“Ovdje ce svakako biti pozdravljena cinjenica da se odredjeni broj optuzenih za ratne zlocine dobrovoljno prijavio sudu u Hagu. Vi medjutim znate da Karadzic i Mladic, dvojica najvaznijih optuzenih za ratne zlocine jos nisu pod kontrolom Tribunala. Kada na koncu odgovarajuce instance budu procjenjivale stepen saradnje vlasti u Beogradu i srpskom entitetu u Bosni i Hercegovini, pomenuta dvojica ce biti glavni kriterijum po kome ce se saradnja vrednovati.”
Premijer Srbije Vojislav Kostunica ovih dana je izjavio da nakon odlaska nekolicine generala u Hag saradnja sa medjunarodnim Tribunalom vise ne bi trebala da bude prepreka da Srbija i Crna Gora ovog mjeseca dobije u Briselu pozitivnu studiju izvodljivosti:
“Nisam cuo da se takvo razmisljanje odrazilo na diskusije ovdje u Briselu. Svakako vam je poznato da u slucaju Hrvatske i moguceg pocetka pristupnih pregovora s Unijom pitanje saradnje sa Haskim tribunalom ostaje za sada nesavladiva prepreka. Smatram da je malo vjerovatno da ce se primjenjivati dva razlicita standarda, jedan za Hrvatsku, a drugi za Srbiju. Svi ce naravno pozdraviti pozitivne poteze u Beogradu, a takvih ima, ali bi bilo pogresno i pomisljati da ce biti devalvacije znacaja saradnje sa Hagom.”
Povodom ocjene glavne tuziteljske Haskog suda, Karle del Ponte prije dva dana da je Hrvatska voljna da izruci generala Anta Gotovinu, ali nije voljna da ga uhapsi, Dzon Palmer procjenjuje:
“Mislim da se na ovaj ili onaj nacin Gotovina mora izruciti. Veliko je pitanje s koliko ozbiljnosti neki ljudi u hrvatskom establismentu vide ovaj slucaj. Mislim da Gotovina mora biti prebacen u Hag milom ili silom”.
Gdje je Bosna i Hercegovina, kada se radi o evroatlanskim integracijama. Vlada u Sarajevu je ispunila vecinu postavljenih uslova, ali kljuc se nalazi u Banjaluci?
“Smatram da je slucaj Bosne mnogo kompleksniji zbog uloge enklave bosanskih Srba. Mislim da ima mnogo pozitivnog odnosa prema ekonomskim reformama i napredak je ostvaren, ali procjenjujem da predstoji jos dug put kako bi se ispunila ocekivanja koja je Unija uvijek imala kada se radi o Bosni.”
Na sugestiju da pitanje konacnog statusa Kosova posljednjih mjeseci dobija na ubrzanju bez obzira na jos uvijek udaljena gledista Pristine i Beograda, Dzon Palmer iz Centra za evropsku politiku u Briselu iznosi sljedeci stav:
“Tesko je reci kako ce se kosovsko pitanje finalizovati. Smatram da postoji rastuce de fakto prihvatanje da ce uloga Kosova biti zasnovana na nezavisnosti. Postoji medjutim duboko nezadovoljstvo dijelom ponasanja vlasti u Pristini prema svesrdnom ukljucenju srpske manjine i nema sumnje da je pozicija kosovske vlade oslabljena onim sto se vidi kao sektaski, nacionalisticki pristup prema toj manjini. Rekavsi to moram dodati da niko ovdje ne smatra da je ukljucivanje Kosova u Srbiju ili integracija sa Srbijom realan i pozeljan cilj.”
Komentarisuci proslonedeljne razgovore crnogorskog premijera Mila Djukanovica sa zvanicnicima Evropske unije o perspektivama drzavne zajednice i planovima Podgorice, Dzon Palmer napominje:
“Smatram da clanice Evropske unije nisu jedistvene oko Srbije i Crne Gore. Mislim da nema zelje da se izazivaju dodatne nevolje vlastima u Beogradu kako bi se dobio utisak da je Unija saucesnik Crne Gore. S druge strane postoji znacajan broj ljudi u Uniji koji kazu da je mozda postala stvarnost cinjenica da Crna Gora zeli samoopredjeljenje i prije ili kasnije Unija ce to morati da uvazi. Unija medjutim ne zeli da direktno ucestvuje i ohrabruje takvo rjesnje.”
