DIVJAK: Prije svega, rejting BiH na međunarodnom, odnosno globalnom indeksu percepcije korupcije je ove godine opao. S prošlogodišnjeg 70. mjesta ove godine je BiH pala na 82. mjesto i njena ukupna ocjena na skali od 0 do 10 - pri čemu je 0 najgora, najrasprostranjenija korupcija, a 10 najčišća država - je ove godine sa 3,3 pala na 3,1, što će reći da je i u onako mizernom stanju zapravo korupcija doprinijela još većem pogoršanju situacije i još većem nepovjerenju građana u institucije vlasti.
RSE: Gospodine Divjak, ukoliko bismo na osnovu mjerenja korupcije unutar BiH pravili neku rang listu najkorumpiranijih, ko bi to bio?
DIVJAK: Primat drže političke stranke, koje imaju apsolutno nepovjerenje građana, što se pokazalo na kraju na ovogodišnjim lokalnim izborima. Blisko slijede za njima sve institucije izvršne i zakonodavne vlasti i to podjednako sa državnog, znači zajedničkog nivoa, kao i entitetskih nivoa, do lokalnih vlasti. Ali, upravo ta sprega političke stranke, ministarstva - bilo da se radi o kantonalnim, entiteskim ili državnim ministarstvima - pa zatim Predsjedništvo BiH, Vijeće ministara, svi mahom imaju jako loše ocjene. To je rezultat velikog nepovjerenja koje javnost ima u organizaciju političkih stranaka i netransparentnost u njihovom radu.
RSE: Ima i nekih pozitivnih pokazatelja, među kojima se ističe da je opala sklonost građana BiH da plaćaju mito. Što to konkretno znači?
DIVJAK: Donekle je opala sklonost građana da plaćaju mito - za otprilike 15 procenata, koliko naša istraživanja pokazuju. I ono što je donekle ohrabrujuća vijest jeste da je i traženje mita opalo otprilike za 6 posto, po našim istraživanjima, s time da moram da kažem da to jesu relativno ohrabrujuće vijesti, ali da je učestalost traženja mita još uvijek izuzetno visoka i da su praktično građani osuđeni da plaćaju mito u većini institucija gdje ustvari dolaze da ostvare neko svoje zakonsko, ustavno pravo, gdje su institucije kojima se oni obraćaju već plaćene putem poreskih davanja građana. I pored toga od njih se traži mito da bi se neka usluga što prije završila. Moram da kažem da u smislu učestalosti traženja mita su najzastupljeniji organi lokalne vlasti, bilo da se radi o općinama ili o kantonima, da su tu inspekcijske službe isto tako među liderima, ali da je izuzetno zabrinjavajuće traženje mita u institucijama zdravstva, obrazovanja, posebno u visokoškolskim ustanovama, a to se ipak neke ustanove od kojih zavisi budućnost ove zemlje, a gdje smo mi praktično osuđeni ne na kvalitet usluge već na kvanitet mita.
RSE: Gospodine Divjak, u jednom od izvješća Transparency internationala za BiH stoji da percepcija korpupcije pokazuje da je tijekom 2004., te da će tijekom 2005. u BiH bogati biti bogatiji, a siromašni siromašniji.
DIVJAK: 2005. godina će biti prilično interesantna sa strane globalnih dešavanja, dotoka kapitala na ova područja i zemalja u koji će se taj kapital slijevati, odnosno u koje se neće. Naravno, da će kapital birati transparentnije, odgovornije države, mogućnost da se braže, lakše oplodi i da jednostavno nailazi na što manje instance korupcije. BiH će, zajedno s Balkanom, biti prilično marginalizovana, tako da ne očekujemo nimalo jednostvanu sliku, nimalo jednostavan zadatak za izvršne vlasti. A s druge strane, imamo upravo vlasdei koje su postale same sebi svrha, imamo zarobljenu državu, imamo organizovan kriminal u dubokoj sprezi s vladajućim elitama i prema tome jednu bezizlaznu situaciju. I da napomenem, BiH do dana današnjeg nije potpisala UN-ovu konvenciju za borbu protiv korupcije, jedina je u regionu koja to nije uradila, i jedna je do malobrojnih zemalja koja nema strategiju borbe protiv korupcije.
RSE: U kojoj mjeri bi na osnovu procjena Transparency internationala za BiH započete reforme u BiH mogle promijeniti stanje u praksi kada je u pitanju korupcija?
DIVJAK: Tu ima više problema. Prije svega, reforme se provode, ali nažalost na pogrešnom principu. Kopiraju se zakoni i neke dobre prakse iz drugih zemalja, ne uvažavajući situaciju u kojoj se nalazi BiH, tako da se često dešava da smo u situaciji da imamo dobre zakone ali neprovodive. S druge strane, imamo jako nejasnu situaciju ko zapravo vlada ovom zemljom. Nekada nam se čini da su to formalne vlasti u zemlji, a s druge strane postoji međunarodna zajednica koja praktično obavlja, direktno ili indirektno, ustavotvornu, zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast u ovoj zermlji, bez ikakvog nivoa odgovornosti iznad sebe, tako da se ustvari loptica krivice prebacuje konstantno s jednih na druge i u zemlji građanima nije odgovoran niko. Ono što se mora dogoditi u 2005. jeste izlazna strategija međunarodne zajednice, gdje će jasno - sa datumima, sa mjerljivim pokazateljima, sa listom odgovornosti - biti razrađena strategija prijenosa ovlasti na domaće organi vlasti i jedan tempo povlačenja tih institucija, kako bi konačno ta vlast postala odgovorna za ono što radi i kako bi građani mogli odlučivati sami na koji način žele urediti ovu zemlju.
