posao ovisi od toga kako definirati tu oblast, a da se pritome ne stvore preduvjeti za uspostavu stalnih blokada svakog politickog procesa u zemlji. Ako mozemo pristupiti rjesenju pitanja vitalnog nacionalnog interesa tako da se njime ne destabilizira struktura vlasti, onda ce biti moguce pristupiti razumnom rjesavanju i ostalih pitanja na svim razinama. Ako se uspjesno rijesi problem zastite vitalnog nacionalnog interesa, ona ce biti moguce reformirati parlament, Predsjednistvo, restruktuirati Vijece ministara i redifinirati ulogu premijera i ministarstava, reformirati izborni zakon. Zato se ovaj problem mora rijesti prvi. Ovaj proces gradjani Bosne i Hercegovine moraju provesti sami. Ne moze vise biti Daytona, ne moze vise medjunarodna zajednica pisati ili reformirati ustav. To mora biti autenticni bosanski proces. Mi zelimo pomoci. Imamo prijedloge i zelimo o njima pokrenuti dijalog. Svakog mjeseca cemo dolaziti u BiH, razmatrati te prijedloge, pokretati raspravu, stvoriti osjecaj zajednickog interesa kod svih strana i do kraja godine pripremiti paket ustavnih promjena o kojima postoji suglasnost i koje nije nametnuo netko drugi, nego su ih pripremili i usvojili sami Bosanci. Tada ce i medjunarodna zajdnica biti spremna ukljuciti se i pomoci pokretanju ovog procesa. Cilj je na kraju doci do ustavnih amandmana koji ce omoguciti znacajno priblizavanje BiH evroatlantskim institucijama do 2006 i 2007.
RSE: Osim za Bosnu i Hercegovinu, 2005. godina bit ce, cini se i posebno vazna za Kosovo. Odredjivanje konacnog statusa te pokrajine u Beogradu, a i u nekim medjunarodnim krugovima, do se sada iz nekog razloga i kao po automatizmu vezivalo i za Bosnu i Hercegovinu. Vidite li vi takvu vezu?
HITCHNER: Ne, apsolutno ne. Kosovo je poseban problem cije rjesenje ni na koji nacin nema izravne veze s Bosnom. Pristanak Srbije na privremenu ili potpunu nezavisnost Kosova nece biti nagradjen teritorijalnom kompenzacijom u Bosni, nego otvaranjem mogucnosti za priblizavanje Evropskoj uniji. To je glavni poticaj za Srbiju. Nece vise biti nikakvog prekrajanja granica na Balkanu, niti razmjene stanovnistva. Nitko ne razmatra takve opcije. Ono sto slijedi je, s jedne strane, razjasnjenje buduceg polozaja Kosova, sto ce vjerovatno dovesti do nekog oblika samostalnosti te pokrajine, a s druge ponuda Srbiji da pocne proces pridruzivanja s Evropskom unijom.
RSE: Inicijativa za promjene ustava Bosne i Heregovine koju pokrecete dobila je podrsku Kongresnog odbora za vanjsku politiku. Ocekujete li da bi se Sjedinjene Drzave mogle aktivnije ukljuciti u politicke procese u BiH i regiji ili ce i dalje ostati uzdrzane i ogranicavati se samo na ad hoc reakcije?
HITCHNER: Nema nikakve sumnje da Sjedinjene Drzave zele prepustiti Evropskoj uniji odlucujucu ulogu u svim preostalim kljucnim pitanjima na Balkanu. To je razumljivo jer se radi o dijelu Evrope i nema nikakve potrebe da se Evropa i Amerika natjecu oko toga tko ce imati veci utjecaj u tom dijelu svijeta. Medjutim, i u takvom kontekstu Sjedinjene Drzave mogu odigrati vrlo konstruktivnu ulogu, ako izabaru politiku koja ce podrzati i omoguciti integraciju Bosne i Hercegovine i zapadnog Balkana u Evropsku uniju. Radi se dakle o izborima koje Washington treba praviti. Naprimjer, Sjedinjenim Drzavama ni na koji nacin ne moze odmoci ako javno kazu da podrzavaju ustavne promjene u BiH. Naprotiv. Ako BiH udje u proces prikljucivanja Evropskoj uniji, morat ce imati kompetentnu vladu koja ce biti sposobna ispuniti ocekivanja i potrebe svojih gradjana. Ako vlada to ne bude u stanju, gradjani ce postati razocarani, sto bi moglo dovesti do nemira, poput onih kakve vidimo u centralnoj Aziji, gdje drzave nisu u stanju osigurati gradjanima normalno funkcioniranje svih neophodnih sluzbi i gdje ljudi postaju frustrirani. Ne brine me vise mogucnost da bi Bosnu u buducnosti mogle destabilizirati medjunacionalne napetosti, ali sam zabrinut da bi nefunkcionalna vlada mogla izazvati nestabilnost. Sjedinjene Drzave mogu uciniti mnogo da ohrabre bosanskohercegovacko priblizavanje Evropi. Nekada ce za takav poticaj biti dovoljno jasnije nego do sada iznijeti politicki stav o nekom pitanju. Povremeno ce mozda trebati i neki konkretniji vid americke pomoci. Na taj ce nacin Sjedinjene Drzave uciniti nemjerljivo dobro za buducnost Bosne. Ukratko, Amerika moze igrati znatno korisniju ulogu u ovom procesu, cak i ako se u njemu samo malo angazira.
