RSE: Gospodine Đukanoviću, kako komentarišete različitu poruku iz izvještaja Vladine komisije o ulozi policije u aferi seks trafikinga i izvještaja OEBS-a i Savjeta Evrope iz novembra prošle godine, u smislu da je preporuka OEBS-a bila da se preispita mogućnost ponovnog procesuiranja slučaja, dok izvještaj Vladine komisije praktično stavlja tačku na slučaj S.Č. i služi kao osnova za istragu protiv policijskih funkcionera Jovićevića, Orlandića i Paunovića?
ĐUKANOVIĆ: Ja sam razumio da u tim izvještajima ne postoje neke suštinske razlike. Podsjetiću vas upravo ocjena OEBS-a i Savjeta Evrope je bila da je u radu Ministarstva unutrašnjih poslova na ovom slučaju bilo veoma ozbiljnih propusta. Eksperti OEBS-a i Savjeta Evrope su konstatovali određene propuste u postupanju drugih državnih organa. Logično, Vlada je morala uspostaviti jedan odgovoran odnos prema evidentiranim propustima u radu svojih organa, koji su u nadležnosti Vlade, pa i Ministarstvo unutrašnjih poslova. Dakle, izvještaj OEBS-a i Savjeta Evrope bio je osnova za formiranje jedne nezavisne, državne komisije koju je Vlada formirala sa zadatkom da upravo tragom izvještaja OEBS-a i Savjeta Evrope preciznije locira eventualnu odgovornost Ministarstva unutrašnjih poslova u tretiranju ovog slučaja seks trafikinga.
Mislim da je ova komisija kroz ono što je njen pisani izvještaj i kroz jučerašnju raspravu u Vladi pomogla da se jasno diferencira pet krupnih profesionalnih propusta Ministarstva unutrašnjih poslova. Ostalo je nejasno, a nijesmo se ni trudili da na sjednici Vlade izvedemo taj zaključak, da li su to samo profesionalni propusti ili je riječ o povredama zakona koje su trebale biti predmet pažnje državnog tužioca. Pošto je odlukom o formiranju te državne komisije predviđeno da se njen izvještaj uputi ne samo Vladi, nego i državnom tužiocu, uslijedili su onakvi zaključci koje je Vlada juče usvojila i upoznala javnost sa njima. Dakle, da ministar unutrašnjih poslova, tragom konstatovanih profesionalnih propusta, ocijeni da li su oni takvih razmjera da podrazumijevaju utvrdjivanje odgovornosti unutar Ministarstva, uz očekivanje da će kao i uvijek državni tužilac profesionalno raditi svoj posao i procijeniti da li u tim propustima ima i eventualno elemenata krivičnih djela.
RSE: I pored žestokih otpora, Vaša Vlada ne odustaje od projekta Buk Bijela. Zašto je Buk Bijela interes Crne Gore? Hidroelektrana će biti u drugoj državi, angažovaće njihove privredne i ljudske resurse, mi ćemo narednih trideset do pedeset godina kupovati struju od koncesionara i to najvjerovatnije po tržišnim cijenama i, pri tom, treba da potopimo dio kanjona Tare, koji je i dio svjetske baštine, sa svim ekološkim posljedicama čija težina tek treba da se procijeni. Prosto je logično i pitanje zašto je to interes Crne Gore?
ĐUKANOVIĆ: Pitanje je svakako na mjestu, jer očigledno da izvire iz jednog naraslog očekivanja javnosti da dobije sve relevantne informacije na temu koja je zaokupila, ne samo crnogorsku, nego i širu javnost u posljednjih par mjeseci. Ja bih tu najprije napravio korekciju. Znači, Vlada nije uporna da gradi hidroelektranu Buk Bijela. Vlada je uporna u namjeri da se crnogorska stručna, politička i ukupna javnost odgovorno pozabave pitanjem prevazilaženja energetskog deficita. Kako ćemo prevazići energetski deficit? To je pitanje o kojem treba da donesemo odluku na bazi jasnog sagledavanja ekonomskih, ekoloških i energetskih parametara. Zato želim još jednom da ponovim: Vlada nije donijela odluku da gradi hidroelektranu Buk Bijela. Vlada se samo ne slaže sa prijedlogom deklaracije o kojem se razgovara u parlamentu, kojom se želi presuditi na ovu temu prije sagledavanja parametara na kojima mi insistiramo. Mislimo da je odveć bilo na ovim prostorima voluntarističkih zaključaka, da je odveć bilo prakse da se o par ekselans razvojnim, stručnim pitanjima, u koje treba, naravno, da bude uključena i najšira javnost, odlučuje populistički i voluntaristički. Dakle, da li treba da bude građena hidroelektrana Buk Bijela, da li treba da bude građena neka druga hidroelektrana, da li treba da zaboravimo na hidroenergetski potencijal Crne Gore, da razmišljamo o gradnji drugog bloka termoelektrane u Pljevljima ili ne treba da gradimo uopšte novi energetski izvor, nego da se oslonimo na nabavku električne energije na tržištu električne energije, o tome treba donijeti odluku nakon što dobijemo relevantne informacije.