Trenutno građane niko ne pita, a ceh snose isključivo oni.
RSE: Gospodine Divjak, ukoliko bismo na osnovu mjerenja korupcije unutar BiH pravili neku rang listu najkorumpiranijih, ko bi to bio?
DIVJAK: Primat drže političke stranke, koje imaju apsolutno nepovjerenje građana, što se pokazalo na kraju na ovogodišnjim lokalnim izborima. Blisko slijede za njima sve institucije izvršne i zakonodavne vlasti i to podjednako sa državnog, znači zajedničkog nivoa, kao i entitetskih nivoa, do lokalnih vlasti. Ali, upravo ta sprega političke stranke, ministarstva - bilo da se radi o kantonalnim, entiteskim ili državnim ministarstvima - pa zatim Predsjedništvo BiH, Vijeće ministara, svi mahom imaju jako loše ocjene. To je rezultat velikog nepovjerenja koje javnost ima u organizaciju političkih stranaka i netransparentnost u njihovom radu.
RSE: Ima i nekih pozitivnih pokazatelja, među kojima se ističe da je opala sklonost građana BiH da plaćaju mito. Što to konkretno znači?
DIVJAK: Donekle je opala sklonost građana da plaćaju mito - za otprilike 15 procenata, koliko naša istraživanja pokazuju. I ono što je donekle ohrabrujuća vijest jeste da je i traženje mita opalo otprilike za 6 posto, po našim istraživanjima, s time da moram da kažem da to jesu relativno ohrabrujuće vijesti, ali da je učestalost traženja mita još uvijek izuzetno visoka i da su praktično građani osuđeni da plaćaju mito u većini institucija gdje ustvari dolaze da ostvare neko svoje zakonsko, ustavno pravo, gdje su institucije kojima se oni obraćaju već plaćene putem poreskih davanja građana. I pored toga od njih se traži mito da bi se neka usluga što prije završila. Moram da kažem da u smislu učestalosti traženja mita su najzastupljeniji organi lokalne vlasti, bilo da se radi o općinama ili o kantonima, da su tu inspekcijske službe isto tako među liderima, ali da je izuzetno zabrinjavajuće traženje mita u institucijama zdravstva, obrazovanja, posebno u visokoškolskim ustanovama, a to se ipak neke ustanove od kojih zavisi budućnost ove zemlje, a gdje smo mi praktično osuđeni ne na kvalitet usluge već na kvanitet mita.
RSE: Gospodine Divjak, u jednom od izvješća Transparency internationala za BiH stoji da percepcija korpupcije pokazuje da je tijekom 2004., te da će tijekom 2005. u BiH bogati biti bogatiji, a siromašni siromašniji.
DIVJAK: 2005. godina će biti prilično interesantna sa strane globalnih dešavanja, dotoka kapitala na ova područja i zemalja u koji će se taj kapital slijevati, odnosno u koje se neće. Naravno, da će kapital birati transparentnije, odgovornije države, mogućnost da se braže, lakše oplodi i da jednostavno nailazi na što manje instance korupcije. BiH će, zajedno s Balkanom, biti prilično marginalizovana, tako da ne očekujemo nimalo jednostvanu sliku, nimalo jednostavan zadatak za izvršne vlasti. A s druge strane, imamo upravo vlasdei koje su postale same sebi svrha, imamo zarobljenu državu, imamo organizovan kriminal u dubokoj sprezi s vladajućim elitama i prema tome jednu bezizlaznu situaciju. I da napomenem, BiH do dana današnjeg nije potpisala UN-ovu konvenciju za borbu protiv korupcije, jedina je u regionu koja to nije uradila, i jedna je do malobrojnih zemalja koja nema strategiju borbe protiv korupcije.
RSE: U kojoj mjeri bi na osnovu procjena Transparency internationala za BiH započete reforme u BiH mogle promijeniti stanje u praksi kada je u pitanju korupcija?
DIVJAK: Tu ima više problema. Prije svega, reforme se provode, ali nažalost na pogrešnom principu. Kopiraju se zakoni i neke dobre prakse iz drugih zemalja, ne uvažavajući situaciju u kojoj se nalazi BiH, tako da se često dešava da smo u situaciji da imamo dobre zakone ali neprovodive. S druge strane, imamo jako nejasnu situaciju ko zapravo vlada ovom zemljom. Nekada nam se čini da su to formalne vlasti u zemlji, a s druge strane postoji međunarodna zajednica koja praktično obavlja, direktno ili indirektno, ustavotvornu, zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast u ovoj zermlji, bez ikakvog nivoa odgovornosti iznad sebe, tako da se ustvari loptica krivice prebacuje konstantno s jednih na druge i u zemlji građanima nije odgovoran niko. Ono što se mora dogoditi u 2005. jeste izlazna strategija međunarodne zajednice, gdje će jasno - sa datumima, sa mjerljivim pokazateljima, sa listom odgovornosti - biti razrađena strategija prijenosa ovlasti na domaće organi vlasti i jedan tempo povlačenja tih institucija, kako bi konačno ta vlast postala odgovorna za ono što radi i kako bi građani mogli odlučivati sami na koji način žele urediti ovu zemlju.
Trenutno građane niko ne pita, a ceh snose isključivo oni.