HITCHNER: Kako se priblizava deseta godisnjica potpisivanja Daytonskog sporazuma i kako proces priblizavanja evropskim institucijama postaje sve konkretniji, sve vise raste spoznaja o tome kako je neophodno napraviti sveobuhvatne promjene postojece ustavne i politicke strukture u Bosni i Hercegovini. U oktobru 2006. odrzat ce se opci izbori, i svaki gradjanin te zemlje bit ce suocen s istim pitanjem: "Kako ce izgledati moja zemlja u iduce cetiri godine i kakva bi trebala biti vlada koja bi nas mogla uvesti u Evropu?" Ako se ti izbori odrze u okolnostima koje vladaju sada, sasvim je jasno da vlada koja bude izabrana nece moci postici taj cilj. Postojeci izvori prihoda u Bosni vise ne mogu izdrzavati tako slozenu strukturu vlasti. Ukoliko ta struktura uskoro ne bude promijenjena, vrlo je moguce da u iducih 12 do 15 mjeseci izbije financijska kriza vecih razmjera, jer BiH naprosto nije u stanju financirati sve nivoe drzavne uprave.
RSE: Od Daytona je proslo skoro deset godina, a problemi o kojima govorite vec su odavno poznati. Zar do sada nije bilo moguce promijeniti drzavnu strukturu i uvesti druge promjene koje predlazete?
HITCHNER: Iako je od rata proslo deset godina, neosporna je cinjenica da je on ostavio vrlo dubok trag. Moze se, takodjer, reci da Bosna zapravo nikad nije izasla iz struktura bivseg socijalistickog sistema i da koncepti kolektiviteta, grupnog misljenja i etnickog identiteta jos uvijek prevladavaju nad konceptom osobnog misljenja i osobnih prava, barem onako kako ih vidi takozvana zapada demokratska tradicija. Umjesto jednopartijske vladavine iz ranijeg razdoblja sada postoji dominacija nekoliko partija s osloncem na izrazito jake etnicke identitete. Sve je to do sada ometalo napredak zemlje. Daytonski sporazum koji je zapravo ugovor o prekidu vatre na koji su dogradjeni amandmani kako bi se omogucila izgradnja drzave, nije nikada bio zamisljen kao zavrsni sporazum jer mnoge klauzule i aneksi nisu do kraja razradjeni. Veci broj clanaka ima ugradjene mehanizme koji omogucuju uvodjenje promjena i amandmana. Mnoge stvari u Daytonskom sporazumu sve su ovo vrijeme ostale nepromijenjene zato sto medjunarodna zajednica nije imala sposobnosti ili volje da ispravi neke stvari. Tek u posljednje vrijeme uvidja se neophodnost promjena tog sporazuma. Treba znati da su njime uvedene promjene koje nisu postojale prije rata. Zemlja je podijeljena na entitete. Njihovo se postojanje nekima ne svidja, ali su tu i postali su realnost. Ljudi u Republici Srskoj zabrinuti su da bi promjene Daytonskog sporazuma dovele do ukidanja entieta. Dakle, uvjeti za uvodjenje bilo kakvih ustavnih promjena u BiH su vrlo teski za svakoga tko je ukljucen u taj proces. Mi zato zelimo pomoci svim stranama da krenu naprijed. Ovo je vasa zemlja, morate preuzeti odgovornost za nju. Morate promijeniti postojece stanje kako biste osigurali bolji zivot, posatali sastavnim dijelom medjunarodne zajednice, kako bi ste uveli Bosnu u Evropsku uniju. Vremena je malo i nije na vasoj strani. Morate usvojiti nove zakone do kraja ove godine kako bi se iduci opci izbori odrzali u boljim uvjetima. Ako se to ne uradi sad, cijela generacija Bosanaca i Hercegovaca bit ce osudjenja na zivot u zemlji ogranicenoj nesretnim posttitoistickim okvirima.
RSE: Pretpostavljam da nece biti tesko postici suglasnost o tome da su promjene ustava neophodne kako bi se omogucilo normalno funkcioniranje zemlje. Znatno ce teze biti postici konsenzus o tome kako to uciniti i u kojim sve oblastima. Sta vi predlazete?