Mi mislimo da u ovom trenutku tih informacija nema. Kao što znate, zahtijevali smo od Vlade Republike Srpske da nam da taj elaborat koji u sebi sadrži procjenu uticaja na životnu sredinu tog graditeljskog poduhvata na rijeci Tari i nakon dobijanja tog elaborata mi predlažemo da se izvrši njegova stručna revizija ili, ako ocijenimo, čemu smo vrlo bliski, da je on urađen u vrijeme kada nije mogao ispoštovati najnovije direktive Evropske Unije u pogledu zaštite životne sredine, da se uradi novi elaborat o kojem bi se onda povela široka javna rasprava u Crnoj Gori i nakon čega bi se stvorili uslovi da naše Ministarstvo za zaštitu životne sredine da ili ne da dozvolu za gradnju hidroelektrane Buk Bijela.
Hoću samo da budem potpuno jasan: Vlada nije donijela odluku i ne brani odluku, nego brani princip da moramo saslušati sve argumente i na bazi argumenata donijeti odluku o tome koji energetski izvor treba graditi u interesu energetskog i ukupnog ekonomskog razvoja Crne Gore.
RSE: Da li sporazum koji je prihvatila Vlada - potpisala ili nije potpisala, ostalo je do kraja nejasno - obavezuje Crnu Goru?
ĐUKANOVIĆ. Mislim da tu, takođe, ima dosta najasnoća. Uz ove energetsko-ekološko-ekonomske analize potrebno je objasniti proceduralni aspekt . Vlada je prihvatila sporazum, nije ga potpisala, jer je tražila da dobije određena dokumenta iz investiciono-tehničkog elaborata, prije svega, ovaj elaborat o procjeni uticaja eventualne gradnje na životnu sredinu. Bilo je određenog oklijevanja iz Vlade Republike Srpske da se dostavi taj elaborat. Mi smo sada u posjetu tog elaborata i, kao što znate, proslijedili smo ga UNESCO-u, kao UNESCO-vi partneri, sa pozivom da se njihovi eksperti uključe, kao što sam rekao ili u reviziju postojećeg elaborata ili pisanju novog. Samim sporazumom je predviđeno kada on stupa na snagu. U jednom njegovom članu piše da će on stupiti na snagu kada se prođe sva procedura predviđena nacionalnim zakonodavstvom. U našem slučaju, to znači ratifikaciju tog dokumenta u parlamentu. U slučaju Republike Srpske to znači da Savjet ministara BiH treba da prijedloži donošenje odluke u parlamentu BiH. Prema tome, sporazum nije na snazi. On je u nekoj proceduri koja će biti okončana na ovaj ili onaj način. Ja sam prilikom nedavnog boravka u Berlinu razgovarao sa gospodinom Terzićem. On mi je kazao da je Savjet ministara BiH u toku sa svim tim, ali da se još nije izjašnjavao i da će tek u nekom narednom periodu oni zauzeti svoj stav prema tom pitanju i uputiti prijedlog na parlament.
RSE: To je zapravo bilo moje sljedeće pitanje: da ste u pregovore sa Republikom Srpskom, dakle jednim entitetom Bosne i Hercegovine ušli nekako zaobilazeći centralne vlasti u Sarajevu. Kosi li se to, ako ne sa medjunarodnim pravom, onda bar sa dobrim diplomatskim običajima?
ĐUKANOVIĆ: Mislim da ne. Imali smo na umu taj aspekt i bilo je odredjenih kontakata, da kažem ne zvaničnih, sa predstavnicima centralnih vlasti u Bosni i Hercegovini, ali smo mi pošli od jedne logične premise, da je to pitanje koje se mora rješavati u Bosni i Hercegovini. Znači, ne može Republika Srpska uzeti za sebe one ingerencije koje joj prema Ustavu Bosne i Hercegovine ne pripadaju. Znači, Republika Srpska je očigledno eksponirani entitet iz BiH na ovu temu zato što je riječ o slivu rijeka koje se nalaze na njenoj teritoriji, ali i Republika Srpska i ukupna Bosna i Hercegovina imaju očigledno komunikaciju na tu temu i imaju neka uhodana pravila medjusobnih odnosa koja podrazumijevaju poštovanje svih procedura predvidjenih tamošnjim zakonodavstvom. Zbog toga smo mi smatrali da to pitanje nije u našoj nadležnosti. Naša nadležnost je da obezbijedimo puno poštovanje procedura predvidjenih crnogorskim Ustavom.
RSE: Ukoliko Deklaracija o zaštiti Tare bude usvojena u Skupštini Crne Gore, bez obzira što ona nema snagu obavezujuceg pravnog akta, hoće li uticati na odluku Vaše Vlade vezano za Buk Bijelu?
Đukanovic: U tom parlamentu većinu čini koalicija koja tvori Vladu Crne Gore. Znači naš interes nije da sukobljavamo Vladu i parlament – naprotiv - već da ostvarujemo vrlo konstruktivnu saradnju sa parlamentom i sa drugim državnim organima u Crnoj Gori. Ne zbog partijskih interesa, ne zbog personalnih interesa, nego zbog jedne dobre demokratske prakse kojoj se moramo učiti u Crnoj Gori, da moramo sarađivati u interesu onoga sto su strateski nacionalni interesi. Medjutim, stav Vlade treba razumjeti na sledeći način: ovo je jedan poziv svima nama da dalje ne povlađujemo populizmu i voluntarizmu. Populizam je uvjek nešto što je štetno za donošenje racionalnih i kompetentnih odluka.
RSE: Jedno pitanje sa online intervjua bilo je da li ste bili na raftingu Tarom?