Premijer Srbije Vojislav Kostunica ovih dana je izjavio da nakon odlaska nekolicine generala u Hag saradnja sa medjunarodnim Tribunalom vise ne bi trebala da bude prepreka da Srbija i Crna Gora ovog mjeseca dobije u Briselu pozitivnu studiju izvodljivosti:
“Nisam cuo da se takvo razmisljanje odrazilo na diskusije ovdje u Briselu. Svakako vam je poznato da u slucaju Hrvatske i moguceg pocetka pristupnih pregovora s Unijom pitanje saradnje sa Haskim tribunalom ostaje za sada nesavladiva prepreka. Smatram da je malo vjerovatno da ce se primjenjivati dva razlicita standarda, jedan za Hrvatsku, a drugi za Srbiju. Svi ce naravno pozdraviti pozitivne poteze u Beogradu, a takvih ima, ali bi bilo pogresno i pomisljati da ce biti devalvacije znacaja saradnje sa Hagom.”
Povodom ocjene glavne tuziteljske Haskog suda, Karle del Ponte prije dva dana da je Hrvatska voljna da izruci generala Anta Gotovinu, ali nije voljna da ga uhapsi, Dzon Palmer procjenjuje:
“Mislim da se na ovaj ili onaj nacin Gotovina mora izruciti. Veliko je pitanje s koliko ozbiljnosti neki ljudi u hrvatskom establismentu vide ovaj slucaj. Mislim da Gotovina mora biti prebacen u Hag milom ili silom”.
Gdje je Bosna i Hercegovina, kada se radi o evroatlanskim integracijama. Vlada u Sarajevu je ispunila vecinu postavljenih uslova, ali kljuc se nalazi u Banjaluci?
“Smatram da je slucaj Bosne mnogo kompleksniji zbog uloge enklave bosanskih Srba. Mislim da ima mnogo pozitivnog odnosa prema ekonomskim reformama i napredak je ostvaren, ali procjenjujem da predstoji jos dug put kako bi se ispunila ocekivanja koja je Unija uvijek imala kada se radi o Bosni.”
Na sugestiju da pitanje konacnog statusa Kosova posljednjih mjeseci dobija na ubrzanju bez obzira na jos uvijek udaljena gledista Pristine i Beograda, Dzon Palmer iz Centra za evropsku politiku u Briselu iznosi sljedeci stav:
“Tesko je reci kako ce se kosovsko pitanje finalizovati. Smatram da postoji rastuce de fakto prihvatanje da ce uloga Kosova biti zasnovana na nezavisnosti. Postoji medjutim duboko nezadovoljstvo dijelom ponasanja vlasti u Pristini prema svesrdnom ukljucenju srpske manjine i nema sumnje da je pozicija kosovske vlade oslabljena onim sto se vidi kao sektaski, nacionalisticki pristup prema toj manjini. Rekavsi to moram dodati da niko ovdje ne smatra da je ukljucivanje Kosova u Srbiju ili integracija sa Srbijom realan i pozeljan cilj.”
Komentarisuci proslonedeljne razgovore crnogorskog premijera Mila Djukanovica sa zvanicnicima Evropske unije o perspektivama drzavne zajednice i planovima Podgorice, Dzon Palmer napominje:
“Smatram da clanice Evropske unije nisu jedistvene oko Srbije i Crne Gore. Mislim da nema zelje da se izazivaju dodatne nevolje vlastima u Beogradu kako bi se dobio utisak da je Unija saucesnik Crne Gore. S druge strane postoji znacajan broj ljudi u Uniji koji kazu da je mozda postala stvarnost cinjenica da Crna Gora zeli samoopredjeljenje i prije ili kasnije Unija ce to morati da uvazi. Unija medjutim ne zeli da direktno ucestvuje i ohrabruje takvo rjesnje.”