HITCHNER: Venecijanska komisija je zakljucila proslog mjeseca da ustavni okvir BiH ne odgovara evropskim standardima, niti standardima za zastitu ljudskih prava. Promjene su neophodne, a razjasnjenje odredjenja takozvanog vitalnog nacionalnog interesa najvaznije je u tom procesu. Vjerujemo da citav posao ovisi od toga kako definirati tu oblast, a da se pritome ne stvore preduvjeti za uspostavu stalnih blokada svakog politickog procesa u zemlji. Ako mozemo pristupiti rjesenju pitanja vitalnog nacionalnog interesa tako da se njime ne destabilizira struktura vlasti, onda ce biti moguce pristupiti razumnom rjesavanju i ostalih pitanja na svim razinama. Ako se uspjesno rijesi problem zastite vitalnog nacionalnog interesa, ona ce biti moguce reformirati parlament, Predsjednistvo, restruktuirati Vijece ministara i redifinirati ulogu premijera i ministarstava, reformirati izborni zakon. Zato se ovaj problem mora rijesti prvi. Ovaj proces gradjani Bosne i Hercegovine moraju provesti sami. Ne moze vise biti Daytona, ne moze vise medjunarodna zajednica pisati ili reformirati ustav. To mora biti autenticni bosanski proces. Mi zelimo pomoci. Imamo prijedloge i zelimo o njima pokrenuti dijalog. Svakog mjeseca cemo dolaziti u BiH, razmatrati te prijedloge, pokretati raspravu, stvoriti osjecaj zajednickog interesa kod svih strana i do kraja godine pripremiti paket ustavnih promjena o kojima postoji suglasnost i koje nije nametnuo netko drugi, nego su ih pripremili i usvojili sami Bosanci. Tada ce i medjunarodna zajdnica biti spremna ukljuciti se i pomoci pokretanju ovog procesa. Cilj je na kraju doci do ustavnih amandmana koji ce omoguciti znacajno priblizavanje BiH evroatlantskim institucijama do 2006 i 2007.
RSE: Osim za Bosnu i Hercegovinu, 2005. godina bit ce, cini se i posebno vazna za Kosovo. Odredjivanje konacnog statusa te pokrajine u Beogradu, a i u nekim medjunarodnim krugovima, do se sada iz nekog razloga i kao po automatizmu vezivalo i za Bosnu i Hercegovinu. Vidite li vi takvu vezu?
HITCHNER: Ne, apsolutno ne. Kosovo je poseban problem cije rjesenje ni na koji nacin nema izravne veze s Bosnom. Pristanak Srbije na privremenu ili potpunu nezavisnost Kosova nece biti nagradjen teritorijalnom kompenzacijom u Bosni, nego otvaranjem mogucnosti za priblizavanje Evropskoj uniji. To je glavni poticaj za Srbiju. Nece vise biti nikakvog prekrajanja granica na Balkanu, niti razmjene stanovnistva. Nitko ne razmatra takve opcije. Ono sto slijedi je, s jedne strane, razjasnjenje buduceg polozaja Kosova, sto ce vjerovatno dovesti do nekog oblika samostalnosti te pokrajine, a s druge ponuda Srbiji da pocne proces pridruzivanja s Evropskom unijom.
RSE: Inicijativa za promjene ustava Bosne i Heregovine koju pokrecete dobila je podrsku Kongresnog odbora za vanjsku politiku. Ocekujete li da bi se Sjedinjene Drzave mogle aktivnije ukljuciti u politicke procese u BiH i regiji ili ce i dalje ostati uzdrzane i ogranicavati se samo na ad hoc reakcije?
HITCHNER: Nema nikakve sumnje da Sjedinjene Drzave zele prepustiti Evropskoj uniji odlucujucu ulogu u svim preostalim kljucnim pitanjima na Balkanu. To je razumljivo jer se radi o dijelu Evrope i nema nikakve potrebe da se Evropa i Amerika natjecu oko toga tko ce imati veci utjecaj u tom dijelu svijeta. Medjutim, i u takvom kontekstu Sjedinjene Drzave mogu odigrati vrlo konstruktivnu ulogu, ako izabaru politiku koja ce podrzati i omoguciti integraciju Bosne i Hercegovine i zapadnog Balkana u Evropsku uniju. Radi se dakle o izborima koje Washington treba praviti. Naprimjer, Sjedinjenim Drzavama ni na koji nacin ne moze odmoci ako javno kazu da podrzavaju ustavne promjene u BiH. Naprotiv. Ako BiH udje u proces prikljucivanja Evropskoj uniji, morat ce imati kompetentnu vladu koja ce biti sposobna ispuniti ocekivanja i potrebe svojih gradjana. Ako vlada to ne bude u stanju, gradjani ce postati razocarani, sto bi moglo dovesti do nemira, poput onih kakve vidimo u centralnoj Aziji, gdje drzave nisu u stanju osigurati gradjanima normalno funkcioniranje svih neophodnih sluzbi i gdje ljudi postaju frustrirani. Ne brine me vise mogucnost da bi Bosnu u buducnosti mogle destabilizirati medjunacionalne napetosti, ali sam zabrinut da bi nefunkcionalna vlada mogla izazvati nestabilnost. Sjedinjene Drzave mogu uciniti mnogo da ohrabre bosanskohercegovacko priblizavanje Evropi. Nekada ce za takav poticaj biti dovoljno jasnije nego do sada iznijeti politicki stav o nekom pitanju. Povremeno ce mozda trebati i neki konkretniji vid americke pomoci. Na taj ce nacin Sjedinjene Drzave uciniti nemjerljivo dobro za buducnost Bosne. Ukratko, Amerika moze igrati znatno korisniju ulogu u ovom procesu, cak i ako se u njemu samo malo angazira.