ĐUKANOVIĆ: Da. Više puta i zaista i sa tim iskustvom nema niko potrebe da brani Taru od mene i od Vlade. Vlada je odgovorna prema ustavnoj odrednici da je Crna Gora ekološka država, pa ja lično, kao građanin, sam zaista imao zadovoljstvo da vidim to bogatstvo. Siguran sam da to predstavlja bogatstvo za budućnost Crne Gore i nadam se da će crnogorsko društvo biti racionalno i pamento da i na tom pitanju, kao i na drugim pitanjima, u životu uopšte, nađe neku dobru mjeru, optimalnu mjeru, između onoga što su naši ekološki, ekonomski i energetski interesi.
RSE: Već duže predlažete zvaničnicima Srbije razgovore o budućnosti međusobnih odnosa Srbije i Crne Gore u smislu njihovog redefinisanja. Reakcije koje su se do sad mogle čuti pokazuju potpunu nespremnost Beograda za dijalog na ovu temu. Pošto razgovora, pa dakle ni mogućeg dogovora očigledno nema, u kom pravcu ćete djelovati i šta je po Vama uzrok te nespremnosti da se otvori, makar politički dijalog o sudbini državne zajednice.
ĐUKANOVIĆ: Postoje dva načina rješavanja problema o kojem govorite. Jedan način je dosljedna implementacija onoga što je predviđeno Beogradskim sporazumom. Dakle, organizovanje referenduma o državno-pravnom statusu u Crnoj Gori nakon isteka trogodišnjeg aranžmana. Da ne bismo izazivali nesporazume u tumačenju koji je to rok, uzmimo onaj koji je po nas najnepovoljniji, koji je najdalji. Znači, to su prvih par mjeseci 2006. godine. Postoji i druga opcija, koju mi predlažemo očekujući partnerski odnos Srbije prema tom prijedlogu. Zašto to predlažemo? Zato što vjerujemo da bi taj put mogao biti racionalniji, da bi karakterisao jedno demokratski i politički zrelo društvo, kako pretenduje da bude i društvo Srbije i društvo Crne Gore i da bi samim tim, rješenje do kojeg dođemo bilo manje traumatično za domaću, pa rekao bih i za zainteresovanu regionalnu javnost. Ponavljam, svjesni smo da ta opcija podrazumijeva partnerstvo. Ako tog partnerstva nema, ako nema saglasnosti oko tog rješenja, onda se držimo one saglasnosti koju smo već postigli. Ona je sadržana u Beogradskom sporazumu.
Na vaše pitanje zašto nema partnerskog odnosa iz Srbije - uz, da kažem, osjećaj nelagode što uopšte ulazim u komentarisanje političkih prilika u Srbiji - moj osjećaj je da je ključni uzrok tamošnja politička nestabilnost. Moj utisak je da je Srbija i dalje primarno zaokupljena svojim unutrašnjim političkim problemima i da se zbog toga tamo teško diferencira partner koji je spreman da ulazi u aranžmane kakve mi očekujemo nudeći ovakav prijedlog Srbiji. Meni se čini da je i dalje u državnoj politici Srbije prisutna jedna pogrešna percepcija ovakvih preijdloga, kakve je Srbija dobijala i devedesetih godina od sada bivših jugoslovenskih republika i kakve danas dobija iz Crne Gore. Čini mi se da je greška u toj percepciji u tome, da se Srbija prema tim prijedlozima prije svega odnosi kao prijedlozima koji se tiču interesa drugih, a kada imate takvu početnu percepciju, onda je kratak korak do sljedećeg zaključka da je to protiv interesa Srbije i da zbog toga te prijedloge treba osujetiti. Pravilna percepcija koju bih ja očekivao danas, petnaest godina nakon grešaka koje su napravljene u odnosu prema prijedlozima koji su tada dolazili iz Slovenije, trebala bi biti: šta taj prijedlog donosi korisno za Srbiju. Ja mislim da prijedlog koji mi nudimo danas Srbiji, prijedlog za transformaciju postojeće zajednice u savez nezavisnih država nije manje u interesu Srbije nego štoje u interesu Crne Gore. Dakle, ja sam veoma uvjeren u to da je, prevashodno za Srbiju, ali i region u kom živimo, veoma važno da Srbija što prije bude demokratski stabilna i da bude na evropskom putu. Ponavljam, to je prevashodno važno za samu Srbiju, ali je važno i za region. Srbija je najveća država u regionu zapadnog Balkana i bez njene stabilnosti ne možemo računati da imamo pouzdanu regionalnu stabilnost. Ako već konstatujemo da u Srbiji danas nema demokratske stabilnosti, a to moramo konstatovati jer vidimo da kako se koji izbori organizuju u Srbiji sva demokratska evropska javnost je na nogama u iščekivanju da li će u Srbiji pobijediti radikalni nacionalizam, očigledno je da je potrebno napraviti neke ozbiljnije poteze u Srbiji samoj, koji će stvoriti plodnije tle za konačnu pobjedu demokratske i proevropske politike.
Po mom sudu, jedan od takvih poteza je nezavisnost Srbije. Zašto to mislim? Zato što vjerujem da bi na taj način izmakli tle ispod nogu nacionalističkoj i mitomanskoj politici u Srbiji. Šta ta nacionalistička i mitomanska politika Srbije kontinuirano zagovara? Zagovara pretenziju prema teritorijama na prostoru susjednih država? Tako je bilo 1991., tako je i danas. Dozvolite, i dalje je tamo živa priča o granici Karlovac, Karlobag, Virovitica, o pravima na Republiku Srpsku, o pravima na Crnu Goru o pravima na etnički čisto Kosovo, o pravima na Makedoniju... Ja mislim da ta priča škodi svima, a prevashodno škodi Srbiji. Ona predstavlja okov oko nogu demokratske i evropske Srbije da pobijedi svoj nacionalizam, da pobijedi mitomaniju. Onda mislim da je najbolji put da se ukupno Srbija posveti sebi i svom demokratskom preobražaju. Kada se to dogodi, kada Srbija postane samostalna, onda sam potpuno siguran da bi te političke, nacionalističke strukture u Srbiji izgubili teren na kom oni znaju da igraju. Oni ne umiju da igraju na terenu demokratskih i reformskih preobražaja u Srbiji. Samim tim će profitirati demokratske i proevropske strukture u Srbiji. Zato sam uvjerenja da je demokratska, proevropska Srbija uslov stabilnosti Balkana, ali isto tako da je nezavisnost Srbije uslov njenog demokratskog i evropskog prosperiteta.
RSE: U sferi odsustva dijaloga je i pitanje neposrednih izbora za parlament državne zajednice. Iz Brisela stižu znatno mekše poruke da će oni prihvatiti svaki dogovor Beograda i Podgorice po pitanju izbora. Ima li najava da bi makar razgovori na ovu temu mogli početi, s obzirom da ovom postojećem sazivu ističe mandat u februaru?
ĐUKANOVIĆ. Ja očekujem da će se razgovori uskoro voditi. Ostalo je sada na predsjedniku državne zajednice, gospodinu Maroviću, da pokuša da usaglasi termin sastanka. Takođe, poznat mi je stav predstavnika Evropske Unije da će se oni saglasiti sa svim što se dogovore Srbija i Crna Gora. Ja ne mislim da to prodrazumijeva da se dogovorimo o jedinstvenom modelu organizacije izbora. Ono što bi morao biti sadržaj našeg dogovora jeste da obezbijedimo korektne uslove za funkcionalnost unije u perodu u kojem je to predviđeno trajanjem Beogradskog sporazuma. Znači, ja nijesam veliki entuzijasta zajednice, ali sam odgovoran čovjek. Stavio sam potpis na Beogradski sporazum i želim da se on odgovorno implementira. Znači, dotle dok ta zajednica traje i dok Crna Gora ne dođe u šansu da na referendumu izglasa drugačiji državno-pravni status, vrlo ću se odgovorno odnositi prema preuzetim obavezama. Sastavni dio tih preuzetih obaveza je da obezbijedimo da funkcioniše parlament unije i da funkcionišu drugi organi unije.
Naša procjena je da bismo osujetili i ovaknu funkcionalnost parlamenta državne zajednice ukoliko bismo ponovili onaj scenario koji smo imali u Miloševićevom vremenu, u vremenu prije donošenja Beogradskog sporazuma, a to je da kroz neke izbore, koji bi bili ogromnom većinom u Crnoj Gori bojkotovani, dobijemo navodne predstavnike Crne Gore u parlamentu zajednice čije interese znamo. Njihovi interesi su već više puta potvrđeni, a to je da osujete ono što je demokratski i evropski prosperitet Crne Gore. Siguran sam da bi takav scenario blokirao funkcionisanje parlamenta zajednice i doprinio spontanom raspadu zajednice. To nije naš interes, jer naš interes nijesu spontani procesi koji će nas vratiti u vrijeme političke i bezbijednosne nestabilnosti. Naš interes je da očuvamo stabilnost i da referendum, kada do njega dođe, organizujemo u jednom demokratskom ambijentu i da na taj način dobijemo rezultat koji će biti izraz autentične volje građana Crne Gore.
RSE: Upadljiva je i pojačana diplomatska aktivnost Vaše Vlade prema državama bivše Jugoslavije - Slovenija, Hrvatska, BiH, Makedonija. Imate li podršku ovih država za osamostaljenje Crne Gore s obzirom da je njihova procjena mogućeg razvoja događaja vrlo značajna sa aspekta regionalne bezbjednosti.
ĐUKANOVIĆ: Slažem se sa Vama da je veoma važno šta o nama misle naši susjedi. Upravo zbog toga Crna Gora ulaže veoma puno napora da sa svim susjedima i svim državama u regionu razvija maksimalno dobre odnose, jer mislimo da je to sastavni dio naše evropske legitimacije. Zato je veoma važno da sve države u regionu, Crnu Goru doživljavaju kao faktor stabilnosti, a ne kao faktor potencijalne destabilizacije regiona. Dakle, u tim prijateljskim odnosima koje imamo sa državama u regionu ne smijemo očekivati da oni saopštavaju stavove o poželjnom državnom statusu Crne Gore i o poželjnim odnosima Srbije i Crne Gore. Jer u mjeri u kojoj oni žele da očuvaju dobre odnose sa Crnom Gorom, u toj istoj mjeri žele da izgrade što je moguće bolje odnose sa Srbijom. Medjutim, mislim da se njihov odnos prema našoj politici najbolje može izraziti kroz jednu formulaciju koju je prije nekoliko godina saopštio nekadašnji predsjednik Slovenije, gospodin Kučan. On je tada, prilikom mog i njegovog razgovora u Ljubljani, kazao da Slovenija podrazumijeva da sve države na prostoru bivše Jugoslavije imaju ono pravo koje je Slovenija za sebe obezbijedila 1991. godine. Prema tome, sve je na nama i mi u Crnoj Gori treba da očuvamo političku stabilnost, da dalje usavršavamo demokratski ambijent, da gradjanima Crne Gore ponudimo što više konkretnih dokaza njihovog povjerenja u kapacitete buduće evropske i nezavisne države Crne Gore i da u takvom ambijentu organizujemo referendum koji će nam dati poželjan rezultat.
ĐUKANOVIĆ: Ja sam razumio da u tim izvještajima ne postoje neke suštinske razlike. Podsjetiću vas upravo ocjena OEBS-a i Savjeta Evrope je bila da je u radu Ministarstva unutrašnjih poslova na ovom slučaju bilo veoma ozbiljnih propusta. Eksperti OEBS-a i Savjeta Evrope su konstatovali određene propuste u postupanju drugih državnih organa. Logično, Vlada je morala uspostaviti jedan odgovoran odnos prema evidentiranim propustima u radu svojih organa, koji su u nadležnosti Vlade, pa i Ministarstvo unutrašnjih poslova. Dakle, izvještaj OEBS-a i Savjeta Evrope bio je osnova za formiranje jedne nezavisne, državne komisije koju je Vlada formirala sa zadatkom da upravo tragom izvještaja OEBS-a i Savjeta Evrope preciznije locira eventualnu odgovornost Ministarstva unutrašnjih poslova u tretiranju ovog slučaja seks trafikinga.
Mislim da je ova komisija kroz ono što je njen pisani izvještaj i kroz jučerašnju raspravu u Vladi pomogla da se jasno diferencira pet krupnih profesionalnih propusta Ministarstva unutrašnjih poslova. Ostalo je nejasno, a nijesmo se ni trudili da na sjednici Vlade izvedemo taj zaključak, da li su to samo profesionalni propusti ili je riječ o povredama zakona koje su trebale biti predmet pažnje državnog tužioca. Pošto je odlukom o formiranju te državne komisije predviđeno da se njen izvještaj uputi ne samo Vladi, nego i državnom tužiocu, uslijedili su onakvi zaključci koje je Vlada juče usvojila i upoznala javnost sa njima. Dakle, da ministar unutrašnjih poslova, tragom konstatovanih profesionalnih propusta, ocijeni da li su oni takvih razmjera da podrazumijevaju utvrdjivanje odgovornosti unutar Ministarstva, uz očekivanje da će kao i uvijek državni tužilac profesionalno raditi svoj posao i procijeniti da li u tim propustima ima i eventualno elemenata krivičnih djela.
RSE: I pored žestokih otpora, Vaša Vlada ne odustaje od projekta Buk Bijela. Zašto je Buk Bijela interes Crne Gore? Hidroelektrana će biti u drugoj državi, angažovaće njihove privredne i ljudske resurse, mi ćemo narednih trideset do pedeset godina kupovati struju od koncesionara i to najvjerovatnije po tržišnim cijenama i, pri tom, treba da potopimo dio kanjona Tare, koji je i dio svjetske baštine, sa svim ekološkim posljedicama čija težina tek treba da se procijeni. Prosto je logično i pitanje zašto je to interes Crne Gore?
ĐUKANOVIĆ: Pitanje je svakako na mjestu, jer očigledno da izvire iz jednog naraslog očekivanja javnosti da dobije sve relevantne informacije na temu koja je zaokupila, ne samo crnogorsku, nego i širu javnost u posljednjih par mjeseci. Ja bih tu najprije napravio korekciju. Znači, Vlada nije uporna da gradi hidroelektranu Buk Bijela. Vlada je uporna u namjeri da se crnogorska stručna, politička i ukupna javnost odgovorno pozabave pitanjem prevazilaženja energetskog deficita. Kako ćemo prevazići energetski deficit? To je pitanje o kojem treba da donesemo odluku na bazi jasnog sagledavanja ekonomskih, ekoloških i energetskih parametara. Zato želim još jednom da ponovim: Vlada nije donijela odluku da gradi hidroelektranu Buk Bijela. Vlada se samo ne slaže sa prijedlogom deklaracije o kojem se razgovara u parlamentu, kojom se želi presuditi na ovu temu prije sagledavanja parametara na kojima mi insistiramo. Mislimo da je odveć bilo na ovim prostorima voluntarističkih zaključaka, da je odveć bilo prakse da se o par ekselans razvojnim, stručnim pitanjima, u koje treba, naravno, da bude uključena i najšira javnost, odlučuje populistički i voluntaristički. Dakle, da li treba da bude građena hidroelektrana Buk Bijela, da li treba da bude građena neka druga hidroelektrana, da li treba da zaboravimo na hidroenergetski potencijal Crne Gore, da razmišljamo o gradnji drugog bloka termoelektrane u Pljevljima ili ne treba da gradimo uopšte novi energetski izvor, nego da se oslonimo na nabavku električne energije na tržištu električne energije, o tome treba donijeti odluku nakon što dobijemo relevantne informacije.
Mi mislimo da u ovom trenutku tih informacija nema. Kao što znate, zahtijevali smo od Vlade Republike Srpske da nam da taj elaborat koji u sebi sadrži procjenu uticaja na životnu sredinu tog graditeljskog poduhvata na rijeci Tari i nakon dobijanja tog elaborata mi predlažemo da se izvrši njegova stručna revizija ili, ako ocijenimo, čemu smo vrlo bliski, da je on urađen u vrijeme kada nije mogao ispoštovati najnovije direktive Evropske Unije u pogledu zaštite životne sredine, da se uradi novi elaborat o kojem bi se onda povela široka javna rasprava u Crnoj Gori i nakon čega bi se stvorili uslovi da naše Ministarstvo za zaštitu životne sredine da ili ne da dozvolu za gradnju hidroelektrane Buk Bijela.
Hoću samo da budem potpuno jasan: Vlada nije donijela odluku i ne brani odluku, nego brani princip da moramo saslušati sve argumente i na bazi argumenata donijeti odluku o tome koji energetski izvor treba graditi u interesu energetskog i ukupnog ekonomskog razvoja Crne Gore.
RSE: Da li sporazum koji je prihvatila Vlada - potpisala ili nije potpisala, ostalo je do kraja nejasno - obavezuje Crnu Goru?
ĐUKANOVIĆ. Mislim da tu, takođe, ima dosta najasnoća. Uz ove energetsko-ekološko-ekonomske analize potrebno je objasniti proceduralni aspekt . Vlada je prihvatila sporazum, nije ga potpisala, jer je tražila da dobije određena dokumenta iz investiciono-tehničkog elaborata, prije svega, ovaj elaborat o procjeni uticaja eventualne gradnje na životnu sredinu. Bilo je određenog oklijevanja iz Vlade Republike Srpske da se dostavi taj elaborat. Mi smo sada u posjetu tog elaborata i, kao što znate, proslijedili smo ga UNESCO-u, kao UNESCO-vi partneri, sa pozivom da se njihovi eksperti uključe, kao što sam rekao ili u reviziju postojećeg elaborata ili pisanju novog. Samim sporazumom je predviđeno kada on stupa na snagu. U jednom njegovom članu piše da će on stupiti na snagu kada se prođe sva procedura predviđena nacionalnim zakonodavstvom. U našem slučaju, to znači ratifikaciju tog dokumenta u parlamentu. U slučaju Republike Srpske to znači da Savjet ministara BiH treba da prijedloži donošenje odluke u parlamentu BiH. Prema tome, sporazum nije na snazi. On je u nekoj proceduri koja će biti okončana na ovaj ili onaj način. Ja sam prilikom nedavnog boravka u Berlinu razgovarao sa gospodinom Terzićem. On mi je kazao da je Savjet ministara BiH u toku sa svim tim, ali da se još nije izjašnjavao i da će tek u nekom narednom periodu oni zauzeti svoj stav prema tom pitanju i uputiti prijedlog na parlament.
RSE: To je zapravo bilo moje sljedeće pitanje: da ste u pregovore sa Republikom Srpskom, dakle jednim entitetom Bosne i Hercegovine ušli nekako zaobilazeći centralne vlasti u Sarajevu. Kosi li se to, ako ne sa medjunarodnim pravom, onda bar sa dobrim diplomatskim običajima?
ĐUKANOVIĆ: Mislim da ne. Imali smo na umu taj aspekt i bilo je odredjenih kontakata, da kažem ne zvaničnih, sa predstavnicima centralnih vlasti u Bosni i Hercegovini, ali smo mi pošli od jedne logične premise, da je to pitanje koje se mora rješavati u Bosni i Hercegovini. Znači, ne može Republika Srpska uzeti za sebe one ingerencije koje joj prema Ustavu Bosne i Hercegovine ne pripadaju. Znači, Republika Srpska je očigledno eksponirani entitet iz BiH na ovu temu zato što je riječ o slivu rijeka koje se nalaze na njenoj teritoriji, ali i Republika Srpska i ukupna Bosna i Hercegovina imaju očigledno komunikaciju na tu temu i imaju neka uhodana pravila medjusobnih odnosa koja podrazumijevaju poštovanje svih procedura predvidjenih tamošnjim zakonodavstvom. Zbog toga smo mi smatrali da to pitanje nije u našoj nadležnosti. Naša nadležnost je da obezbijedimo puno poštovanje procedura predvidjenih crnogorskim Ustavom.
RSE: Ukoliko Deklaracija o zaštiti Tare bude usvojena u Skupštini Crne Gore, bez obzira što ona nema snagu obavezujuceg pravnog akta, hoće li uticati na odluku Vaše Vlade vezano za Buk Bijelu?
Đukanovic: U tom parlamentu većinu čini koalicija koja tvori Vladu Crne Gore. Znači naš interes nije da sukobljavamo Vladu i parlament – naprotiv - već da ostvarujemo vrlo konstruktivnu saradnju sa parlamentom i sa drugim državnim organima u Crnoj Gori. Ne zbog partijskih interesa, ne zbog personalnih interesa, nego zbog jedne dobre demokratske prakse kojoj se moramo učiti u Crnoj Gori, da moramo sarađivati u interesu onoga sto su strateski nacionalni interesi. Medjutim, stav Vlade treba razumjeti na sledeći način: ovo je jedan poziv svima nama da dalje ne povlađujemo populizmu i voluntarizmu. Populizam je uvjek nešto što je štetno za donošenje racionalnih i kompetentnih odluka.
RSE: Jedno pitanje sa online intervjua bilo je da li ste bili na raftingu Tarom?
ĐUKANOVIĆ: Da. Više puta i zaista i sa tim iskustvom nema niko potrebe da brani Taru od mene i od Vlade. Vlada je odgovorna prema ustavnoj odrednici da je Crna Gora ekološka država, pa ja lično, kao građanin, sam zaista imao zadovoljstvo da vidim to bogatstvo. Siguran sam da to predstavlja bogatstvo za budućnost Crne Gore i nadam se da će crnogorsko društvo biti racionalno i pamento da i na tom pitanju, kao i na drugim pitanjima, u životu uopšte, nađe neku dobru mjeru, optimalnu mjeru, između onoga što su naši ekološki, ekonomski i energetski interesi.
RSE: Već duže predlažete zvaničnicima Srbije razgovore o budućnosti međusobnih odnosa Srbije i Crne Gore u smislu njihovog redefinisanja. Reakcije koje su se do sad mogle čuti pokazuju potpunu nespremnost Beograda za dijalog na ovu temu. Pošto razgovora, pa dakle ni mogućeg dogovora očigledno nema, u kom pravcu ćete djelovati i šta je po Vama uzrok te nespremnosti da se otvori, makar politički dijalog o sudbini državne zajednice.
ĐUKANOVIĆ: Postoje dva načina rješavanja problema o kojem govorite. Jedan način je dosljedna implementacija onoga što je predviđeno Beogradskim sporazumom. Dakle, organizovanje referenduma o državno-pravnom statusu u Crnoj Gori nakon isteka trogodišnjeg aranžmana. Da ne bismo izazivali nesporazume u tumačenju koji je to rok, uzmimo onaj koji je po nas najnepovoljniji, koji je najdalji. Znači, to su prvih par mjeseci 2006. godine. Postoji i druga opcija, koju mi predlažemo očekujući partnerski odnos Srbije prema tom prijedlogu. Zašto to predlažemo? Zato što vjerujemo da bi taj put mogao biti racionalniji, da bi karakterisao jedno demokratski i politički zrelo društvo, kako pretenduje da bude i društvo Srbije i društvo Crne Gore i da bi samim tim, rješenje do kojeg dođemo bilo manje traumatično za domaću, pa rekao bih i za zainteresovanu regionalnu javnost. Ponavljam, svjesni smo da ta opcija podrazumijeva partnerstvo. Ako tog partnerstva nema, ako nema saglasnosti oko tog rješenja, onda se držimo one saglasnosti koju smo već postigli. Ona je sadržana u Beogradskom sporazumu.
Na vaše pitanje zašto nema partnerskog odnosa iz Srbije - uz, da kažem, osjećaj nelagode što uopšte ulazim u komentarisanje političkih prilika u Srbiji - moj osjećaj je da je ključni uzrok tamošnja politička nestabilnost. Moj utisak je da je Srbija i dalje primarno zaokupljena svojim unutrašnjim političkim problemima i da se zbog toga tamo teško diferencira partner koji je spreman da ulazi u aranžmane kakve mi očekujemo nudeći ovakav prijedlog Srbiji. Meni se čini da je i dalje u državnoj politici Srbije prisutna jedna pogrešna percepcija ovakvih preijdloga, kakve je Srbija dobijala i devedesetih godina od sada bivših jugoslovenskih republika i kakve danas dobija iz Crne Gore. Čini mi se da je greška u toj percepciji u tome, da se Srbija prema tim prijedlozima prije svega odnosi kao prijedlozima koji se tiču interesa drugih, a kada imate takvu početnu percepciju, onda je kratak korak do sljedećeg zaključka da je to protiv interesa Srbije i da zbog toga te prijedloge treba osujetiti. Pravilna percepcija koju bih ja očekivao danas, petnaest godina nakon grešaka koje su napravljene u odnosu prema prijedlozima koji su tada dolazili iz Slovenije, trebala bi biti: šta taj prijedlog donosi korisno za Srbiju. Ja mislim da prijedlog koji mi nudimo danas Srbiji, prijedlog za transformaciju postojeće zajednice u savez nezavisnih država nije manje u interesu Srbije nego štoje u interesu Crne Gore. Dakle, ja sam veoma uvjeren u to da je, prevashodno za Srbiju, ali i region u kom živimo, veoma važno da Srbija što prije bude demokratski stabilna i da bude na evropskom putu. Ponavljam, to je prevashodno važno za samu Srbiju, ali je važno i za region. Srbija je najveća država u regionu zapadnog Balkana i bez njene stabilnosti ne možemo računati da imamo pouzdanu regionalnu stabilnost. Ako već konstatujemo da u Srbiji danas nema demokratske stabilnosti, a to moramo konstatovati jer vidimo da kako se koji izbori organizuju u Srbiji sva demokratska evropska javnost je na nogama u iščekivanju da li će u Srbiji pobijediti radikalni nacionalizam, očigledno je da je potrebno napraviti neke ozbiljnije poteze u Srbiji samoj, koji će stvoriti plodnije tle za konačnu pobjedu demokratske i proevropske politike.
Po mom sudu, jedan od takvih poteza je nezavisnost Srbije. Zašto to mislim? Zato što vjerujem da bi na taj način izmakli tle ispod nogu nacionalističkoj i mitomanskoj politici u Srbiji. Šta ta nacionalistička i mitomanska politika Srbije kontinuirano zagovara? Zagovara pretenziju prema teritorijama na prostoru susjednih država? Tako je bilo 1991., tako je i danas. Dozvolite, i dalje je tamo živa priča o granici Karlovac, Karlobag, Virovitica, o pravima na Republiku Srpsku, o pravima na Crnu Goru o pravima na etnički čisto Kosovo, o pravima na Makedoniju... Ja mislim da ta priča škodi svima, a prevashodno škodi Srbiji. Ona predstavlja okov oko nogu demokratske i evropske Srbije da pobijedi svoj nacionalizam, da pobijedi mitomaniju. Onda mislim da je najbolji put da se ukupno Srbija posveti sebi i svom demokratskom preobražaju. Kada se to dogodi, kada Srbija postane samostalna, onda sam potpuno siguran da bi te političke, nacionalističke strukture u Srbiji izgubili teren na kom oni znaju da igraju. Oni ne umiju da igraju na terenu demokratskih i reformskih preobražaja u Srbiji. Samim tim će profitirati demokratske i proevropske strukture u Srbiji. Zato sam uvjerenja da je demokratska, proevropska Srbija uslov stabilnosti Balkana, ali isto tako da je nezavisnost Srbije uslov njenog demokratskog i evropskog prosperiteta.
RSE: U sferi odsustva dijaloga je i pitanje neposrednih izbora za parlament državne zajednice. Iz Brisela stižu znatno mekše poruke da će oni prihvatiti svaki dogovor Beograda i Podgorice po pitanju izbora. Ima li najava da bi makar razgovori na ovu temu mogli početi, s obzirom da ovom postojećem sazivu ističe mandat u februaru?
ĐUKANOVIĆ. Ja očekujem da će se razgovori uskoro voditi. Ostalo je sada na predsjedniku državne zajednice, gospodinu Maroviću, da pokuša da usaglasi termin sastanka. Takođe, poznat mi je stav predstavnika Evropske Unije da će se oni saglasiti sa svim što se dogovore Srbija i Crna Gora. Ja ne mislim da to prodrazumijeva da se dogovorimo o jedinstvenom modelu organizacije izbora. Ono što bi morao biti sadržaj našeg dogovora jeste da obezbijedimo korektne uslove za funkcionalnost unije u perodu u kojem je to predviđeno trajanjem Beogradskog sporazuma. Znači, ja nijesam veliki entuzijasta zajednice, ali sam odgovoran čovjek. Stavio sam potpis na Beogradski sporazum i želim da se on odgovorno implementira. Znači, dotle dok ta zajednica traje i dok Crna Gora ne dođe u šansu da na referendumu izglasa drugačiji državno-pravni status, vrlo ću se odgovorno odnositi prema preuzetim obavezama. Sastavni dio tih preuzetih obaveza je da obezbijedimo da funkcioniše parlament unije i da funkcionišu drugi organi unije.
Naša procjena je da bismo osujetili i ovaknu funkcionalnost parlamenta državne zajednice ukoliko bismo ponovili onaj scenario koji smo imali u Miloševićevom vremenu, u vremenu prije donošenja Beogradskog sporazuma, a to je da kroz neke izbore, koji bi bili ogromnom većinom u Crnoj Gori bojkotovani, dobijemo navodne predstavnike Crne Gore u parlamentu zajednice čije interese znamo. Njihovi interesi su već više puta potvrđeni, a to je da osujete ono što je demokratski i evropski prosperitet Crne Gore. Siguran sam da bi takav scenario blokirao funkcionisanje parlamenta zajednice i doprinio spontanom raspadu zajednice. To nije naš interes, jer naš interes nijesu spontani procesi koji će nas vratiti u vrijeme političke i bezbijednosne nestabilnosti. Naš interes je da očuvamo stabilnost i da referendum, kada do njega dođe, organizujemo u jednom demokratskom ambijentu i da na taj način dobijemo rezultat koji će biti izraz autentične volje građana Crne Gore.
RSE: Upadljiva je i pojačana diplomatska aktivnost Vaše Vlade prema državama bivše Jugoslavije - Slovenija, Hrvatska, BiH, Makedonija. Imate li podršku ovih država za osamostaljenje Crne Gore s obzirom da je njihova procjena mogućeg razvoja događaja vrlo značajna sa aspekta regionalne bezbjednosti.
ĐUKANOVIĆ: Slažem se sa Vama da je veoma važno šta o nama misle naši susjedi. Upravo zbog toga Crna Gora ulaže veoma puno napora da sa svim susjedima i svim državama u regionu razvija maksimalno dobre odnose, jer mislimo da je to sastavni dio naše evropske legitimacije. Zato je veoma važno da sve države u regionu, Crnu Goru doživljavaju kao faktor stabilnosti, a ne kao faktor potencijalne destabilizacije regiona. Dakle, u tim prijateljskim odnosima koje imamo sa državama u regionu ne smijemo očekivati da oni saopštavaju stavove o poželjnom državnom statusu Crne Gore i o poželjnim odnosima Srbije i Crne Gore. Jer u mjeri u kojoj oni žele da očuvaju dobre odnose sa Crnom Gorom, u toj istoj mjeri žele da izgrade što je moguće bolje odnose sa Srbijom. Medjutim, mislim da se njihov odnos prema našoj politici najbolje može izraziti kroz jednu formulaciju koju je prije nekoliko godina saopštio nekadašnji predsjednik Slovenije, gospodin Kučan. On je tada, prilikom mog i njegovog razgovora u Ljubljani, kazao da Slovenija podrazumijeva da sve države na prostoru bivše Jugoslavije imaju ono pravo koje je Slovenija za sebe obezbijedila 1991. godine. Prema tome, sve je na nama i mi u Crnoj Gori treba da očuvamo političku stabilnost, da dalje usavršavamo demokratski ambijent, da gradjanima Crne Gore ponudimo što više konkretnih dokaza njihovog povjerenja u kapacitete buduće evropske i nezavisne države Crne Gore i da u takvom ambijentu organizujemo referendum koji će nam dati poželjan rezultat.
